VRHOVNI sud je presudio, nakon devet godina postupaka na nekoliko instanci, da nisam diskriminirao katolike.

Udruženu tužbu podnijele su udruge: "U ime obitelji", "Blaženi Alojzije Stepinac", "Vigilare" I "Studentski katolički centar Palma". 

Što im je zasmetalo?

Zasmetale su im sljedeće rečenice iz teksta pod naslovom "Katolici se razbjesnili i počeli prijetiti - što bi rekao sveti Leopold?”.

"Tijela dobrog dijela tih svetaca i svetica, ne zaboravimo žene, katolici jako vole mrtve i do smrti mučene žene, nastradao je nakon smrti. Tijela su im komadana i slana u razne dijelove svijeta. Prst na jednu, goljenica na drugu, lubanja na treću stranu. Kao u staroj hajdučkoj uzrečici "Glava glavi, plećka harambaši, a fukara može i rebara", dijelila su se tijela svetaca i svetica.

Pa tko je imao više izgleda ili novca dobio je zanimljiviji dio tijela. Tu i tamo se, doduše, događalo da neki svetac ima i kerberske gene pa su se njegove glave znale pojavljivati istovremeno na dva-tri različita mjesta i baš su sve imale čudotvorne moći. I ni jednu crkva nije proglašavala lažnom niti njene moći ništavnima."

"Izuzetno pojednostavljeno, potpuno je svejedno moli li se vjernik pred otfikarenom glavom Svete Katarine Sienske, ili njenim desnim palcem nekoliko metara dalje, ili pred, recimo, komadom drveta."

"Tijelo svetog Leopolda Mandića dovezeno je prije nekoliko dana u Zagreb i tisuće vjernika pokorno su stajale u redu kroz sam centar grada ne bi li ga vidjeli. U staklenom lijesu vidjeli su najveći dio njegovog tijela jer katolici ni u 20. stoljeću nisu odustali od običaja da dobrim ljudima odrežu komad tijela. Leopold Mandić tako je nakon smrti ostao bez desne ruke. No, to nije smetalo svima onima koji su došli pomoliti se pred njegovim mrtvim tijelom ili samo zadovoljiti bizarnu znatiželju razgledavanja leša."

"Učas je nestao mir koji je donio sveti Leopold i pretvoriše se u sumanute krvožderne sljedbenike najvećih hitova Džihadi Johna."

Što kaže Vrhovni sud?

Vrhovni sud nije našao da moj tekst predstavlja diskriminaciju katolika nego da se:

"U sadržaju citiranog se očituje upravo načelo da vjerske skupine moraju tolerirati javnu kritiku i rasprava u o svojim aktivnostima, učenjima i vjerovanjima, i to iako predstavljaju uvredu principa, dogmi, predstavnika religije ili slično, one ne predstavljaju ujedno i uvredu pojedinaca pa tako ni neželjeno ponašanje koje predstavlja povredu dostojanstva osobe i uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajući ili uvredljivo okruženje.

Nije razumno da pojedinci koji odluče iskoristiti svoju slobodu iskazivanja vjeroispovijedi očekuju da će pritom biti zaštićeni od svih mogućih kritika."

Za gotovo identične tvrdnje sud je osudio Index i Hrvoja Marjanovića

Usprkos navedenom Vrhovni sud je za gotovo identične tvrdnje osudio mog druga i nekadašnjeg kolegu Hrvoja Marjanovića te nekadašnjeg mi poslodavca nakladnika Index. 

U cijeloj presudi toliko je problema da ih ne mogu sve navesti ovdje pa ću ovdje navesti samo bitno:

• Hrvojev tekst je satiričan, moj mrtvo ozbiljan
• Koristimo slične, ponegdje i identične kvalifikacije. Usprkos tome on je osuđen, a ja oslobođen.
• Hrvoja osuđuju jer je tijelo Leopolda Mandića nazvao lešom, mene za istu kvalifikaciju oslobađaju. On je, dapače napisao da je u pitanju "dobrodržeći leš", kod mene je samo "leš". 
• Sud iz tužbe prepisuje riječ: "krvožderne" koja u mom tekstu ne postoji. Umjesto nje, naravno,  stoji: "krvožedne". To ukazuje da sud nije pomno pročitao sporne tekstove nego da je presudu uglavnom prepisivao iz tužbe.

Sudski instinkt za cenzuru

Sud je naložio uklanjanje tekstova s portala.

To je kao da je naložio bilo kojim dnevnim novinama da iz arhiva Nacionalne i sveučilišne knjižnice istrgne listove s nekim spornim tekstovima, što predstavlja nedopustiv udar na povijest.

Mogli su naložiti da se uz tekstove navede da je nakladnik zbog njih osuđen i postavljanje linka na presudu. No to je za Jadranka Juga, predsjednika sudskog vijeća; Gordanu Jelšovečki, sutkinju izvjestiteljicu i Slavka Pavkovića, člana vijeća; očito bio nezamisliv mentalni napor protivan njihovom instinktu za cenzuru.

Index će protiv ove presude, vjerujem, podnijeti ustavnu tužbu. Nažalost neću biti dio nje. Volio bih biti jer ovakvu presudu Vrhovnog suda ne priznajem. Ako ste osudili moje drugove - osudite i mene.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala