UOČI lokalnih izbora Index će u Index Studiju ugostiti kandidate za gradonačelnike, ali i jednu kandidatkinju za županicu.

Live intervjui održavat će se od danas do petka, a prvi gost, Željko Kerum, stigao je već danas. Intervju s njim počeo je u 9.30, a vodio ga je Zvonko Alač.

LIVE STREAM mogli ste pratiti ovdje, pitanja za Keruma možete ostaviti u komentarima.

Tekstualni prijenos pratite ovdje

Postali ste hit na Facebooku, kako to?

Ja sam se uvijek volio šaliti, uvijek sam zabavljao sve ostale.

Mi smo 15 godina u politici, među tri smo najjače stranke po broju vijećnika. U jednom mandatu bio sam i gradonačelnik. "Volim se šaliti i volim pomagati ljudima. Zašto je Puljak rekao da ne želi biti sa mnom u istoj prostoriji? Nije shvatio moj sarkazam. Ja pričam ljudskim jezikom i njemu je sa mnom teško izaći na sučeljavanje. Govorim jednostavno i razumljivo, i zato mu je teško suočiti se sa mnom.

Vaša izjava o Opari i njegovoj bolesti

(Podsjetimo, Kerum je ranije izjavio da je bivši HDZ-ov gradonačelnik Andro Krstulović Opara "simulant, koji je rekao da će umrijeti, a nije umro").

Tema su bila obećanja, novinar je bio spreman, a ja sam davao potpis misleći da je riječ o nečemu drugom. Bio sam zbunjen, kao da se radi o nečemu što se dogovaralo, ali ispalo je krivo. Tu izjavu nisam ja dao - ona je bila stara, ponovljena, i nije bila moja. Unatoč tome, mene su osudili. Puljak je rekao još i gore stvari. On i njegove kolege su govorili da Oparu treba vući autom po gradu – to je već nekoliko puta spomenuo. Ako sam pogriješio, time sam naštetio samome sebi.

Curica me čekala ispred lifta. Djeca su bila sedmi i osmi razred, trebali su 100 tisuća kuna – odmah sam dao. Zna se koliko sam puta pomagao bolnici, koliko sam volontirao, pomagao bolesnima i siromašnima. Novac je direktno prebacivala Tajnica. Pogriješio sam, ali ne iz zle namjere.

Neću se ja ispričat, meni je drago da je čovjek ili prebolio tu bolest ili je živ.

Je li vam Jadrijević što rekao, je li rekao što vam je to trebalo?

Rekla mi je žena, i djeca. Što mi ima tko govorit. On je mnogima spasio život. Dobro je da Stipica Jadrijević nosi našu listu.

Postoji li nešto iz vremena vašeg mandata što si danas zamjerate dok ste bili gradonačelnik?

To nisu bile strateške pogreške, to su bile ljudske pogreške. Izgubio sam izbore 2013. zato što sam zalijepio pršut na čelo. Sam sam si presudio politički – nitko mi to nije napravio, sam sam si to napravio. Takav sam kakav jesam, ne glumim, i neću se mijenjati.

Sad se ne vodi se dovoljno računa o gradskom proračunu, a građanima se time stvara dodatni teret. Ja imam drugačiju viziju – jasnu, spremnu i provedivu. 18. svibnja vidjet ćemo kome će građani dati povjerenje. Što se mene tiče, takav sam kakav jesam. Ljudi znaju tko sam i kakav sam. Zamolio sam ih da izađu na izbore, jer oni koji glasaju za mene znaju da je to njihov glas u gradskom odlučivanju.

Zašto sam se ponovno kandidirao? Upravo zbog birača koji mi već 15 godina daju povjerenje. Vijećnici koji danas sjede u Gradskoj skupštini izabrani su voljom građana, i prema toj volji se treba odnositi s poštovanjem.

Drugi veliki projekt koji najavljujete jest prenamjena istočne vojne luke u veliku marinu..

Tamo bismo smjestili i sajamski grad, razne manifestacije, a cijeli prostor postao bi najveća nautička luka na Jadranu - s ljetnim i zimskim vezovima, potpuno opremljen. Riječ je o ogromnom potencijalu za prihod, i to isključivo iz civilnog, gospodarskog poslovanja.

Mi smo na Zapadnoj obali od jahti znali ostvariti više od 12 milijuna kuna prihoda godišnje. Zamislite koliki bi bio prihod kada bi na tom mjestu, u sadašnjoj ratnoj luci, bila uređena marina - govorimo o potencijalu od najmanje desetak milijuna eura čistog prihoda godišnje.

Gradu Splitu ne treba vojarna usred grada.

Meni je jučer pomogao čovjek koji je po struci stomatolog, a danas radi kao šef lokala. Ljudi se snalaze kako znaju i mogu, ali mi moramo pokrenuti našu radnu snagu. I vratiti je. Da bismo ih zadržali i motivirali, moramo im osigurati stanovanje i bolje životne uvjete.

Tamo u Lori, o čemu me pitate, mi radimo na projektu od 50.000 kvadrata. Planirana su četiri nebodera, koncept je završen, iskopi su krenuli. To je ogroman projekt, proizašao iz javnog natječaja koji je proveden još za vrijeme gradonačelnika Puljića, devedesetih godina. Ako bog da zdravlja, bit će sve gotovo za 24 mjeseca,  garaža od 20 tisuća kvadrata bit će gotova za 10 mjeseci, investicija je 100 milijuna eura.

Kako je došlo do zadnjeg videa na kojem pjevate Olivera?

On i njegov kolega spavali su u našem obiteljskom hotelu. Tamo imamo klavir jer moja kći svira klavir. Tako sam ih i upoznao – on je zasvirao 'Cesaricu', mi smo je zapjevali zajedno. Ja uvijek volim zapjevati - ne znam je li to dobro ili loše, ali pjevati jednostavno volim.

Drugi dio vaše javne osobe su i te izjave Bojanu Ivoševiću ste, primjerice, rekli da ćete mu 'iščupati guščak'. Ajmo to prevesti što ste time zapravo htjeli reći?

To je jedna uzrečica koju kod nas svi koriste. 'Gučak' znači grlo, ali kod nas se ta riječ koristi i za pijetla i za kokoš. Nije to bila prijetnja, već lokalni izraz koji se često koristi u šali ili prenesenom značenju.

On, kao predstavnik vlasti u gradu, treba preuzeti dio odgovornosti. Stalno putuje na utakmice gradskim vozilom, a kad si u vlasti, onda imaš i obvezu prema građanima – pa tako i prema Hajduku.

Malo prije ste spomenuli moje javne nastupe , istina je, često sam znao reći neku šalu, ispričati neku prispodobu iz vlastitog života. Ljudi me vole slušati jer sam nepredvidljiv. Mogu ja biti i ozbiljan i predvidljiv, ali ponekad u jednom trenutku nešto izvalim, i to je jednostavno dio mog karaktera.

Kad imate crni smisao za humor..

Imam ja i bijeli. Ali što da vam kažem takav sam, kakav sam.

Kad već pričamo o mojim zafrkancijama, moram spomenuti jednu stvar iz djetinjstva – čisto da se vidi da sam uvijek bio takav. Moj otac je radio u Šri Lanki pet-šest godina, a majka je bila šnajderica i štedjela svaki dinar. Šila je narodnu nošnju za žene po selima – od Klisa do Drniša. Kažu da je oko 60 posto svih narodnih nošnji s tog područja šivala upravo moja majka, Kate. I tako su zajedno štedjeli, radili, i uspjeli kupiti kuću na brdima. I tako smo mi sa sela… Svi smo završili osnovnu školu tamo, u selu. Mama nije htjela da idemo u Split odmah jer – tko bi nas hranio? Njezin stav je bio jasan: prvo završi osnovnu, pa onda idi u grad. Negdje u 6. ili 7. razredu išli smo na izlet u Split. Vodio nas je razrednik, i otišli smo na Bene, na plažu. Rijetko tko od nas je tada znao plivati – mislim da je to bilo čak i ranije, možda u 5. ili 6. razredu. Plivati smo učili u jažu uz mlin, gdje je voda jedva do struka. Došli mi na plažu, i kaže nastavnik: 'Tko zna plivati, može se okupati.' A svi uglas kažu: 'Zna Kerum!' I svi govore da ja znam plivati – jer, eto, moj ćaća ima kuću u Splitu. Ja se skinem, skočim u more… a razrednik vidi da grcam i da ne znam ni zamahnuti kako treba. Skočio je za mnom, izvukao me iz vode, primio za uho i – opalio mi dvije pljuske. Eto takav sam bio.

Spočitavaju vam..

Ima onih koji mi spočitavaju puno toga ali većinu bez osnove. Vaš Index – kao i druge mediji – ljudi otvore po deset puta dnevno. Ali stvari nisu takve kakvima ih vaši komentaroi doživljavaju nisu takve. Kerum je zapravo potpuna suprotnost toj slici. No kod nas, kad se neka laž dovoljno puta ponovi  ona na kraju postane istina. Kerum je prije svega čovjek. Čovjek koji je u životu pomogao svakome tko mu se obratio. Jednom mi u liftu priđe žena i kaže: 'Muž mi je u Puli, u zatvoru. Bojim se da ću i ja tamo završiti.' Kerum joj je pomogao. Nije pitao tko je, što je - samo je pomogao.

Dvije vršne točke tog zaljeva čine istočna i zapadna obala..

U našem gradu postoji samo jedan tunel. Stručnjaci su već izradili projekt za novi tunel prema istočnoj obali, kako bismo maknuli taj prometni čep i uspostavili kvalitetnu komunikaciju s istočnog na zapadni dio grada.

Mnogi su se žalili da im je vaša firma ostala dužna. Kako to komentirate?

Postoje sudovi i institucije koje utvrđuju tko je kome dužan – i one su to u ovom slučaju i napravile. U poslovanju koje je trajalo 22 godine, s prometom i do 200 milijuna eura godišnje, normalno je da su postojala i potraživanja i dugovanja. Na kraju krajeva, većina je ostala dužna meni. To je poslovna stvar, takvih primjera imate i kod mnogih drugih poduzetnika.

U glavi mi je slika vas sa šeširom kako pjevate Bebekovu 'Što je meni ovo trebalo'. Kao da ste imali želju, ali da vam je sve to i prisjelo. Što ste radili posljednjih godina? Čime ste se bavili?

Ja konstantno radim – već 40 godina sam poduzetnik. Nikada nisam odustao od posla. I danas aktivno radimo, imam radnike, a trenutno se bavimo građevinskim radovima. Nismo izvođači, već investitori u građevinske projekte i nekretnine. Posla imamo dosta, iako imamo malo djelatnika. Zbog toga uvozimo radnu snagu. Još uvijek radimo dobro i poslujemo stabilno.

Hoću li se jednog dana vratiti u trgovinu? Možda – to je moja prva ljubav. Ali idemo dalje, korak po korak.

Po Ipsos anketi, vi ste četvrti...

Ankete danas radi svatko - radio sam i ja jednu, po kojoj sam bio drugi. Stranke naručuju ankete za sebe i objavljuju rezultate kako im odgovara. Ali pravo stanje znat ćemo u nedjelju. Ja osobno -  anketama ne vjerujem.

Moja poruka biračima je jednostavna: sa mnom znate na čemu ste. Glas za Keruma je glas koji će funkcionirati  i u Gradskom vijeću i u Županijskoj skupštini. Ono što obećam, ja to i napravim.

Pozivam ljude da izađu na izbore i da glasaju za onoga za koga iskreno smatraju da je najbolji. Moji su projekti konkretni i ostvarivi, a ne kao Puljkovi.

Što sa Karepovcem i centrom za preradu otpada u Lećevici?

Lećevica je morala odavno bit gotova. U Splitu smo s prometom došli do ludila vjerovalo se ljudima koji su obećavali eksperimente bez rezultata. Ja govorim jasno: znam što ovom gradu treba i znam na koji način to treba ostvariti. Kad bih postao gradonačelnik, Split bi postao jedno veliko gradilište. Grad se ne bi zaduživao, već bi se razvoj financirao kroz konkretne projekte. Mene nepravda tjera naprijed.

Što s vozačkom bez koje ste ostali?

Prvo, mene policija nikad nije osobno zaustavila. Ja sam direktor firmi koje imaju vozila, i prema zakonu, odgovorna osoba mora prijaviti tko je vozio u trenutku prekršaja. Ako se to ne učini, onda se kazneni bodovi automatski pripisuju upravo toj odgovornoj osobi – u ovom slučaju meni.

Pitao sam kolegicu što se dogodilo. Rekla mi je da je auto prešao ispred kamiona, nije se zaustavio, vozio je neku robu iz Švicarske. I tu se skupilo, ne znam točno, možda pet-šest kaznenih bodova – svi su išli na mene jer nitko nije napisao tko je zapravo bio za volanom.

Vozački ću položiti kad za to dođe vrijeme. Tražio sam reviziju postupka, ali moj zahtjev nije prihvaćen."

Spomenuli ste Ranka Ostojića – rekli ste gospodin je i poštujete ga. Bili ste žestoki rivali u borbi za gradonačelnika Splita. Bilo je sučeljavanja, i sjećam se da je jednom rekao: 'Da je Kerum Indijanac, zvao bi se Poglavica Bijeli Prah' – aludirajući na kokain.

To je on rekao u žaru političke borbe. Kasnije smo se obojica podvrgnuli testiranju - išli smo zajedno na analizu, i rezultat je bio jasan: i on i ja smo bili čisti.

Uskoro opširnije