AKO ste odrasli u Dalmaciji, Istri ili Zagorju, velike su šanse da ste barem jednom za ručak imali palentu - s mlijekom, sirom, umakom od rajčice, pa i s gulašem. Danas mnogi na nju gledaju s nostalgijom, ali i s novim zanimanjem jer se pokazalo da ova "skromna" namirnica ima itekako vrijedno mjesto na tanjuru.
Nama je omiljena od djetinjstva, a ljeti ju posebno volimo pripremati jer joj ne treba puno, a uz malo dodataka postaje zasitan obrok koji će se svidjeti i onima koji paze na liniju.
>> Lažni pomfrit od palente i začinskog bilja
Palenta, ili žganci, kako se još naziva u nekim dijelovima Hrvatske, dugo se smatrala seljačkom hranom. To nije čudno - pripremala se brzo, bila je zasitna i pristupačna, pa je služila kao osnovni obrok siromašnijem stanovništvu. Kukuruzna krupica, od koje se palenta priprema, bila je lako dostupna nakon što je kukuruz iz Amerike stigao u Europu krajem 15. stoljeća, a kod nas se uvriježila posebno u 18. i 19. stoljeću.
Najčešće se jela uz kiselo mlijeko, sir ili čak samo mast, a u posebnijim prilikama i uz mesna jela poput gulaša ili pečene kobasice. U Istri se kombinirala s umacima od gljiva ili raguom, dok su u Dalmatinskoj zagori palentu znali narezati i peći na tavi dan nakon kuhanja.
Danas palenta doživljava povratak - ne samo zbog nostalgije, nego i zbog svojih nutritivnih prednosti. Osim što je bez glutena i pogodna za osobe koje izbjegavaju pšenicu, palenta je lagana za probavu, bogata vlaknima i složenim ugljikohidratima, a sadrži i vitamine skupine B, posebno B1 (tiamin), te nešto željeza i magnezija.
Zahvaljujući neutralnom okusu, može se pripremati na bezbroj načina - od tradicionalne kremaste verzije do pečene palente u kockicama, pa čak i kao podloga za pizzu. U modernim verzijama često je vidimo i u kombinaciji s pečenim povrćem, pestom ili čak umacima od plodova mora.