SOBRINO de Botín, madridski restoran, službeni je nositelj Guinnessovog rekorda za najstariji restoran na svijetu, a sada se suočava s izazovom. Naime, Casa Pedro, druga madridska taverna, tvrdi da je još starija.
Osnovan davne 1725. godine, Sobrino de Botín smješten je svega nekoliko koraka od slavnog Plaza Mayora, poznat je po svojoj peći na drva i bogatoj povijesti. Od poznatih, posjetili su ga Truman Capote, F. Scott Fitzgerald, a ovjekovječio ga je i Ernest Hemingway u svom romanu "Sunce se ponovno rađa", gdje ga je opisao kao "jedan od najboljih restorana na svijetu".
Botín je 1987. dobio službeno priznanje od Guinnessa, a ove godine proslavio je 300 godina neprekidnog rada. S druge strane, na periferiji Madrida nalazi se Casa Pedro, rustikalna taverna koja se natječe za istu titulu.
Ova gostionica ugošćavala je i španjolske kraljeve, poput Juana Carlosa I. i sadašnjeg kralja Felipea VI. Vlasnici tvrde kako je Casa Pedro preživjela i Rat za španjolsko naslijeđe početkom 18. stoljeća, što bi značilo da je starija od Botína.
"Frustrirajuće je kad kažete 'Da, postojimo još od 1702.', ali to ne možete dokazati", kaže voditeljica ovog restorana Irene Guiñales za Euro News. "Ako pogledate logo restorana, na njemu piše 'Casa Pedro, od 1702.' Sada želimo to i dokazati."
Guiñales je angažirala povjesničara koji je zasad pronašao dokumente koji potvrđuju da restoran posluje najmanje od 1750. godine. Potraga za čvrstim dokazima da Casa Pedro datira iz 1702. još traje. No, postavlja se pitanje: Kako uopće jedan restoran može polagati pravo na tu titulu?
Prema riječima glasnogovornice Guinnessa Kylie Galloway, smjernice za priznanje dostupne su samo prijaviteljima i zahtijevaju "značajne dokaze i dokumentaciju o neprekidnom radu restorana kroz godine".
Antonio González, treća generacija u Botínu, navodi kako je Guinness tražio dokaze da restoran neprekidno posluje na istoj lokaciji i pod istim imenom. Jedini prekid bio je tijekom pandemije, kao i u slučaju Case Pedro.
Ti kriteriji automatski isključuju i neke starije restorane, poput pariškog Le Procope, osnovanog 1686., jer nisu zadovoljili uvjet o kontinuitetu.
Stvari se dodatno kompliciraju: jedna rimska trattoria mogla bi preoteti titulu i Botínu i Casi Pedro.
Smještena u povijesnom središtu Rima, na ulici Vicolo della Campana, La Campana nudi okus autentične rimske kuhinje s daškom povijesti te se hvali s više od 500 godina rada, pozivajući se na dokumente izložene na meniju i vlastitu povijesnu publikaciju.
Vlasnici tvrde da su prikupili svu potrebnu dokumentaciju i uskoro planiraju podnijeti zahtjev Guinnessu, a trenutno ostaje za vidjeti koji će od ova tri restorana odnijeti titulu najstarijeg restorana na svijetu.