Deset najgorih filmova Clinta Eastwooda

CLINT Eastwood već je više od sedamdeset godina jedno od najprepoznatljivijih imena Hollywooda. Od svojih prvih uloga u 1950-ima, postao je sinonim za američki vestern, ali i uspješan redatelj koji se dokazao u gotovo svakom filmskom žanru. Ipak, ni tako duga i impresivna karijera nije prošla bez grešaka. Tijekom godina, Eastwood je glumio u nizu projekata koji su, unatoč njegovoj prisutnosti, bili razočaravajući.
Kao i svaki veliki glumac, i on ima svoje promašaje - filmove koji nisu uspjeli ni kod publike ni kod kritičara. SlashFilm je izdvojio deset najgorih ostvarenja u Eastwoodovoj karijeri. Evo o kojim je filmovima riječ.
Čovjek iz San Fernanda 2 (Any Which Way You Can, 1980.)
Nastavak komedije Čovjek is San Fernanda iz 1978. ponovno prati putujućeg golorukog boksača Phila Beddoea (Eastwood) i njegovog orangutana Clydea. Philo pokušava napustiti svijet boksa, ali mu planove pokvari mafija koja želi namjestiti borbu između njega i borca Jacka Wilsona (William Smith). Usto, ponovno se susreće s bivšom ljubavi Lynn Halsey-Taylor (Sondra Locke) i bajkerskom bandom koja mu se želi osvetiti.
Iako film ima nešto bolju završnu borbu od prethodnika, većina šala je ponovljena i istrošena, a priča djeluje rastegnuto. Clyde, simpatični orangutan, jedini je pravi adut ove neučinkovite akcijske komedije koja je označila kraj serijala.
Joe Kidd (1972.)
U ranom 20. stoljeću, lovac na glave Joe Kidd (Eastwood) nađe se usred sukoba između bogatih zemljoposjednika i meksičkih revolucionara. Nakon što prihvati posao u potjeri za vođom pobunjenika Luisom Chamom (John Saxon), Kidd se razočara kad shvati da je lov postao politička igra.
Film je imao sve preduvjete da bude uspjeh - scenarij Elmorea Leonarda i režiju Johna Sturgesa - no rezultat je bio razočaravajući. Joe Kidd je vestern koji ne zna što želi biti: niti je klasični vestern, niti revizionistički. Sve u svemu, film ne nudi ništa što bi ga izdvojilo iz mora sličnih ostvarenja.
Ponovno u igri (Trouble with the Curve, 2012.)
Ova sportska drama prati Gusa Lobela, iskusnog lovca na talente koji polako gubi vid i suočava se s prisilnim umirovljenjem. U pomoć mu dolazi otuđena kći Mickey (Amy Adams), s kojom pokušava popraviti narušeni odnos dok zajedno traže nove igrače bejzbola.
Film ima sjajnu glumačku postavu, ali scenarij ne uspijeva ponuditi ništa novo. Radnja je predvidljiva, dijalozi isprazni. Jedino što vrijedi istaknuti jest topla dinamika između Eastwooda i Adams, no ni to nije dovoljno da spasi film od zaborava.
Cry Macho (2021.)
Nakon gotovo tri desetljeća izbivanja iz svijeta vesterna, Eastwood se vratio žanru filmom Cry Macho. U njemu glumi umirovljenog jahača rodea Mikea Mila, koji putuje u Meksiko kako bi pronašao sina lokalnog rančera i doveo ga natrag u SAD. Na putovanju se dvojac zbližava i preispituje pojam muškosti i smisao života.
Unatoč zanimljivoj premisi, film je spor, bez emocija i s vrlo slabim dijalozima. Publika i kritičari složili su se da je riječ o jednom od Eastwoodovih najbezličnijih projekata. Povratak u žanr koji ga je proslavio trebao je biti veliko finale, ali je nažalost završio kao blijedi podsjetnik na prošla vremena.
Kolo smrti (The Dead Pool, 1988.)
Peti i posljednji film u serijalu o Prljavom Harryju pokušava unijeti svježinu u formulu koja je već bila izlizana. Ovdje detektiv Callahan postaje meta serijskog ubojice koji ubija slavne osobe. Dok istražuje slučaj, Callahan mora zaštititi televizijsku reporterku Samanthu Walker (Patricia Clarkson).
