Montaža: Index

DINAMO nije uspio ispustiti nedostižnih 4:1 u revanšu kod Malmoa, iako se "svojski trudio". Liga prvaka je opet na Maksimiru, makar izborena kukavnom predstavom.

Grandiozan je to uspjeh, ali Dinamovog trenera, koji odbija vidjeti kako ga je od debakla spasio i slavu mu donio golman i trubi da je "Dinamo kontrolirao utakmicu", bi se iz paralelnog svijeta moralo trgnuti s par napomena: Ni uz njegov "kontrolirani nogomet" i sva pojačanja, Dinamo ne bi vidio Ligu prvaka da nije bilo Platinijeve reforme natjecanja, sjajnog ždrijeba i Ivana Kelave.

Obrane od 7,2 milijuna eura

Krivac za gol u Helsinkiju i suodgovoran za prvi gol u Švedskoj, pokazao je svu točnost maksime svog slavnog prethodnika Zlatka Žoge Škorića: "Golmanu se mora tolerirati da po sezoni upropasti pet, šest utakmica, ali da ih zato mora spasiti barem deset". Kelava je u Malmou svoju kvotu ispunio. Još da nauči ispucavati loptu, gdje bi mu bio kraj.

Dinamu je isključen Vrsaljko, Rukavina je promašio tri zicera, ali nema isprike za potpuno preplašenu igru u drugom dijelu uzvrata, dok su domaćini, prilično lošija momčad od hrvatskog prvaka, fanatično napadali u valovima, kao što su uostalom i obećali. Njihovi juriši često su izgledali simpatično u svojoj naivnosti i bezopasnosti, jer uspjeli su upropastiti nemali broj izglednih kontri i poluprilika, dok je Dinamo trebao ne samo rutinski obraniti prednost, nego osigurati još jednu pobjedu. Ali ovako je valjda slađe.

Nulta stepenica: Promenada u Plavom salonu

Ali nije Liga prvaka pala sa švedskog neba. U lov na još jedan povijesni uspjeh Dinamo je krenuo još od početka lipnja, s nakanom da bude najjači od vremena Tuđmanove režimske Croatije, samo što je sada umjesto Canjuge operativu vodio Mamić. Kupovalo se pametno, ciljano i snažila su se mjesta za koja se ispravno procijenilo da su deficitarna. Još prije dva mjeseca, na Maksimiru su dovedeni igrači za dvije momčadi. Pokazalo se da je i ova druga prejaka za hrvatsku konkurenciju, dok će prva navodno biti osnažena za Joea Šimunića.

Najveći upitnik bio je trener Jurčić. Nije tajna da je doveden zato što "živi blizu stadiona", jer nakon teatralne svađe "dva pjetlića", do tada najbolja prijatelja Mamića i Halilhodžića, nitko nije htio u Dinamo, a oni koji su htjeli vezani su obavezama u Tirani i Titogradu.

Prva stepenica: Neftchi

Ipak, valjalo je prvo u Baku i to na izlet poslije uvjerljivog slavlja 3:0 u prvoj utakmici 2. pretkola na Maksimiru. Na utakmici koja je u povijest ušla jer su ulaznice za nju koštale jednu kunu, trijumfalno je promovirana taktika 4-1-2-1-2, popularni romb, potpuno podređen Sammiru, tj. tada još aktualnoj njegovoj prodaji. Dva gola je zabio skupo plaćeni napadač Krstanović, tribine su bili pune nakon godina pustinje i euforija se zakotrljala.

Druga stepenica: Helsinki

Nakon prvaka Azerbajdžana, hrvatski šampion odmjerio je snage s najboljom finskom momčadi, protiv koje je prolazak donosio zajamčeno igranje u skupini Europa lige. Prvu utakmicu u Helsinkiju Dinamo je dobio 2:1, iako je igra bila prilično loša, ali je zato Sammir lijepo pogodio za pobjedu i to na asistenciju Ante Rukavine, kojem će upravo u Helsinkiju biti pokrenut proces rehabilitacije. Na uzvratu su tribine (opet napunjene akcijom "za kunu") zaglušujućim zvižducima, vrijeđanjem i psovkama Jurčiću poručile što misle o njegovom "kontroliranom nogometu", pa smo već u prvoj utakmici play-offa protiv Malmoa gledali "Rapsodiju u plavom".

Odlična igra i rezultat, potpuno suprotni jezi kojom je Dinamo podario navijače u uzvratu, rezultirali su heretičkom izjavom Krune Jurčića.

Istjerivači maksimirskih zloduha

Što nam slijedi? Zdravkovo kupanje u euforiji, Krunino u samozadovoljstvu, dok će igrači biti još atraktivniji bjelosvjetskim kupcima i gradskim pucama, a nogometni puk u redovima za ulaznice nikad brojniji i sretniji u očekivanju najnovije akcije Dinamovog marketinga "Prvih deset tisuća kupaca karte za Zenit dobiva veš-mašinu." Pa nek onda netko kaže da je Dinamo "uklet klub"!