Foto: Robert Belošević (Cropix)

VELIMIR ZAJEC bio je kapetan i gazda Dinama, posljednji koji je drmao klubom prije Zdravka Mamića. Za Dinamo je odigrao više od 400 utakmica, bio je kapetan šampionske 1982., stvorio je klub koji je jedini mogao parirati Zvezdi na ulazu u 90-e, umalo ga uveo u četvrtfinale Lige prvaka na izlazu iz tog desetljeća.

< Svi Mamićevi treneri: Od "trajnih rješenja" Zajec je najkraće trajao

> Mamićevi monolozi: Od Zajeca i Sammira do novog obračuna s novinarima

> Mamić: Da smo ga smijenili nakon Kopra, igrali bismo Ligu prvaka!

Čudno za osobu takve "težine", koja je u više navrata boravila u klubu na raznim funkcijama, veći doticaj s još jednim čovjekom koji je obilježio posljednjih 17 godina kluba - Zdravkom Mamićem - imao je tek u svoj posljednjoj maksimirskoj epizodi, u sezoni 2000. godine, kada ga postavlja za svog savjetnika i na neki način determinira vlastitu sudbinu u klubu. Dok je Zajec 1989. godine od "najlošijeg kluba velike četvorke" odlučio napraviti šampiona jedne od najjačih europskih liga, Mamić je još uvijek mogao sa stiroplom oblijetati oko lože.

Zajec nakon 11 godina vraća Dinamo u utrku sa Zvezdom

Danas se upravo dolazak Zajeca u Dinamo '89. smatra početkom nedovršenog preporoda, jer je klub od 1983. pa sve do kraja 80-ih živio mračno promašeno razdoblje, bez rezultata i razočarane publike i s tek jednim izlaskom u Europu. Zajec je okupio gospodarstvenike te se s Bobanom, Šukerom, Ladićem, Mladenovićem, Panadićem, Shalom borio protiv Zvezde za naslov prvaka, istovremeno skupljajući mlade talente poput Igora Cvitanovića i Joze Gašpara.

Beogradski klub tada se dičio "Atomskom navalom", kako su beogradski kolege zvali ofenzivnu Zvezdinu četvorku (Mrkela, Savičević, Stojković, Pančev), a njima je parirala Dinamova momčad koju je tada vodio mladi Josip Kuže i Dinamo je prvi put nakon 11 godina bio prvi na ljestvici sve do pred kraja pretposljednjeg prvenstva Jugoslavije 1989./90. Ipak, kako to s Dinamom obično biva, dogodio se pad, kasnije 13. svibnja, i Dinamo nije uspio bolje od "titule" viceprvaka. Zato Zajec u ljeto '90. još pojačava momčad i dovodi Sašu Peršona, Željka Petrovića i Gregu Židana. Ipak, još jednim drugim se mjestom (pod vodstvom Vlatka Markovića) zauvijek oprašta od jugo-lige.

Rat je rasturio stvaranje moćnog Dinama koji bi definitivno konkurirao "atomskoj" Zvezdi

Zajec je prije potpune eskalacije rata po treći put pokušao stvoriti jaku ekipu i konačno stati na kraj Zvezdi, odnosno već postojećim igračima pridodati dva kapitalca - stariji zagrebački kolege se kunu da je Prosinečki tada bio veoma blizu povratku tamo odakle ga je potjerao Ćiro. Alen Bokšić, pak, već je došao u Zagreb potpisati ugovor i izabrati stan. Rat zaustavlja stvaranje moćnog Dinama. Šuker, Boban i Shala napuštaju klub, koji mijenja ime (prvi put) i u prvoj sezoni hrvatske lige katastrofalno (5. mjesto i poraz u finalu Kupa od Inkera) igra pod vodstvom Vlatka Markovića.

Tek u travnju 1993., s dolaskom Ćire Blaževića koji postaje trener, predsjednik i većinski dioničar (!) HAŠK Građanskog, raste utjecaj njegova kuma Zdravka Mamića, do tada tek fanatičnog drukera nešto dubljeg džepa u razdoblju ocvalog kapitalizma. "Malopoduzetnički Suki" (čija se firma bavila nabavom boca za ocat Kisko) je stalno i glasno bio u klubu i oko njega, ali bez stvarnog utjecaja za kojim je toliko žudio.

Ćiro se vratio iz Francuske i pomoću novca Montmontaže i bjelovarske drvne industrije Česma (do koje je Maminjo došao u pretvorbi) postaje apsolutni gazda kluba, a Zdravko preuzima ulogu direktora. Ćiro je ubrzo potjerao Maminja, koji prodajom dionica Badela, stečenih preko direktorske uloge, dolazi do prvog većeg novca. Franjo Tuđman za direktora je ustoličio Zlatka Canjugu, a Mamić je lutao od Segeste do Osijeka, dodvoravajući se Boysima i smišljajući plan za rušenje predsjednikova utjecaja.

Zajec je u trenerskoj premijeri na klupi Modrih pobijedio Porto i Ajax

Za to vrijeme Croatia je pet godina zaredom hrvatski prvak, ali opet bez toliko snivanog iskoraka u Europi do kojeg dolazi preko još jednog heroja iz '82., Cice Kranjčara. Ipak, on nakon tri utakmice u skupini Lige prvaka (s Ajaxom, Olympiacosom i Portom) ima tek jedan bod i u zimu 1998. godine Zajec se vraća iz Panathinaikosa, gdje i danas uživa status božanstva i preuzima  Dinamo u Ligi prvaka, što mu je bilo prvo trenersko iskustvo u životu. 

Sa Zajecom na klupi i zahvaljujući golovima Mihaela Mikića i Josipa Šimića, Dinamo doživljava europsku renesansu: padaju Porto na Maksimiru, Ajax u Areni. U posljednjem kolu mu je "za jedan gol" (remizirao je na ledenom Maksimiru s Olympiacosom) izmaklo četvrtfinale Lige prvaka protiv Juventusa!

Mladi menadžer Mamić je u Zajecu imao prijetnju, ali i korist

2000. godine Mamić u Dinamu kreće ispočetka, prijateljuje s Mirkom Barišićem, novopečenim predsjednikom, a jedinu prijetnju, kao nekada u Canjugi, vidi u Zajecu. No, bogati transfer Boška Balabana opet spaja Mamića, koji otkriva čari menadžerskog posla, i operativca Zajeca. Mamić ulazi u Izvršni odbor kluba i kreće dugogodišnji niz godina promašaja i pretkola.

Zajec 2004. godine seli u Premiership, gdje preuzima mjesto menadžera i direktora Portsmoutha, na poziv Milana Mandarića koji se nakon povratka kluba u prvi nogometni razred nikako nije mogao pomiriti s divljim karakterom Harryja Redknappa. Dolaskom Perrina Zeko se vraća u direktorsku fotelju, a Portsmouth napušta u zimu 2005. godine.

Legendarni kapetan Dinama, Jugoslavije i Panathinaikosa posljednjih je godina stekao status vječnog kandidata za obezglavljeni Mamićev Dinamo. I dok je dugo vremena iz mira svog imanja u Draganiću tek kritizirao stručnost Mamićevih suradnika, ponajprije njegova brata Zorana, Zeko je odlučio uskočiti u vrlo kritičnom trenutku. Današnji Dinamo umjesto Šukera i Bobana nudio je Sammira i Dodu, a veselila je činjenica da su Zajecu bila primamljiva lica poput Kramarića, Vrsaljka i Badelja u kojem je vidio potencijal za modrog kapetana.

Uplakana tužibaba Zoki Mamić

Bilo i ne spominjalo se, danas će reći Velimir Zajec. Dva lisca u jednom kokošinjcu bila su previše. Habitusi Zdravka Mamića i trenera kojeg je doveo "unatoč neslaganju Izvršnog odbora" nisu se mogli "slizati", kao u neke stara vremena, kada su zajednički isporučili poslove poput prodaje Boška Balabana. Zajec je shvatio igru i vrlo brzo nestao iz Maksimirske. Nije bitno što će analitičari pisati da je potjeran, jer Zajec bi svejedno napustio Mamićev brod. Zajec kao iskusni preprodavač (Harry Redknapp jednom prilikom spočitao mu je da u klub dovodi igrače za kebab-prvenstvo) nije mogao gledati južnoameričku štelu Zokija Mamića i njegovih savjetnika. Nije mogao trpjeti ni guranja pojedinaca (Calello) u prvu momčad, na čemu se proteklih mjeseci svesrdno radi pod protekcijom predsjednika Mirka Barišića.

Iz Maksimira je ipak otišao jedan od posljednjih gospodina, i veliki ljubimac navijača. I toga se Zdravko Mamić prepao, jer iako nije polučio sjajan rezulat, Zajeca je sjever svesrdno podržavao. Mamić to nije mogao podnijeti, no tek sada mogao bi uslijediti pravi linč navijača, koji ne žele stranca, kao što ne žele da se "legendama pruži prilika" dok se Zoki Mamić po prvi put ne potuži velikom bratu...