Foto: A. Buljubašić / Cropix

MAKAR svakog istinskog sportaša poraz uvijek zapeče, jutros na Plesu nismo uspjeli pronaći dinamovca smrknuta lica. Avion iz Malmoa sletio je iza tri u noći, ali fešta je na zagrebačkom aerodromu počela puno ranije.

500-tinjak Dinamovih navijača uspjelo je stvoriti ono što, ma koliko god to Mamić želio, nećete naći na zagrebačkim ulicama i u kafićima. Zbog onih koji su došli dočekati povratnike u Ligu prvaka, Zagreb je barem na nekoliko sati opet živio za Dinamo.

Bez incidenta, bez ijedne zapaljene baklje, naoružani isključivo euforijom, navijači su Modrima priuštili puno bolji doček negoli je bila njihova igra u Švedskoj.

Osiguranje je izmijenilo strategiju u odnosu na ipak nenadmašnu žurku nakon Amsterdama pa je gomila navijača ispunila utrobu zgrade i nagurala se uz stakleni zid na terminalu "dolasci". Kada su se modre majice ukazale na traci za prtljagu, nastao je delirij. Navijači su skandirali ime svakog igrača, ovacije je doživio i Kruno Jurčić. Čulo se "Sammire ostani", dok je pokoji povik "Mamiću Cigane" brzo ugušen zvižducima preostale mase.

Jutros su svi bili njihovi junaci, no jedan posebno. Ivan Kelava već je dobio nadimak "sveti", i ako to već Mamić nije učinio, suigrači bi mu trebali dati pola svojih premija. Kao da nije bilo dovoljno sve što je poskidao, stigao je još i šut Malmoa u sudačkoj nadoknadi.

"Ovo vrijedi doživjeti. Ne može se opisati ono što sada osjećam. Bila je to najvažnija utakmica u karijeri... Što mi je prolazilo kroz glavu na kraju? Molio sam Boga samo da mi ne zabije...", Kelava je jedva slagao riječi od sreće.

Dočekalo ga je pola rodbine na čelu s majkom; ona i mali nećak nosili su i specijalne vratarske rukavice pa ih nije bilo teško prepoznati.

"Najponosnija sam mama na svijetu, toliko mi je drago, ne samo zbog Ivana, već i zbog svih dečki. Ovo su zaslužili svojim radom", rekla je Kelina majka, dok su mu navijači pjevali: "I na strani, i kod kuće..."

Redom su za rukav vukli Leku, Vidu, Rukavinu, Kovačića.... Razmišljanja su većinom ista i ne daju se baš u potpunosti opisati riječima. I nakon što su ušli u autobus navijači su ih slijedili pjesmom. Slika koju je bilo zaista lijepo vidjeti.

"Ovo je veliki dan, ne možemo opisati koliko smo sretni! Uh, ali bilo je teško gore, pomislio sam na najgore... Odigrao sam možda i najbolju utakmicu u karijeri, ali to i nije važno. Važno je da smo doživjeli ovaj trenutak kojeg ćemo se zauvijek sjećati."

I da, Zdravko Mamić ispunio je obećanje. Dok su se novinari i navijači trgali za pokoju riječ igrača, Mamići su se izgubili. Baš kao što je najavio, Zdravka Mamića nitko nije mogao pronaći. Tek je iz Švedske poručio da bi se ostavio nogometa da su ispali. Bila je to zaista njegova najtiša fešta, ali i to je sve dio performansa...

>>> POGLEDAJTE U VIDEU KAKO SU NAVIJAČI SKORO RASTRGALI IGRAČE DINAMA I KOJE SU NJIHOVE REAKCIJE...