U NEDJELJU oko podne zaputili smo se na 44. izdanje festivala Kaj su jeli naši stari u Vrbovec - i stigli ravno u gužvu. Dan je bio sunčan i živ, a više od dvadeset štandova raspoređenih oko centra grada nudilo je domaća jela, tradicijske recepte i lokalne proizvode.
Riječ je o jednom od najpoznatijih festivala tradicionalne hrane u Hrvatskoj, koji već desetljećima promovira autohtonu kuhinju vrbovečkog kraja.
Recepti iz (pra)bakinih bilježnica jedini su vodič potreban da bi se u ova tri dana kušala neka od najfinijih jela kontinentalne Hrvatske - ali, budimo iskreni, do tanjura nije uvijek lako doći jer redovi znaju biti dugi, a najbolja jela brzo planu.
Najveći red bio je kod štanda udruga čuvarica baštine, gdje su nam žene ispričale kako je gužva od ranog jutra - kada su posluživale doručak. Za doručak su pripremile žgance s telećim jetricama, domaće krpice s paprikašem od divljači, te žgance s lukom i špekom.
U ponudi su bile i knedle sa šljivama u umaku od slatkog vrhnja, capanci, orehnjače, makovnjače, poderane gaće, prhke pite, kukuruzni kruh koji se pekao pred nama i brojni drugi kolači. Naravno, svuda se tražio i zadnji komad vrbovečke pere - kraljice festivala. Nudila se na puno mjesta i u različitim verzijama, a mi smo se počastili "seljačkom perom" - sa špekom, čvarcima i lukom.
Štand Telek svakog je dana nudio drugo jelo - u petak je to bila junetina na lešo, u subotu Zrinski kotlić i pijana plećka, dok je u nedjelju na redu bio pivski gulaš. Redovi su se stvarali i na Piceku i raceku, gdje su u petak nudili pileće lazanje, u subotu pohanog piceka i piletinu na saft, a u nedjelju racu s mlincima i pileću salatu.
Mi smo za ručak odabrali gljivarsko-mesni gulaš na koji smo u redu čekali petnaestak minuta. Gulaš smo platili donacijom od 10 eura - porcija je bila obilna, a okus savršen, s više vrsta mesa i gljiva.
Odmah do gulaša bila je i kućica Jabučna hiža, gdje smo htjeli kupiti domaću janjetinu i štrudle od jabuka. No, do 14 sati sve se rasprodalo, pa su u ponudi do popodneva ostali tek sokovi i nekoliko drugih jela.
Stojeći u redovima, čuli smo kako je više ljudi po preporuci došlo po teletinu s krumpirom i povrćem na kućicu Pri Marini, no i ona se rasprodala već do ranog poslijepodneva. Mi smo na ovoj kućici "ulovili" seljačku peru, no teletinu ovaj put nismo uspjeli isprobati. Ne zamjeramo im - dapače, idući put ćemo morati požuriti pa možda stignemo i na (obilni) doručak.
Već prilično siti, stali smo na još nekoliko kućica po domaće bučnice, kuglof od rogača i popečke od tikvica - i sve to zabilježili u fotografijama koje možete pogledati u našoj galeriji.