JE LI GEORGE W. Bush doista bio najgori predsjednik u modernoj povijesti SAD-a? Danas to zvuči kao retoričko pitanje. Dva mjeseca prije isteka mandata njegov odlazak podržava (i ne može dočekati) četiri petine Amerikanaca, a u stopu ih prate Europljani. U dosad nezabilježenom izljevu oduševljenja, stanovnici Washingtona u izbornoj su noći spontano izašli na ulice i pred Bijelom kućom vikali Bushu da "vrati ključeve".

Nažalost, on ih nije mogao čuti jer američki predsjednik u to doba već tvrdo spava. Poznato je, naime, da vođa najveće svjetske sile i vrhovni zapovjednik zemlje koja vodi dva rata, navečer odlazi na spavanje u devet sati. Ali nema veze, možda je Bush prespavao antibushevsku euforiju, ali je sigurno svjestan činjenice da bi njegov osmogodišnji mandat mogao biti upamćen kao najmračnije razdoblje u povijesti Amerike.

Danas pitanje je li Bush bio najgori predsjednik zvuči kao najlakše na svijetu, ono koje bi vam donijelo otprilike sto kuna. U Bushevu mandatu dogodilo se mnogo toga, od čega malo dobrog. Izbornom prijevarom došao je na vlast. Zbog neefikasnosti administracije i zanemarivanja upozorenja o antiterorističkim prijetnjama, Amerika je napadnuta 11. rujna 2001. godine. Nakon toga, u Americi su dobrim dijelom suspendirana ljudska prava, otvoren je logor u Guantanamu, strah je prožeo američko društvo. Onda je lažiranim argumentima započeo rat u Iraku, premda još nije završio onaj u Afganistanu.

Popis grijeha više nego dovoljan da se Busha proglasi najgorim predsjednikom kojeg je Amerika ikad imala

Zbog Busha je cijeli svijet zamrzio Ameriku. Postao je predmet ismijavanja, s legendarnim lapsusima i gafovima, ali puno gore od toga, postalo je očito da je on zapravo marioneta u rukama konzervativnih radikala, lobista, velikih financijera i korporacija. I stoga je odjednom prestao biti smiješan i postao - opasan. I kao takav, zaoštrio je odnose s Iranom i Rusijom, doveo svijet na rub hladnog rata i nove polarizacije.

I konačno, a u očima Amerikanaca možda i najvažnije, osmogodišnji mandat završio je najvećom ekonomskom krizom od Velike depresije, krizom koja još traje i pitanje je kada će (i kako) završiti.

Mnogi bi rekli, popis grijeha više nego dovoljan da se George W. Busha proglasi najgorim predsjednikom kojeg je Amerika ikad imala. A konkurencija je, ruku na srce, doista spektakularna.

"Bushville" umjesto "Hoovervillea"

Da se ne vraćamo daleko u prošlost, krenimo samo od Herberta Hoovera koji je kumovao Velikoj Depresiji. Kao pravi Republikanac nije vjerovao u intervenciju države, već je regulaciju prepustio Wall Streetu. Na kraju, milijuni Amerikanaca ostali su bez posla, mnogi i bez kuća, pa su diljem Amerike nicala sirotinjska naselja poznata kao "Hooverville". Danas bi se slična naselja mogla zvati "Bushville".

Ameriku je iz blata izvukao Franklin Delano Roosevelt, ali njegov nasljednik Harry Truman - slično Bushu - svojedobno je nosio titulu najgoreg predsjednika. Na kraju osmogodišnjeg mandata uživao je popularnost sličnu Bushevoj danas, premda je iz današnje perspektive jasno da je on zapravo bio jedan od značajnijih predsjednika: okončao je Drugi svjetski rat (i to atomskom bombom koja je, po mišljenju sve većeg broja Amerikanaca, spasila živote milijuna vojnika), krenuo je u borbu protiv rasne segregacije, priznao Izrael, ušao u Korejski rat, upao u recesiju. Svijet mu se 1945. godine doslovno srušio na glavu i trebalo je doista dugo da mu njegovi zemljaci priznaju određene zasluge.

Dwight Eisenhower uživao je period ekonomskog procvata, a onda je John F. Kennedy za dlaku (mnogi bi rekli, za mafijaški izborene glasove) pobijedio Richarda Nixona. I premda se danas Kennedy slavi, ima nekih koji mu zamjeraju Zaljev svinja i kubansku krizu, veze s organiziranim kriminalom, pa čak i radikaliziranje rasnog pitanja. Njegov nasljednik Lyndon Johnson uvukao je Ameriku u Vijetnamski rat i povukao se s dužnosti prije nego što ju je izvukao.

Izvukao ju je Richard Nixon, ali to mu nitko neće pripisati u zasluge. On je i dalje personifikacija onog najgoreg u Bijeloj kući: "Tricky Dick" prisluškivao je političke protivnike, pronevjerio stranačke fondove i sve to želio sakriti vjerujući da ono što radi predsjednik ne može biti protuzakonito.

Carter je bio dozlaboga mekan i neodlučan, Clinton je posebna priča

Njegov nasljednik Gerald Ford otpisan je onoga trenutka kad je otkrio da će mu prvi potez u Ovalnom uredu biti amnestiranje Nixona. Jimmy Carter bio je dozlaboga mekan i neodlučan. Ronald Reagan imao je Iran-Contra aferu i najveći proračunski deficit do danas. Njegova nasljednika Georgea Busha starijeg nisu željeli ni kad je dobio rat, dok je Bill Clinton posebna priča.

Njegov dvostruki mandat završio je neviđenom blamažom tijekom afere Lewinsky i raspravom o opozivu predsjednika, premda se danas njegovih devedesetih godina svi Amerikanci s nostalgijom sjećaju. I onda je došao George W. Bush. Hoće li za dvadeset godina i njemu povijest dati bolju ocjenu, kakvu su dobili Truman i Clinton, danas je nemoguće reći, sigurno ne u raspoloženju u kakvom su Amerikanci dočekali njegov odlazak iz Bijele kuće.

No, možda je Bush doista bio glup i karikaturalan, povodljiv i stoga opasan, neobrazovan i iskompleksiran zbog svog oca, možda je doista uništio Ameriku i zavadio svijet. Ali ako je sve to istina, kako je onda moguće da je takav čovjek uopće došao na vlast? I dva puta pobijedio na izborima? I dočekao kraj mandata?

Kaže se da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje

Zar to ne govori više o narodu koji ga je izabrao, nego o političaru koji se natjecao za podršku naroda? I ako je Florida bila izborna prijevara, 2004. godina bila je premoćno osvajanje drugog mandata.

Kaže se da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Amerikanci su, sigurno većina njih, pokazali da doista svatko može biti predsjednik. I dok je Barack Obama pozitivan primjer takvog "američkog sna", Bush je, po svemu sudeći, negativan. I možda avantura u Iraku doista završi dobro, i možda više ne bude terorističkih napada na američkom tlu, i možda NATO profitira od širenja na istok, i možda Afrika profitira od Busheva angažmana, i možda se pokaže dobrim što je Sjeverna Koreja skinuta s liste zemalja koje podržavaju terorizam. A možda i onih 700 milijardi dolara ulupanih u notorni "bailout" na kraju doista spasi američku ekonomiju. Ali čini se da ništa neće spasiti Bushevu reputaciju. Ali to je isto tako i reputacija američkih glasača.

Na kraju, sjetimo se da je i Nixon dobio drugi mandat. I Reagan. Pa čak i tada nepopularni Truman. Međutim, ni za koga od njih nije se govorilo da je granično inteligentan, povodljiv i karikaturalan, gotovo do razine parodije. Ako ništa drugo, George W. Bush barem je spustio granicu očekivanja. Eto makar jednog pozitivnog nasljeđa za buduće generacije.

Foto: AFP