KADA se u medijima pojave novi trendovi s radnog mjesta, često privuku pažnju jer imenuju nešto što su mnogi ljudi dugo osjećali, ali nisu znali izraziti. Dobro poznati primjeri su "burnout", ozbiljno stanje koje smo vam sinoć bolje predstavili, i "tiho odustajanje", pasivni otpor preopterećenih i podcijenjenih zaposlenika.

Sada se u raspravi pojavio novi izraz: "tiho pucanje". Za razliku od tihog odustajanja, koje se smatralo svjesnim izborom ili činom otpora, tiho pucanje opisuje iskustvo zaposlenika koji se osjećaju zarobljeno na svojim poslovima, ali ne mogu otići.

Nastavljaju raditi unatoč iscrpljenosti, stresu, pa čak i napadajima panike, jer im se alternativa čini prerizičnom. Riječ je o obliku ekonomske borbe koja se može opisati kao financijska trauma na radnom mjestu - nevidljiva nit koja povezuje nezadovoljstvo, stres i ponašanje usmjereno na preživljavanje sa stvarnom potrebom za plaćom, piše Forbes.

Što je financijska trauma na radnom mjestu?

Financijska trauma je svako promatrano ili doživljeno iskustvo koje negativno utječe na nečiji pogled, interakciju ili uvjerenja o novcu. Financijska trauma na radnom mjestu može se opisati kao šteta uzrokovana opetovanim izlaganjem financijski izrabljivačkim, nepravednim ili neprijateljskim radnim uvjetima, zbog kojih osoba usvaja obrasce ponašanja usmjerene isključivo na osiguravanje plaće.

To uključuje kronično niske ili stagnirajuće plaće unatoč rastućim odgovornostima, ekonomsku nestabilnost povezanu s otkazima i restrukturiranjem, nedostatak pristupa beneficijama poput zdravstvenog osiguranja ili plaćenog dopusta te toksično upravljanje ili diskriminatorne kulture koje zaposlenici trpe jer njihove financijske obveze nadmašuju njihove mogućnosti.

Davanje otkaza nije jednostavno. Dugovi, obveze i rastući troškovi života pretvaraju radno mjesto istovremeno u izvor štete i sredstvo preživljavanja. Ta dvojnost, ovisnost o istom sustavu koji radniku nanosi štetu, u srži je financijske traume na radnom mjestu.

Ekonomski rat na radnom mjestu

Izraz "ekonomski rat" možda zvuči dramatično, ali za mnoge zaposlenike to je stvarnost. Radna mjesta često koriste financijsku ovisnost kao oružje za kontrolu ponašanja. Suptilni podsjetnici na nesigurnost posla, poput izjave "sretni ste što imate ovaj posao", ušutkavaju zaposlenike koji bi se požalili na nepravedan tretman.

Mehanizmi kontrole uključuju uskraćivanje promaknuća, manipuliranje rasporedom ili povećanje opsega posla pod izlikom "tankog proračuna". Izrabljivanje se često prikazuje kao učinkovitost: manji timovi preuzimaju dvostruko više posla, dok uprava to predstavlja kao priliku za napredovanje.

Time se stvara bojište na kojem se od zaposlenika očekuje da žrtvuju dobrobit za financijsku stabilnost, a plaća postaje i mrkva i batina. Situaciju pogoršavaju sistemski faktori poput rasizma, seksizma ili dobne diskriminacije.

Cijena nije samo profesionalna, već i duboko osobna. Radnici internaliziraju osjećaj nemoći, tjeskobu i stalnu napetost, što se s vremenom manifestira kao izgaranje, otuđenost ili tiho pucanje.

Tiho pucanje kao odgovor na traumu

Tiho pucanje opisuje tihu borbu osjećaja nezadovoljstva na poslu i nemogućnosti odlaska. Ponašanja koja se opisuju nisu nova; ona odražavaju strategije suočavanja ljudi koji se nose s financijskom traumom na radnom mjestu.

To uključuje umor i stalno razmišljanje o sukobima na poslu, emocionalno povlačenje poput smiješka kolegama dok plačete na putu do posla, nezdrave navike poput prejedanja te pad radne učinkovitosti uzrokovan stalnim stanjem napetosti. Za zaposlenike koji doživljavaju financijsku traumu, tiho pucanje nije samo nezadovoljstvo, već strategija preživljavanja. 

Financijska trauma koja potiče tiho pucanje nosi troškove koji nadilaze pojedinca. Za zaposlenike to znači izgaranje, krize mentalnog zdravlja i osjećaj zarobljenosti. Za poslodavce se to očituje u radnicima koji su fizički prisutni, ali mentalno odsutni, što smanjuje produktivnost i dovodi do toga da zaposlenici nakon godina tihe patnje naglo odlaze.

Za društvo, ti ciklusi jačaju ekonomsku nejednakost i normaliziraju toksične radne kulture. Pad zadovoljstva na poslu pokazatelj je neriješene financijske traume na masovnoj razini.

Dodatni pritisak stvara porast umjetne inteligencije. Nedavna studija Microsofta navodi 40 poslova koji su najviše ugroženi, što stvara dodatnu napetost za zaposlenike koji tiho pate, jer bi njihovo buduće zaposlenje moglo biti upitno u trenutku kada si ne mogu priuštiti nezaposlenost ili ulaganje u usavršavanje.

Kako prekinuti začarani krug?

Dobra je vijest da i zaposlenici i poslodavci mogu prekinuti ciklus financijske traume i tihog pucanja. Jedan od načina je ulaganje u programe dobrobiti na radnom mjestu s fokusom na financijsko i karijerno savjetovanje koje uzima u obzir traumu. Pojedinci mogu poduzeti nekoliko koraka.

Važno je prepoznati da financijski stres može biti posljedica traume, što otvara put prema oporavku. Traženje podrške kroz financijsku terapiju ili savjetovanje može prekinuti krug srama i izolacije. Također, izrada izlazne strategije, čak i ako se odlazak čini nemogućim, može vratiti osjećaj kontrole. To uključuje analizu vještina i planiranje usavršavanja, jer se svijet rada brzo mijenja i važno je biti proaktivan.