Iako Eastwood i dalje ima karizmu, film se doima kao parodija. Zanimljiv je samo po tome što je riječ o jednoj od prvih uloga Liama Neesona, no kao završetak slavne franšize je razočaranje.
Svi za Eldorado (Paint Your Wagon, 1969.)
Ovaj vestern-mjuzikl pokušava spojiti humor, ljubav i potragu za zlatom, ali bezuspješno. Eastwood i Lee Marvin glume dvojicu tragača za zlatom koji su u poligamnom braku s Elizabeth (Jean Seberg). Premisa je bila dovoljno neobična da privuče pozornost, no problem nastaje u izvedbi.
Glazbene točke su nespretne, a ni sam Eastwood nije bio zadovoljan vlastitim pjevanjem. S obzirom na to da film ima čak četrnaest pjesama, to je ozbiljan problem. Film Svi za Eldorado ostao je poznat kao znatiželjan eksperiment koji je pokazao da ni najveće zvijezde nisu talentirane u svim poljima.
Čovjek iz San Fernanda (Every Which Way But Loose, 1978.)
Ova komedija bila je riskantan potez za Eastwooda. U njoj glumi vozača kamiona i golorukog boksača koji putuje kroz Ameriku sa svojim orangutanom i zaljubljuje se u country pjevačicu Lynn Halsey-Taylor (Sondra Locke). Usput ga progoni nesposobna bajkerska banda Crne udovice.
Film je bio komercijalni hit, ali sadržajno prilično isprazan. Šale se ponavljaju, emocije su površne, a ton filma neujednačen. Publika ga pamti više zbog bizarnosti nego zbog kvalitete. Njegov nastavak bio je tek blagi napredak.
Ružičasti cadillac (Pink Cadillac, 1989.)
U ovoj akcijskoj komediji Eastwood glumi lovca na glave Tommyja Nowaka koji mora pronaći Lou Ann McGuinn (Bernadette Peters). Kad otkrije da je njezin suprug vođa ekstremističke bande i da joj je oteo dijete, odlučuje joj pomoći i zajedno bježe u ružičastom Cadillacu punom krivotvorenog novca.
Film pokušava kombinirati romantiku, akciju i humor, ali ne uspijeva ni u jednom segmentu. Kemija između glavnih glumaca je slaba, akcijske scene nisu uzbudljive, a humor ne funkcionira. Jedina zanimljivost jest kratka pojava mladog Jima Carreyja.
Vrelina grada (City Heat, 1984.)
Na papiru, suradnja Clinta Eastwooda i Burta Reynoldsa djelovala je kao filmski san. U stvarnosti, film Vrelina grada pokazao se kao potpuni kaos. Radnja smještena u 1930-e prati dvojicu bivših partnera - policajca Speera (Eastwood) i privatnog detektiva Murphyja (Reynolds) - koji ponovno udružuju snage protiv mafije.
Film pati od neujednačenog tona, nespretne režije i nepostojeće kemije među glumcima. Umjesto šarmantne „buddy“ komedije, dobili smo razvučenu kriminalističku parodiju. Kritika ga je dočekala na nož, a publika ga je brzo zaboravila.
Zasjeda kod Cimarrona (Ambush at Cimarron Pass, 1958.)
Jedan od prvih filmova u kojima je Eastwood glumio danas je zanimljiv isključivo iz povijesne perspektive. U ovom niskobudžetnom vesternu tumači bivšeg vojnika Keitha Williamsa koji pokušava dopremiti oružje kroz neprijateljski teritorij, dok mu prijeti napad Apača.
Eastwood je kasnije sam priznao da je Zasjeda kod Cimarrona "najgori film koji je ikad snimio". Snimljen u samo osam dana, film djeluje neuredno i jeftino. Scenarij je slab, montaža nespretna, a dijalozi gotovo smiješni. Ipak, upravo je nakon tog iskustva Eastwood odlučio ozbiljnije pristupiti karijeri - što ga je uskoro dovelo do proboja u seriji Rawhide.

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati