NAKON devet godina, Vrhovni sud donio je pravomoćnu presudu kojom je zaključio da su dva članka objavljena na Indexu 2016. godine diskriminirala osobe katoličke vjeroispovijesti. Time je potvrđena ranija presuda Županijskog suda u Zagrebu.

Što je točno odlučio Vrhovni sud?

Sud u vijeću sastavljenom od sudaca Jadranka Juga - predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki - članice vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića - člana vijeća, je naložio uklanjanje tekstova Hrvoja Marjanovića pod naslovom “Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u” i “Što slušati dok čekate u redu za diranje mrtvaca”. U presudi se navodi da su tim člancima vjernici opisani na način koji predstavlja diskriminaciju.

Vrhovni sud istodobno nije prihvatio tužbene navode za članak Vojislava Mazzocca “Katolici se razbjesnili i počeli prijetiti - što bi rekao sveti Leopold?”, ocijenivši da on ne predstavlja diskriminaciju.

Presudom je Indexu također zabranjeno daljnje objavljivanje tekstova kojima bi se diskriminirale osobe katoličke vjeroispovijesti, a Index i Marjanović obvezni su tužiteljima platiti nešto više od dvije tisuće eura parničnih troškova. Tužitelji su pak dužni Mazzoccu isplatiti oko 300 eura jer je u njegovom slučaju tužba odbačena.

Odvjetnica: Presuda Vrhovnog suda je duboko pogrešna

“Vrhovni sud je ovom presudom utvrdio da je zaštita vjerskih osjećaja važnija od zaštite ustavnog prava na slobodu izražavanja i prava medija da problematiziraju vjerske običaje i dogme. U Hrvatskoj, pritom, ne postoji propis kojim se štite vjerski osjećaji ili koji regulira vjersku uvredu ili blasfemiju. Presuda Vrhovnog suda je duboko pogrešna i puna nerazumijevanja za pojmove diskriminacije i povrede dostojanstva, ugleda i časti, a te pojmove zatim miješa s pojmovima vjerske uvrede i blasfemije, koji ne postoje u hrvatskom pravnom sustavu.

Presuda je suprotna i ustaljenim stavovima Europskog suda za ljudska prava, kao i presudama samog Vrhovnog suda, koji je o sličnim pitanjima već odlučivao, ali na bitno drugačiji način. Europski sud za ljudska prava odavno je zauzeo stav da osobe koje se odluče koristiti pravom na javno očitovanje vjere ne mogu očekivati da će biti isključene od kritike te da moraju tolerirati i prihvatiti tuđe negiranje njihovih vjerskih uvjerenja pa čak i doktrina koje su neprijateljske prema njihovoj vjeri. Sud je potpuno zanemario i objavljena mišljenja i zaključke Pučke pravobraniteljice te Vijeća za elektroničke medije o istoj temi, kojima je utvrđeno da Indexovi tekstovi ne predstavljaju diskriminaciju.

Zaštita bilo čijih vjerskih osjećaja ne može imati prednost pred slobodom komentiranja i kritiziranja postupaka javne televizije i Katoličke crkve te vrlo javnih vjerskih i društvenih događaja, što je upravo bilo predmetom novinarskih tekstova. Zato ću u ime Indexa i njegovih autora podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije, a zatim i ustavnu tužbu. Ovo je pitanje, posebno u aktualnim okolnostima, previše društveno važno da bismo utvrđenja Vrhovnog suda prihvatili kao konačna”, komentirala je Indexova odvjetnica Vanja Jurić.

Što piše u presudi?

Presuda zagrebačkog Županijskog suda pokazuje ozbiljna nerazumijevanja temeljnih pojmova građanskog prava i slobode izražavanja. Suci u obrazloženju ne razlikuju što je diskriminacija, što je uvreda, a što satira, pa uvredljive izraze izjednačavaju s diskriminacijom. Ignoriraju očiti javni interes i ulogu satire u demokratskoj raspravi, a pri tome proturječe sami sebi: isti tip izraza jednom smatraju legitimnom kritikom, a drugi put diskriminacijom. Najopasnije od svega, presuda faktički uvodi blasfemiju u hrvatski pravni sustav - iako sami suci priznaju da takav delikt kod nas ne postoji.

Neispravno poimanje diskriminacije

Sud priznaje da nema elemenata izravne diskriminacije, ali svejedno donosi presudu na temelju diskriminacijskog uznemiravanja:

“…točno tuženici tvrde da nisu ispunjene zakonske pretpostavke o izravnoj diskriminaciji jer se u tom slučaju radi o stavljanju osobe u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji i da se ovdje ne nalazi usporednik; međutim, pogrešno tvrde da nisu ispunjene pretpostavke za utvrđenje uznemiravanja, kao pojavnog oblika diskriminacije“.

Zanemarivanje javnog interesa i slobode javne rasprave

Sud odbacuje tvrdnju da se radilo o javnoj debati:

“ „…ne nalazi se, u citiranim dijelovima teksta spornih članaka, elemenata za potvrdu teze tuženika da se objavom spornih članaka sudjelovalo u javnoj raspravi o važnim društveno-političkim temama, stanju na javnom servisu i općoj klerikalizaciji društva“.

Na taj način ignorira kontekst - činjenicu da su članci bili reakcija na odluku HRT-a da otkaže emisiju zbog prijenosa crkvenog događaja. Time suci poriču očigledan javni interes.

Selektivno tumačenje slobode izražavanja

Sud priznaje da sloboda izražavanja uključuje i šokantne i uznemirujuće izjave, ali zatim presuđuje da ovdje nema nikakvog doprinosa javnoj debati:

“ „…nije se našlo elemenata za zaključak da se citiranim spornim tekstovima može postići bilo kakav doprinos raspravi u javnom interesu“.

Drugim riječima, sud sam procjenjuje sadržaj i vrijednost satire, što je suprotno praksi ESLJP-a, gdje se naglašava da sloboda izražavanja štiti i uvredljive, pa i blasfemične izjave, osim kada potiču nasilje ili mržnju.

Proturječja u presudi

Za tekst Vojislava Mazzocca sud zaključuje da nije diskriminacija jer vjernici moraju trpjeti kritiku vjere:

 “ „…vjerske skupine moraju tolerirati javnu kritiku i raspravu o svojim aktivnostima, učenjima i vjerovanjima, i to iako predstavljaju uvredu principa, dogmi, predstavnika religije…”.

No, za gotovo identične izraze u drugim člancima sud presuđuje suprotno, navodeći da su to napadi na dostojanstvo i diskriminacija.

Unatoč svemu gore navedenom, Vrhovni sud zaključuje da vrijeđanje vjerskih osjećaja predstavlja uznemiravanje kao oblik diskriminacije čime uvodi u praksu nešto što zakon ne poznaje. 

Presuda Vrhovnog suda by Index.hr