IZVJEŠĆE obrambene industrije koje tvrdi da je Rusija zatražila stalnu bazu za svoje vojne zrakoplove u zabačenoj indonezijskoj Papui, praktički na sjevernim vratima Australije, izazvalo je buru u Canberri. No u Indoneziji je prava senzacija bio kaos koji se zbog te vijesti proširio usred australske izborne kampanje.

Stručnjaci za vanjsku politiku i sigurnost vrlo su skeptični da bi Jakarta ikada prihvatila takav ruski zahtjev. Štoviše, ovakvi pokušaji nisu ništa novo. Moskva već gotovo pola stoljeća pokušava osigurati stalni pristup aerodromu Biak u Papui, ali joj to nikada nije uspjelo.

Indonezija u svojoj politici strogo poštuje načelo nesvrstanosti. Nijedna strana sila nema vojnu bazu niti trajni pristup vojnim objektima na njezinu teritoriju, a takvu poziciju jamči i ustav zemlje. "Vjerojatnost da bi Indonezija prihvatila ruski zahtjev vrlo je mala, gotovo nikakva", kaže Rahman Yaacob, stručnjak za obranu iz Lowy instituta. "Indonezijska vanjska politika temelji se na nesvrstanosti."

Gatra Priyandita iz Australskog instituta za stratešku politiku slaže se: "Bilo kakvo odobrenje vojne baze stranoj sili bilo bi suprotno temeljnim načelima indonezijske politike."

Zašto Biak?

Ipak, ideja o ruskoj vojnoj prisutnosti u Biaku privlači pažnju. Indonezija, golem arhipelag, strateški povezuje jugoistočnu Aziju i Pacifik, a zračna baza Biak udaljena je tek 1300 kilometara od Darwina, gdje se nalazi značajna američka vojna baza.

Ovaj tjedan Rusija je nastavila s diplomatskim pritiscima. Predsjednik Prabowo Subianto primio je u Jakarti prvog zamjenika ruskog premijera Denisa Manturova, s kojim je razgovarao o slobodnoj trgovini i obilježavanju 75 godina diplomatskih odnosa. Matthew Sussex, analitičar sa Sveučilišta Nacionalne Australije, ističe kako Putin želi Rusiju pozicionirati kao "euro-pacifičku silu".

"Za Rusiju bi baza u Biaku značila strateško uporište za obavještajne aktivnosti, ponajprije protiv američkih baza poput Guama, a zatim i prema važnim lokacijama u Sjevernom teritoriju Australije i Indijskom oceanu", kaže Sussex.

Blizina Biaka Filipinima, bliskom savezniku SAD-a, dodatno povećava njegovu geostratešku važnost.

Još jedan razlog ruskog interesa mogao bi biti i budući svemirski projekt. Indonezija planira gradnju svemirskog lansirnog centra u Biaku, a Rusija želi sudjelovati u tom projektu, kaže Yaacob. Zračna baza trenutno je skromno opremljena, no mogla bi poslužiti za lansiranje satelita niske orbite i dugotrajnog izviđanja dronovima.

"Pregovori su vrlo spori. Indonezija vjerojatno koristi taktiku odugovlačenja kako bi izbjegla izravno odbijanje", objašnjava Yaacob.

Promjene u globalnom poretku

Vrijeme ruskog nastupa nije slučajno. Dok administracija Donalda Trumpa narušava poslijeratni međunarodni poredak, Rusiji se otvara prostor za jačanje veza s jugoistočnom Azijom. Prošle su godine Indonezija i Rusija održale prve zajedničke pomorske vježbe, a predsjednik Prabowo posjetio je Moskvu u listopadu. U veljači je u Jakarti boravio Sergej Šojgu, tajnik ruskog Vijeća sigurnosti, s ciljem produbljivanja obrambene suradnje.

Indonezija se u međuvremenu pridružila skupini BRICS, u kojoj je Rusija jedan od osnivača. Trgovinska razmjena dviju zemalja porasla je za 80% u proteklih pet godina, dosegnuvši 4,3 milijarde dolara u 2024. Ipak, četvrta najmnogoljudnija država svijeta i najveće gospodarstvo regije daleko je od toga da postane ruski satelit.

Neki smatraju da bi Rusija mogla izvući tek ograničene ustupke, poput privremenog korištenja Biaka, kakvo joj je dopušteno 2017. godine na svega nekoliko dana. U trenutku kada se Prabowo suočava s domaćim izazovima, slabom ekonomijom i kritikama zbog novog vojnog zakona, bilo kakav ustupak Moskvi bio bi politički riskantan.

Kad bi ipak došlo do odobrenja stalne baze, to bi bio povijesni presedan. No pitanje ostaje: zašto Putin baš sada pokušava ostvariti ovaj cilj?

"Mislim da je to testiranje, da vide dokle će Jakarta biti spremna ići", kaže Sussex. "A kako se SAD povlači, stvara se prostor koji netko mora ispuniti."

Šira ruska strategija

Indonezija nije jedina meta ruskih ambicija u regiji. Između 2004. i 2023. Rusija je bila najveći izvoznik oružja u jugoistočnu Aziju, s četvrtinom ukupne vrijednosti tržišta. Iako je taj udio sada manji, Rusija, koja vodi ratno gospodarstvo, tražit će nova tržišta ako sukob u Ukrajini završi.

"Tvornice koje sada proizvode oružje teško će se prebaciti na proizvodnju perilica", kaže Sussex. "Azijske zemlje, s mnogo novca i velikim sigurnosnim izazovima, bit će logična tržišta."

U Mjanmaru, pogođenom građanskim ratom, Rusija je ključni partner hunte, koja je nedavno Moskvi poklonila šest slonova, istovremeno kada su stigli novi ruski borbeni zrakoplovi.

Rusija i Mjanmar potpisali su i sporazum o gradnji male nuklearne elektrane, nastavljajući model kojim je Moskva već izgradila dugoročne ovisnosti, primjerice u Turskoj i Africi. "To je stara ruska taktika", kaže Sam Cranny-Evans, urednik britanskog Calibre Defencea. "Rusija tako gradi dugoročne veze i ovisnosti."

Čak i ako pokušaj s Biakom propadne, Putin je već narušio osjećaj sigurnosti među američkim saveznicima u regiji. "Putin se često naziva majstorom strategije", zaključuje Sussex, "no njegovo pravo umijeće je u taktici, u iskorištavanju prilika i stvaranju dojma o većoj strategiji."