20. LISTOPADA 2006. godine u američka kina stigao je Prestiž (The Prestige), film koji su mnogi dočekali kao još jedan u nizu mračnih trilera redatelja Christophera Nolana. No, već nakon prvog prikazivanja postalo je jasno da je riječ o nečemu daleko složenijem - o filmu koji je jednako opsjednut iluzijom kao i njegovi protagonisti. Prestiž je priča o ljudskoj potrebi da budemo najbolji, da nadmašimo druge, da stvorimo savršenstvo pa makar nas to na kraju uništilo.

Inspiriran istoimenim romanom Christophera Priesta iz 1995. godine, film spaja povijesnu dramu, psihološki triler i znanstvenu fantastiku, dok u središte stavlja dvojicu mađioničara čije rivalstvo postupno prerasta u opsesiju. Ono što počinje kao natjecanje u vještini pretvara se u hladni rat ega, ljubomore i ambicije, a svaki novi trik postaje oružje.

Galerija

Rivalstvo koje prelazi granice stvarnosti

Radnja filma smještena je u London krajem 19. stoljeća, u vrijeme kada su mađioničari bili zvijezde javnog života, a njihovi trikovi predstavljali pravu znanstvenu inovaciju. U središtu su dvojica čarobnjaka: Robert Angier (Hugh Jackman) i Alfred Borden (Christian Bale), bivši partneri koji se nakon tragičnog incidenta pretvaraju u smrtne neprijatelje.

Njihovo rivalstvo nije samo profesionalno - ono postaje osobno, opsesivno i destruktivno. Dok Angiera pokreće bol i želja za osvetom, Borden je motiviran tajnom koju skriva i genijalnošću koja graniči s ludilom. U njihovoj međusobnoj borbi za savršen trik, moralne granice nestaju, a središnji motiv teleportacije postaje simbol njihove spremnosti da unište sve, čak i sami sebe, u potrazi za savršenstvom.

U pozadini ove napete igre ogledala i dima nalazi se pitanje identiteta: koliko smo spremni žrtvovati da bismo stvorili iluziju savršenog života? I postoji li razlika između mađioničara i umjetnika kojeg opsjedaju vlastiti ideali?

Struktura iluzije: Nolanov trik u tri čina

Sam naslov filma upućuje na strukturu klasičnog mađioničarskog trika, podijeljenog u tri faze - pripremu, izvođenje trika i prestiž. Publika prvo vidi nešto obično. Zatim, to obično postaje nevjerojatno. I naposljetku, dolazi trenutak "prestiža", kad se sve vraća u normalu, a publika ostaje bez daha.

Nolan tu strukturu ne koristi samo tematski, već i formalno: njegov film doslovno funkcionira kao trik. Priča je nelinearna, isprepletena prisjećanjima i zamjenama perspektive. Gledatelj neprestano pokušava razaznati što je istina, a što varka - i kao publika u kazalištu, pristaje na obmanu.

Ova složenost nije sama sebi svrha. Nolan koristi iluziju kao metaforu za pripovijedanje: svaki film, baš poput magičnog trika, postoji samo ako želimo vjerovati u njega. Prestiž je, na toj razini, i komentar o samoj prirodi kina.

Gluma koja otkriva tamnu stranu ambicije

Hugh Jackman i Christian Bale u film unose suprotne energije. Jackmanov Angier je karizmatičan, ali emotivno slomljen čovjek koji žudi za savršenstvom kao oblikom iskupljenja. Baleov Borden, s druge strane, djeluje hladnije, racionalnije, no njegova opsesija tajnom pokazuje se jednako razarajućom.

Michael Caine kao Cutter donosi prizemljeni kontrapunkt - glas razuma u svijetu u kojem su razum i etika postali sporedni. Scarlett Johansson u ulozi Olivie Wenscombe dodaje emotivnu dimenziju priče, dok Rebecca Hall kao Bordenova supruga Sarah pokazuje tragičnu stranu života u sjeni tajne.

Posebnu težinu filmu daje David Bowie u ulozi Nikole Tesle, ekscentričnog znanstvenika koji sam po sebi utjelovljuje granicu između magije i znanosti. Njegovo pojavljivanje nije samo cameo, već simbol - on je čovjek koji je svjedočio čudima stvarnosti, ali i cijeni koju ona zahtijevaju.

Od podcijenjenog filma do modernog klasika

U trenutku izlaska, Prestiž je bio pomalo zasjenjen Nolanovim drugim projektima, osobito filmom Batman: Početak. No, s vremenom je stekao status jednog od njegovih najzrelijih i najinteligentnijih ostvarenja. Kritičari su ga hvalili zbog kompleksne strukture, moralne dvosmislenosti i glumačkih izvedbi koje su nadilazile žanr.

Danas se Prestiž smatra filmom koji najbolje sažima Nolanovu autorsku opsesiju dualnošću - između stvarnog i izmišljenog, razuma i emocije, genijalnosti i ludila.