DOK VEĆINA proizvođača automobila ulaže goleme resurse u razvoj električnih vozila na baterije, Toyota se i dalje snažno oslanja na vodik kao alternativni izvor goriva. S 30 godina iskustva u razvoju ove tehnologije, japanski div uvjeren je da bi vodik mogao biti iduća velika prekretnica u autoindustriji.

Budućnost bez dizela?

U nedavnom intervjuu za australski Car Expert, Sean Hanley, potpredsjednik prodaje i marketinga Toyota Australije, iznio je smjelu prognozu - pogonski sklopovi na vodik mogli bi zamijeniti dizelske motore u sljedećih nekoliko desetljeća. Iako priznaje da ljudi trenutno "omalovažavaju vodik", Hanley ostaje optimist.

"Dizel neće nestati u sljedećem desetljeću, ali nakon toga - mislim da će vodik preuzeti mjesto dizela. Na kraju, mislim da dizel, ne u doglednoj budućnosti, ali dugoročno, ne mogu zamisliti da će nužno biti gorivo budućnosti, jer je stvarnost takva da benzinac može učiniti sve što i dizel, pa i više", izjavio je Hanley. 

Naglasio je kako bi ključan preduvjet za šire prihvaćanje bila znatno razvijenija infrastruktura za punjenje, koja bi zahtijevala značajna ulaganja.

Vodik nije nova ideja

Iako se čini kao tehnologija budućnosti, vodik kao gorivo ima povijest dužu od 200 godina. Sve je počelo s motorom de Rivaz iz 1807. godine, koji je koristio mješavinu vodika i kisika. Tijekom 19. stoljeća znanstvenici su eksperimentirali s vodikom, no s porastom popularnosti benzinskih motora početkom 20. stoljeća, istraživanja su pala u drugi plan.

Inovacije ipak nisu potpuno zaustavljene. General Motors je 1966. predstavio Electrovan, prvo vozilo na vodikove gorive ćelije na svijetu, a NASA je istu tehnologiju koristila za svemirski program Apollo. Toyota je svoj prvi serijski model na vodik, Mirai, predstavila tek 2014. godine, dok je Honda sa svojim modelom FCX Clarity na tržište stigla nešto ranije, 2008. godine. Ipak, nijedan od ovih modela nije ostvario značajniji prodajni uspjeh.

Infrastruktura kao glavna prepreka

Najveći izazov za vodikova vozila, slično kao i za električna, jest nedostatak infrastrukture. U SAD-u su ulaganja nedovoljna, a situacija se vjerojatno neće uskoro poboljšati. Prošle je godine Shell čak najavio zatvaranje svih svojih sedam punionica vodika u Kaliforniji, što jasno pokazuje razmjere problema.

Unatoč tome, neki proizvođači ne odustaju. BMW je nedavno predstavio svoj sustav gorivih ćelija nove generacije koji planira uvesti u serijsku proizvodnju 2028. godine. S druge strane, Stellantis ima potpuno suprotan stav, nazivajući vodik "nišnim segmentom" i prekidajući svoja ulaganja. Jedno je sigurno - unatoč izazovima i podijeljenim mišljenjima, tehnologija vodikovih gorivih ćelija neće tako skoro nestati.