“DIVAN život našeg doba”, “istinski dubok i čaroban”, “najbolji film ikad snimljen prema Stephenu Kingu”, “nezaboravno iskustvo” i još mnogi slični slogani kočopere se s plakata filma Chuckov život (The Life of Chuck), ali i u brojnim tekstovima koji se na ovaj ili onaj način bave ovim filmom. Odlučili smo provjeriti o čemu je riječ, ima li u takvim sloganima elemenata loših trgovačkih praksi i zavaravanja potrošača ili je doista riječ o filmu dostojnom Caprinog božićnog klasika.

Riječ je o ekranizaciji kratke priče Stephena Kinga, suvremenog kralja horora koji se s vremena na vrijeme okuša i u drugim žanrovima, a upravo su prema nekim od takvih predložaka nastale ponajbolje filmske ekranizacije, poput Ostani uz mene, Iskupljenja u Shawshanku ili Zelene milje. 

King ne izlazi iz mode

Želeći provjeriti neki podatak vezan uz ekranizacije Kingovih djela, na IMDb-u sam ukucao Stephen King i mislio da je neka greška kad sam trebao skrolati kroz listu naslova (od najnovijih prema starijima) u kojima je Stephen King naveden kao pisac da bih došao do Chuckovog života, snimljenog prošle godine.

Naime, izlistano je čak 407 završenih i 19 najavljenih filmova i serija nastalih prema Kingovim djelima ili scenarijima. Ima tu mnogo kratkih filmova tako da to nije posve točan odraz obima produkcije, no fascinantan je podatak da je prema njegovim pričama i romanima već snimljeno preko 50 cjelovečernjih igranih filmova, a ove godine već tri. 

Čini se da Stephen King nikada ne izlazi iz mode, dapače, sve je popularniji, no kvaliteta filmova kroz zamalo pola stoljeća, koliko je prošlo od prvog filma prema Kingu, Carrie, podjednako oscilira.

U tom Kingovom književno-filmskom univerzumu Chuckov život specifična je pojava, metafizička bajka o životu sasvim običnog, ni po čemu naročito zanimljivog čovjeka Chucka Krantza, ispričana obrnutim redoslijedom, od smrti prema djetinjstvu, što nas može asocirati na Neobičnu priču o Benjaminu Buttonu, no ta nas asocijacija ipak neće daleko odvesti.

Mnogo bi nam više pomoglo poznavanje Walta Whitmana čiji stih “Ja sadržim mnoštvo” predstavlja lajt motiv filma, ili barem jedan od njih.

Naime, ma koliko Chuck bio običan, a s obzirom da mu je autor, sam King, krajnje stereotipno dodijelio posao računovođe očito je jako običan, pričajući baš njegovu sudbinu film aludira na filozofski koncept zajedništva svih ljudi koji je teško opisati filozofskim arsenalom pa se pribjegava poetskom, a koje je možda i ljepše od Whitmana izrazio Tin Ujević u Pobratimstvu lica u svemiru.

I dok pjesnik pjeva vasioni “ja živim i umirem u svjema”, našeg glavnog junaka na početku filma zatičemo mrtvog, a ni svijetu ne ide baš najbolje. Dok njime haraju prirodne katastrofe i uništavaju civilizaciju kakvu poznajemo, Chucka upoznajemo tek putem billboarda kojim mu zahvaljuju na 39 godina. 

Da bismo ga i mi upoznali moramo se vratiti u drugi čin filma koji se praktički sastoji samo od jedne jedine scene u kojoj Chuck zastaje na ulici uz ritam bubnjeva jedne ulične glazbenice te se preda spektakularnom plesu koji zaziva atmosferu La La Landa.

Riječ je o ključnoj sceni filma, no da bismo je shvatili, moramo pričekati treći čin koji nas vodi u Chuckovo djetinjstvo opterećeno tragičnim obiteljskim događajima te jednom velikom tajnom, koja će filmu dodati i preljev fantastike. Nju vam, naravno, ne smijemo odati.

Redatelj se ni ovaj put nije proslavio

Redatelj Mike Flanagan, poput Kinga, specijalist je za horore, a već se dva puta latio obrade Kingovih predložaka, s ne baš laskavim rezultatom. Geraldova igra bila je zaista vrlo napeta, no ni u čemu drugome dojmljiva, dok je Doktor Sleep razočaravajuć po svim točkama. 

Chuckov život prvi je Flanaganov ambiciozniji izlet izvan horora, no rezultat je sličan, naime Flanagan je vrlo dobar režiser, ali prilično limitiran kao autor. Scenarij filma pridržava se strukture Kingove kratke priče, ali Flanagan ne primjećuje koliko je ona ispod efektne ideje zapravo sadržajno tanka i lišena bilo kakve dubine. 

Efektna dosjetka može biti odličan temelj za kratku priču, no za film sama dosjetka lišena slojevitosti nije dovoljna. Bojim se da Kingova pripovijetka jednostavno nema dovoljno štofa za igrani film pa mu ovakve ekranizacije zapravo nanose više štete nego koristi.

Kad to prevedemo u praksu, dobivamo Chuckov život, film koji se lako gleda jer je dobro i atraktivno režiran, situacije i likovi su relativno privlačne, a misterij i obrnuta kronologija drže pažnju gledatelja na kratkoj uzici, sve čekajući otkriće onoga što nedostaje kako bi shvatio što zapravo gleda. I kao što to obično u takvim konceptima biva, sve je mnogo zanimljivije dok ne znamo tajnu, nego kad je konačno doznamo. Ni Chuckov život nije iznimka.

No, čak i kad tajna bude razotkrivena mnogi će u gledalištu još mučiti muku s logikom priče, osobito s posljednjom trećinom u kojem pratimo smak svijeta, a koju smo vidjeli na početku filma. I za to nisu krivi gledatelji, već taj scenaristički i režijski nedovoljno jasan kraj ide na dušu upravo Flanaganu.

Paradoks je, međutim, da ako i uspijete posložiti sve kockice, shvatit ćete da vam je film bio puno bolji dok ga niste razumjeli. Kao što bi rekao naš omiljeni Rumunj Radu Jude, “ne očekujte previše od smaka svijeta”.

Ova feelgood bajka o smrti uz pjesmu i ples često balansira na rubu kiča, no ipak rijetko u njega baš svom snagom zagazi. Uz Flanagana koji neke situacije vrlo atraktivno i suptilno rješava, prvenstveno već spomenutu scenu plesa, najčvršći temelj filma su tri mlada glumca koji igraju Chucka u djetinjstvu i koji zapravo film drže na okupu. Solidan je i Tom Hiddleston koji usprkos istaknutom mjestu na filmskom plakatu ipak ima prilično skormnu minutažu.

Chuckov život zapravo je tek fortune cookie movie na čijem je kolačiću sudbine zapisano da je “život kao bombonijera, nikad ne znaš što ćeš dobiti”… ups, pardon, pogrešan film, ali ništa ne smeta, može i Forrest Gump ili bilo što drugo s jednakom količinom sladunjavosti.  Uostalom, fortune cookie sentenca kojom Stephen King poentira, mnogo je nemaštovitija od one Forresta Gumpa. 

Pazi sad, “živjet ću svoj život dok mi ne istekne”. Eto, to je ta velika i ključna misao Chuckovog života. Pa, ako je nekome, kao što kažu u reklami za film, ovo iskustvo promijenilo život, blago njemu.

Ocjena: 5.5/10