U JAPANU postoji jelo koje ima sličan status kao grah u Hrvatskoj - skromno, hranjivo i toliko omiljeno da se često priprema i kod kuće i u školskim kantinama. Zove se nikujaga, a njegovi sastojci su jednostavni, ali puni okusa.
Naziv nikujaga doslovno znači "meso i krumpir“, a upravo su to i glavne komponente ovog jela - tanke trakice govedine kuhaju se s krumpirom, lukom, povrćem i slatko-slanim umakom na bazi sojina umaka, mirina i šećera. Jelo je nastalo krajem 19. stoljeća i smatra se dijelom yōshoku kuhinje, odnosno zapadnjački inspirirane japanske hrane.
Nikujaga je jednostavan za pripremu, a okusom podsjeća na nešto između gulaša i variva, samo s japanskim aromama. Poslužuje se toplo, najčešće s rižom, a mnogi Japanci ga povezuju s domaćom kuhinjom i obiteljskim ručkovima. U školama se redovito nalazi na meniju, a mnoge obitelji imaju i svoju "tajnu verziju" recepta, baš kao što je kod nas slučaj s grahom.
Jedan od razloga popularnosti nikujage je i njegova ekonomičnost - od nekoliko osnovnih sastojaka može se pripremiti velika količina hrane. Govedina se koristi u malim količinama, više za okus nego za količinu, a krumpir čini glavninu jela. Povrće poput mrkve ili mahuna često se dodaje po želji, a sve se kuha zajedno u jednom loncu.
U japanskim kuharicama često se navodi da je nikujaga "jelo koje svatko može napraviti“, pa ga mnogi pripremaju i kada uče prve korake u kuhinji. Upravo zbog toga se često opisuje kao "okus doma“ i jedno od onih jela uz koje su mnogi odrasli.