NEKI dan pisali smo o ponudi jedne njujorške pizzerije, točnije - kvartovskog pizza lokala u Brooklynu. U tom članku osvrnuli smo se isključivo na njihov letak i ponudu koja je zaista zanimljiva. Radi se o Brother's Pizzi, malom lokalu koji uglavnom radi dostave. Osim pizza, nude i razna druga jela na bazi tjestenine, uključujući lazanje, parmigiane i slično.
<< Bili smo u pizzeriji u New Yorku i ostali zatečeni ponudom pizza - evo i cijena
Razlog zašto smo navratili baš ovdje - osim što nam je zaista bio u susjedstvu i usput, jest to da vam pokažemo samo jedan u nizu lokala ovog tipa, koje smo viđali po cijelom gradu. Mala mjesta koja najčešće vode obitelji, koja ni po čemu izvana ne privlače, a ipak nekako imaju stalnu fluktuaciju gostiju i - opstaju.
Da podsjetimo, među njihovim specijalitetima nalaze se pizze koje kombiniraju razno meso i povrće, ribu i tjesteninu. Da, tjesteninu. Primjerice, "Penne Alla Vodka Pizza" kombinacija je penne tjestenine s umakom od votke i rastopljenim sirom. Tu je i pizza s mesnim okruglicama, pizza s grilanim ili pohanim pilećim fileom, narezanim odreskom ili škampima.
Na jelovniku na zaslonu istaknuli su još i "Buffalo Chicken Spicy" - pizzu s pilećim fileom, ljutim umakom i mozzarellom. Gotovo sve njihove posebne pizze sadrže pileći file, što kod nas nije uobičajeno. Koliko smo vidjeli, za njih primaju dosta narudžbi, što nam je potvrdilo njihovu popularnost.
Budući da nas je čekala hotelska večera, u lokal smo navratili na povratku iz grada - iz znatiželje. Nije bilo gužve, iako smo ranije vidjeli ljude kako ulaze i izlaze s komadima pizze u ruci. Lokal je površinom prilično malen, a na prvu bismo rekli kako im je estetika posve nebitan faktor. No upravo ovakvih mjesta u New Yorku ima mnogo.
Ne mare za estetiku, često ne nude ni tanjure ni pribor za jelo, nego hranu serviraju na jednokratno posuđe od papira, iako su gosti došli jesti u lokal. U kvartovima su ovakva mjesta česta, a od lokalaca smo o ovoj pizzeriji čuli kako "mjesto ne izgleda nešto, ali pizza je super".
Ovdje je vanjština u drugom planu, a svrha i praktičnost u prvom. Ljudi izađu iz podzemne željeznice i uzimaju pizzu za ponijeti. Ako i sjednu - pojedu i izađu. Bez razgovora, pitanja ili razmišljanja o potencijalno prljavim stolovima na kojima su jeli. Pojedu i idu dalje.
Iako nude mnogo vrsta pizza, pa i one različitih tipova - od sicilijanske četvrtastog oblika do pizze s tijestom od cvjetače - u vitrini su nudili samo one klasične. Našla se tu pizza s pohanom piletinom i brokulom, pizza sa sirom (koja nam je bila najmanje privlačna), pizza s pohanom piletinom i marinara umakom te slavna penne pizza sa zapečenom penne tjesteninom.
Moramo istaknuti kako je u prostoru bilo vruće od električnih peći u kojima se pizze peku, a u kuhinji koja je bila odmah iza pulta, vladala je užurbana atmosfera i puno se pizza pakiralo za dostavu.
Bit ćemo iskreni i reći kako nam pizze i nisu izgledale najprivlačnije. I to ne zbog (neobičnih) kombinacija, već zbog blijedog, tankog i naizgled beživotnog tijesta. Ipak, odlučili smo uzeti po komad jer smo željeli saznati kakve su zaista.
Odlučili smo se za penne pizzu (iako nam se uopće nije jela) i margheritu koju smo izabrali jer su je kupci prije nas uzeli i ostao je još samo jedan komad. Ovu pizzu često nazivaju i "New York-style Margherita", a prilično se razlikuje od talijanske verzije. Karakterizira je tanka i široka kora s blago podignutim rubovima, ravnomjerno raspoređenim umakom od rajčice i rastopljenom mozzarellom.
Umak od rajčice u američkoj verziji je slađi i gušći, često začinjen s više bilja (origano, bosiljak, češnjak u prahu). Umjesto svježe mozzarelle, amerikanci često koriste ribanu mozzarellu s više masnoće, što pizzi daje jači sloj sira koji se bolje topi i razvlači.
Okus je bogatiji, puniji i često masniji. Pizza je najčešće veća, s izraženijim slojevima rajčice i sira - prilagođena je američkom ukusu koji voli intenzivnije i obilnije porcije. Poslužuje se u velikim trokutastim kriškama (trokut je veći od naših standarda), a često se savija prilikom jela.
Mi smo svoj "slice" pojeli putem do hotela i moramo priznati da se okus poprilično razlikuje od dojma koji smo stekli gledajući. Pizza sa sirom bila je vrlo dobra - iako smo očekivali suho i tvrdo tijesto, zapravo uopće nije bilo takvo. Bilo je tanko, ali ukusno i meko, taman pečeno.
Nadjeva je bilo onoliko koliko jednoj pizzi treba, a okus rajčice bio je izuzetno sladak - što nam u ovoj kombinaciji nije smetalo. Sir nije bio ni najmanje kiselkast, već neutralan ali ukusan - što nam govori kako se zaista radilo o mozzarelli.
Što se penne pizze tiče, krenimo redom. Ona je bila dobro pripremljena. Tjestenina je bila dobro kuhana, s decentnim marinara umakom. Sve je zapečeno sa sirom, ponovno se radi o mozzarelli. Pizza tijesto je također bilo kao i prethodno, tanko i meko.
Međutim, nama se ova kombinacija nikako nije svidjela - tjestenina i pizza tijesto nam jednostavno ne idu zajedno, a sve možemo usporediti s kombinacijom kruha i tjestenine.
Oba trokuta pizze platili smo ukupno 5 dolara - što je 2,50 dolara po komadu. Možemo reći da nas je jedan komad poprilično zasitio, pa smo na večeru otišli malo kasnije. Zaključno, kriška pizze po ovoj cijeni može biti zasitan i isplativ ručak "s nogu". Nećete dobiti najbolju pizzu ikad, ali pojest ćete korektno i brzo jelo koje će vas neko vrijeme držati sitima. A upravo to mu je i svrha.