Od čega živi Zlatko Mateša? Provjerili smo njegovu imovinu Hrvatsku pljačka, uništava i iseljava mafija. Ovaj je jedan od njih: predsjednik NO-a Croatia Airlinesa. Svi mediji u Hrvatskoj o Croatia Airlinesu govore u superlativima. Nigdje ni riječi o tome da su prošle godine imali 30 milijuna eura gubitka, da su isti gubitak od 30 milijuna eura nabili u prva tri mjeseca ove godine, da su avioni A220 nabavljeni nakon koruptivnog posla s BCG-om, da su ti avioni najskuplji u svojoj kategoriji i da imaju ozbiljnih tehničkih problema s motorima i korozijom, da su svi avioni u najmu za koji u džep ide provizija, da Croatia Airlines drži svega 13 % hrvatskog tržišta (Air Serbia je profitabilna i ima 47 % tržišnog udjela), da Croatia Airlines ima najslabije punjenje kabine u Europi, da radi u korist njemačke grupacije LHG, puni im avione i prepušta putnike i robu itd. I svemu tome ovaj deset godina daje amen. Naš dečko Turudić, naravno, ima pametnijeg posla, npr. goniti Kekine zbog par tisuća eura navodno preplaćenog terena u privatnom poslu. Stotine milijuna pokradenih preko Croatia Airlinesa nebitni su, kao i veleizdaja počinjena predajom hrvatskog tržišta zračnog prometa strancima. Mafija je već desetljećima na vlasti zahvaljujući nakaradnom izbornom zakonu i opoziciji koja šuti na njihove prijevare, manipulacije i kriminal umjesto da organizira općenarodni referendum s ciljem zabrane daljnjeg javnog djelovanja pravomoćno osuđene kriminalne organizacije i mafije.
FOTO Pogledajte kako su Lelekice izgledale na generalnoj probi Eurosonga LELEK – koje djevojke, koji glasovi, koje emocije, koja glazba, koja originalnost, koja poruka – vau! Pobijedile su zbog onoga što donose! Sicanje je stoljetni običaj tetoviranja križeva među katoličkim Hrvatima u Bosni i Hercegovini, znak identiteta, vjere i ženske izdržljivosti. Kad se glazba pretvara u kopiju kopije, Lelek je donio nešto što se ne može naručiti, kupiti ni imitirati: autentičnost! Nešto što miriše na zemlju, na korijen, na baštinu. Govore koliko smo se kao narod pokazali neslomljivima kroz povijest. Njihov nastup povijesni je sloj pretvoren u umjetnost. Kada se originalnost teško pronalazi, one su je izvukle iz vlastitog nasljeđa i pretvorile u suvremeni izraz. To je rijetko, ali i vrijedno! A tu je i ono drugo – ono što se ne može izgovoriti – ali se osjeti! U njihovoj estetici, simbolima i glazbi postoji duhovnost, trag kulture koja je oblikovala generacije. Ne agresivno, ne nametljivo, nego kao tihi podsjetnik da identitet nije teret, nego snaga. Da se i u modernoj glazbi može pojaviti nešto što nosi katoličku tradiciju, ne kao parola, nego kao kulturni kôd! Zato je njihova pobjeda više od pobjede na natjecanju. Ona je znak da originalnost još uvijek ima vrijednost. Da se ne moramo sramiti vlastitih korijena. Da Europa može čuti nešto što nije filtrirano kroz tuđe trendove. Lelek ne bježi od onoga što jest – i baš zato su pobijedile. Jer često je najveća hrabrost jednostavno biti svoj! I na kraju – koja poruka, čovječe. Kapa dolje!
Nadbiskup Kutleša: Socijalni nauk Crkve postaje neprocjenjiv u ovim vremenima ****te, pa hrvatski su političari i intelektualci bili napredniji prije 100 ili 150 godina: Ban Ivan Mažuranić 1874. godine donio je Zakon o pučkim školama kojim je Crkvi oduzeo nadzor nad školstvom u Hrvatskoj. Otac Domovine Ante Starčević (1823. – 1896.): – Crkva unazađuje hrvatski narod i služi tuđinskim ugnjetačima Hrvatske. – U pučkim se školama ne bi učilo ni o kakvoj vjeri, a naglasak bi bio na predmetima potrebnim za gospodarstvo i na „čistom moralu”. Stjepan Radić (1871. – 1928.): – „Ali kad naši biskupi pišu političko pismo i kad oni hoće biti hrvatskom narodu i politički vođe, onda je moja i naša dužnost da to prosudimo i, ako treba, i osudimo.” – „Vjeruj u Boga, ali ne i u popa.” A. G. Matoš politički je katolicizam smatrao katastrofom za hrvatsku nacionalnu, a posebno pravašku politiku, prije više od 100 godina. Miroslav Krleža: „Sama je Crkva cinička organizacija koja javno trguje simonijom* i robljem; podmitljiva, moralno prevrtljiva rulja koja se bavi kupoprodajnim ugovorima više nego vrhunaravnim pitanjima. Crkva je po svojim protektorima zaštićena mnogobrojnim privilegijama i, dok plemstvo imitira bizantsku aristokraciju u nošnji i u društvenim običajima, svećenstvo još uvijek barbarski, bestidno i poganski čara, baveći se egzorcizmima za dobre pare.” Eseji V, str. 482 *Simonija je izraz kojim označavamo kupovanje dužnosti u nekoj službi (prije svega crkvenoj) za novac.
Prikaži još vijesti
Prikaži još vijesti
Prikaži još vijesti