SVAKO se dijete na drugačiji način nosi s velikim emocijama, tvrdi edukatorica i stručnjakinja za roditeljstvo Alyssa Blask Campbell. Nekom djetetu za smirenje će pomoći fizička aktivnost, poput ljuljanja na stolici, dok će drugo dijete tražiti razgovor ili zagrljaj. Ključno je da roditelji prepoznaju što djeluje kod njihova djeteta, jer ne postoji jedini ispravan način. Sve metode mogu biti dobre ako roditelj s djetetom gradi odnos i emocionalnu povezanost.

Campbell je stručnjakinja za emocionalni razvoj i autorica knjige Big Kids, Bigger Feelings. Osmislila je i metodu kolaborativne obrade emocija (CEP), koja roditeljima pomaže da s djecom uče kako prepoznati i obraditi osjećaje na zdrav način. Iako ova ideja zvuči jednostavno, važno je razumjeti da ne postoji rješenje koje će odgovarati svakom djetetu.

1. Naučite kako se vaše dijete povezuje

Djeca često ne znaju sama izraziti što im je potrebno. Roditelji su ti koji trebaju promatrati ponašanje djeteta i pokušati prepoznati emocionalne signale. Postavite si pitanja poput: Tko je moje dijete? Što ga umara, a što veseli? Kako se najlakše povezuje sa mnom i sa sobom?

2. Prvo upoznajte sebe

Roditelj ne može biti podrška djetetu ako nije emocionalno prisutan. To znači da ponekad treba staviti sa strane vlastite navike i reakcije te priznati da poznati obrasci možda više ne funkcioniraju. Campbell savjetuje roditeljima da se upoznaju s načinom na koji i sami reagiraju na stres i emocije.

3. Pripremite se na vlastite reakcije

Roditelji trebaju razviti svijest o vlastitim emocionalnim reakcijama kako bi spriječili nagle i burne ispade. Umjesto da reagiraju tek kad su već izgubili kontrolu, trebali bi pokušati prepoznati znakove stresa prije nego što dođe do "erupcije". Kako kaže Campbell: "Ne možete regulirati ono čega niste svjesni."

4. Pomozite djetetu da razumije svoje osjećaje

Djeca uče iz onoga što vide. Ako roditelj pokazuje znatiželju prema vlastitim i djetetovim osjećajima, bez osude, dijete uči da je u redu osjećati se tužno, ljuto ili frustrirano. Postavljajte pitanja poput: "Zašto se ovako osjećaš?" ili "Što misliš da ti je sad potrebno?" Umjesto da ih prekidate ili umanjujete njihove osjećaje, slušajte ih do kraja i pokušajte ih razumjeti.

5. Imajte plan za teške trenutke

U izazovnim situacijama važno je ostati smiren i ne odgovarati automatizmom. Roditelj smije pokazati da i on ima emocije, ali na način koji ne zastrašuje dijete. Umjesto da vičete, mirnim glasom recite što osjećate. Tako učite dijete da je moguće izražavati osjećaje bez vrijeđanja ili gubitka kontrole. Nitko ne reagira savršeno svaki put, ali važno je truditi se i pokazivati primjer.

6. Održavajte povezanost, čak i kada je teško

Djeci su potrebni rutina i osjećaj sigurnosti. Kada se dogodi situacija u kojoj je i dijete i roditelj izvan ravnoteže, povezanost postaje ključna. Ako ste izgradili dobar odnos, dijete će se znati vratiti vama i u teškim trenucima. Povezanost otvara prostor za iskreno ispravljanje pogrešaka, za međusobno učenje i rast.

Snažne emocije kod djece nisu znak problema, već poziv na dublje razumijevanje. Kroz povezanost, znatiželju i otvorenu komunikaciju, roditelji mogu pomoći djeci da nauče nositi se s vlastitim osjećajima i time im daju alat koji će koristiti cijeli život.