11 roditeljskih fraza koje tiho uništavaju dječje samopouzdanje

DJECA od svojih roditelja upijaju mnogo više nego što odrasli često shvaćaju. Iako neke rečenice mogu zvučati bezazleno i izgovaraju se iz navike, one mogu ostaviti dubok i trajan trag na dječjem osjećaju vlastite vrijednosti. U većini slučajeva roditelji nemaju loše namjere, no stalno ponavljanje određenih fraza može kod djeteta potaknuti sumnju u sebe koja ga može pratiti i u odrasloj dobi.
Samopouzdanje se ne gradi samo pohvalama, već se lako narušava i suptilnim porukama da djetetovi osjećaji, trud ili osobnost nisu dovoljno dobri. Takve rečenice ne izazivaju uvijek neposrednu reakciju, ali s vremenom mogu oslabiti djetetovo povjerenje u sebe i postati temelj trajne nesigurnosti. Kod mnogih odraslih, manjak samopouzdanja često potječe upravo iz riječi koje su slušali kao djeca.
1. "Zašto nikad ništa ne možeš napraviti kako treba?"
Ovakva opća kritika jednu pogrešku pretvara u osobni neuspjeh. Umjesto da dijete nauči kako su greške dio života, ono počinje vjerovati da je nesposobno. Istraživanja pokazuju da ovakav pristup dovodi do slabijeg samopouzdanja u tinejdžerskoj dobi jer se povjerenje u sebe gradi podrškom, a ne osuđivanjem.
2. "Premlad si da bi razumio."
Odbacivanjem dječje znatiželje roditelji šalju poruku da njihova pitanja nisu važna. S vremenom djeca mogu prestati postavljati pitanja jer osjećaju da ih nitko ne shvaća ozbiljno. Studije su pokazale da se djeca koja se tako osjećaju rjeđe obraćaju odraslima za pomoć i imaju manje povjerenja u vlastite sposobnosti.
3. "To nije važno."
Kad dijete s vama podijeli nešto što mu je bitno, poput crteža ili brige, a vi to odbacite, ono će to shvatiti kao poruku da je njegovo mišljenje nevažno. Iako to roditelj ne kaže s lošom namjerom, dijete može steći dojam da nije vrijedno pažnje, što negativno utječe na njegov osjećaj vlastite vrijednosti.
4. "Samo ćeš propasti ako to pokušaš."
Ovakva rečenica djetetu oduzima priliku da nauči kroz pokušaje i pogreške. Prema istraživanju psihologinje Carol Dweck, djeca najbolje razvijaju samopouzdanje kada im se dopusti da griješe i napreduju kroz vlastito iskustvo. Uskraćivanjem te prilike, blokira se njihov prirodni razvoj.
5. "Nemam vremena za ovo sada."
Roditelji su često zauzeti, ali ako dijete redovito čuje ovu rečenicu, počinje vjerovati da njegove potrebe nisu važne. I dok odrasli lako zaborave takve trenutke, djeca ih dugo pamte. Zbog toga se kasnije mogu suzdržavati u izražavanju svojih misli i osjećaja.
6. "Zašto ne možeš biti više kao druga djeca?"
Usporedbe s drugima šalju poruku da dijete nije dovoljno dobro takvo kakvo jest. Umjesto da razvije osjećaj samopoštovanja, dijete može pokušavati oponašati druge kako bi zadobilo prihvaćanje. Takvo uspoređivanje često vodi do nižeg samopouzdanja i povećane tjeskobe.
7. "Prestani raditi dramu ni oko čega."
Umanjivanjem djetetovih problema šalje se poruka da su njihovi osjećaji pretjerani ili nevažni. Iako se odraslima situacija može činiti beznačajnom, djeci može biti vrlo ozbiljna. Ako dijete više puta doživi da mu se osjećaji ne priznaju, može prestati vjerovati vlastitom doživljaju i postati nesigurno.
8. "Ne postavljaj toliko pitanja."
Znatiželja je temelj djetetovog razvoja. Kada roditelji gase tu znatiželju, djeca mogu početi misliti da je postavljanje pitanja dosadno ili neprimjereno. To ne samo da koči njihovu želju za učenjem, već i narušava njihovo samopouzdanje u vlastite mentalne sposobnosti.
9. "Nikad nećeš ništa postići s takvim stavom."
Iako ova rečenica može biti izrečena s ciljem motivacije, ona zapravo poručuje djetetu da je problem u njegovoj osobnosti. Umjesto da prepoznaju što trebaju promijeniti u ponašanju, djeca mogu zaključiti da s njima nešto nije u redu. To stvara osjećaj manje vrijednosti.
10. "To nije dovoljno dobro."
Stalno ponavljanje ovakvih kritika kod djece stvara strah od neuspjeha i osjećaj da ništa što učine nije dovoljno. Takav pritisak može dovesti do perfekcionizma, tjeskobe i stalnog osjećaja nezadovoljstva. Djeca uče da se njihova vrijednost temelji isključivo na postignućima.
11. "Volio bih da si više kao ja kad sam bio tvojih godina."
Ova usporedba opterećuje djecu idejom da moraju dostići ideal roditelja. Ona potiče osjećaj neadekvatnosti i može stvoriti uvjerenje da, koliko god se trudili, nikada neće biti dovoljno dobri. Djeca tada počinju sumnjati u sebe i vlastite sposobnosti.

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati