DAN UOČI "globalnih izbora" kako su brojni političari okarakterizirali predsjedničke izbore u SAD-u iz Europe su stizale poruke podrške Baracku Obami. "Obamamanija" zahvatila je cijeli svijet, nakon što je Amerika dobila prvog crnog predsjednika i naslovnice hrvatskih medija vrištale su o početku "novog doba". Europa od Obame ima velika očekivanja, nadaju se i vjeruju da upravo on može stabilizirati globalnu ekonomiju i mnogi njegov mandat doživljavaju kao početak razdoblja mira i blagostanja.

"Vjerujem da ulazimo u novu eru transatlantskih odnosa. Sad je važnije nego ikad da osnažimo odnose između SAD-a i Europske unije kako bi zajedno riješili globalne probleme. Najveće nedaće s kojima smo suočeni su globalne prirode. Financijska kriza, klimatske promjene, sigurnost, borba protiv siromaštva, gladi i bolesti u Trećem svijetu su izazovi s kojima se ni Europa ni Amerika ne mogu suočiti same. Vjerujem da je razdoblje američkog unilateralizma završeno i da je partnerstvo s Europom došlo u fokus američke vanjske politike. Stoga pozivam novog američkog predsjednika da se pridruži Europskoj uniji u nastojanjima da oblikujemo budućnost kakvu svi želimo - svijet stabilnosti, mira i prosperiteta", poručila je Obami potpredsjednica Europske komisije, Šveđanka Margot Wallstrom.

No, poznata hrvatska književnica i novinarka koja već duže živi u inozemstvu nakon što je početkom devedesetih emigrirala iz političkih razloga, vjeruje da Europa ima prevelika očekivanja. Drakulić, čiji su tekstovi objavljivani u brojnim uglednim europskim tiskovinama, uključujući The Nation, La Stampa, Dagens Nyheter, Frankfurter Allgemeine Zeitung i Politiken, a trenutno najčešće piše za britanski Guardian, vjeruje kako Obama ne može promijeniti globalno lice politike i ističe kako Europljani općenito pridaju previše važnosti liku i djelu američkog predsjednika.

"Bojim se da mi Europljani pridajemo previše osobne moći predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država", kaže Drakulić te ističe kako se to posebno odnosi na Obamu "koji bi morao biti Marsovac da ispuni sve zahtjeve koje Europa ima".

"Europljani bi voljeli da Obama, nakon što preuzme dužnost, zaustavi rat u Iraku, preusmjeri sredstva iz vojne industrije u humanitarnu pomoć za siromašne, uredi zdravstveno osiguranje, sjedne s Vladimirom Putinom i pronađe način za mir u svijetu, uvjeri Kinu i Indiju da ograniče emisije štetnih plinova, riješi se Talibana u Afganistanu, postigne dogovor s Irakom, potpiše Protokol iz Kyota, uhvati Osamu bin Ladena i okonča izraelsko-palestinske sukobe. Naravno, sve bi to trebalo biti postignuto u bliskoj suradnji s europskim vladama i po mogućnosti u prvoj godini njegovog mandata. Ili još bolje u prvom danu", satirički će Drakulić o euforiji izazvanoj "obamamanijom".

Hans Blix, bivši švedski ministar vanjskih poslova, nakon invazije na Irak 2003. godine bio je zadužen za potragu za oružjem masovnog uništenja u toj bliskoistočnoj zemlji. Cijeli svijet danas zna da takvog oružja tamo nije bilo, ali rat i dalje traje. Ima i Blix nekoliko korisnih savjeta za Baracka Obamu. Osim što smatra da se Obama mora usmjeriti na tehnološki razvoj koji će zaustaviti opasne klimatske promjene, Blix ističe da je vrijeme za hitnu promjenu u međunarodnim odnosima.

"Obama mora napraviti radikalan zaokret od arogantne Busheve politike i objasniti ljudima da neovisnost država i ljudi napreduje brzim tempom. U današnjem svijetu konstruktivno korištenje multilateralnih institucija poput UN-a je nužnost. Obamu su njegovi protivnici ismijali kad je kazao da je spreman na dijalog s neprijateljskim zemljama, poput Irana. Ali on je bio u pravu i njegova bi se administracija trebala povesti za tim principom. Razgovori ne znače predaju", ističe Blix i povlači razliku između politike koju je najavio Obama i one koju je vodio Bush.

Američke trupe u Iraku odskočna su daska za napad na Iran

"Busheva administracija imala je naviku govoriti drugima što da rade, ne razgovarati. Najbolji, ili najgori, primjer je naredba Iranu da prekinu obogaćivanje urana prije nego su sjeli i to s njima raspravili. Što se tiče povlačenja trupa iz Iraka, Obama bi se trebao zauzeti stav da niti jedan američki vojnik ne bi smio ostati duže nego što iračka vlada želi. Busheva administracija, iako je planirala povlačenje većine trupa, željela je ostaviti određeni broj vojnika u manje primjetnim bazama. Cilj takve odredbe je zaštititi američke interese u iračkoj nafti i imati odskočnu dasku za moguće operacije protiv Irana, ne zaštita Iraka. S Iranom je Bush izgubio dragocjeno vrijeme i ta je zemlja sve bliže mogućnosti proizvodnje nuklearnog oružja. No, umjesto da im se kao neposlušnom djetetu naredi da prestanu, trebalo bi uzeti u obzir njihov razlog za obogaćivanje urana i otkloniti ga", istaknuo je Blix u razgovoru za njemačke medije i objasnio kako Washington mora izgraditi čvrste diplomatske odnose s ovom bliskoistočnom zemljom.

Šarmer bez pokrića?

Kakva će konkretno američka politika prema Europi biti, to ni sam Obama nije objasnio. Osim da će biti drugačija od Busheve. Cijelu njegovu kampanju obilježili su pozivi na promjenu, emotivni govori s invokacijama "boljeg svijeta za naše unuke od onog koji je ostavljen nama". Kako Obama planira ispuniti velika obećanja i koliko će u njima biti uspješan teško je reći. Ali kako se početna euforija počinje stišavati, ima sve više onih koji su uvjereni da je novi američki predsjednik "šarmer bez pokrića", odnosno da unatoč svoj njegovoj dobroj volji promjena kakvu najavljuje nije moguća. Ili se barem neće dogoditi preko noći. A s obzirom na trenutno stanje globalne ekonomije, situacija bi se lako mogla drastično pogoršati prije nego se imalo poboljša.

P.V.
Foto: AFP/B92