Odrasli koji nemaju dobar odnos s roditeljima su u djetinjstvu doživjeli ova iskustva
KOLIKO god se trudili, čak i najbrižniji roditelji će ponekad djeci nanijeti određenu dozu boli. Način na koji se roditelji ponašaju prema djeci ostavlja utjecaj na njih te oblikuje njihov odnos u budućnosti. Prekid odnosa s roditeljima nije nešto što se samo tako dogodi, već posljedica trauma iz djetinjstva.
Kada odrasli prekidaju odnose s roditeljima, to je obično zato što ih roditelji nisu spremni ili sposobni čuti i prihvatiti njihova iskustva kao stvarna. Iz YourTango su podijelili neka od najčešćih negativnih iskustava u djetinjstvu koja mogu utjecati na odnos i prestanak istog kada djeca odrastu.
Emocionalno zanemarivanje
Baš kao što trebaju hranu i krov nad glavom, djeca trebaju i emocionalno dostupne roditelje. Prisutnost roditelja i njihovo iskazivanje interesa znak su ljubavi, a djeca koja su emocionalno zanemarena često odrastaju vjerujući da ih roditelji zapravo nisu voljeli.
Posljedice emocionalnog zanemarivanja se protežu daleko izvan djetinjstva, negativno utječući na to kako ta djeca kasnije ulaze u odnose kao odrasli. Često se osjećaju otuđeno od obitelji i ogorčeno, jer nisu dobili pažnju i ljubav koje su trebali. Ta ogorčenost i nepovjerenje prema roditeljima mogu ih potaknuti da se udalje od njih kako bi zaštitili vlastito emocionalno blagostanje.
Uvjetovana ljubav
Odrasli koji prekidaju odnose s roditeljima obično su kao djeca doživjeli uvjetovanu ljubav. Osjećali su da su strogo ocjenjivani kada bi nešto pogriješili, kao da bi roditelji mogli povući svoju ljubav ako ne ispune njihova očekivanja, piše Your Tango.
Obiteljska psihoterapeutkinja Sidu Arroyo-Boulter objašnjava da "uvjetovana ljubav postaje uvjetovano samoprihvaćanje". Dok je uvjetovana ljubav vezana uz postignuća i sposobnost djeteta da udovolji roditeljima, bezuvjetna ljubav znači da je dijete voljeno i prihvaćeno upravo onakvo kakvo jest.
Jedna od najštetnijih lekcija koje djeca mogu ponijeti iz uvjetovane ljubavi jest uvjerenje da su voljena samo ako ispunjavaju tuđa očekivanja. Kao odrasli, takvi pojedinci često sumnjaju u vlastitu vrijednost i neprestano se prilagođavaju očekivanjima drugih, tražeći potvrdu da su zaista vrijedni ljubavi.
Povrede privatnosti
Međusobno poštovanje i povjerenje temelj su svakog odnosa, uključujući onaj između roditelja i djece. Neki roditelji vjeruju da njihova roditeljska uloga podrazumijeva potpuno nadziranje djetetova života, pa čitaju njihove dnevnike, pretražuju ladice, prisluškuju razgovore i ulaze u njihove sobe bez kucanja.
Djeca nisu dužna tolerirati nepoštovanje, no zbog ovisnosti o roditeljima, često nemaju drugog izbora. Odrasli, koji su u djetinjstvu doživjeli takva iskustva, često prekidaju odnose s roditeljima kako bi uspostavili vlastiti osjećaj sigurnosti i autonomije.
Nestabilno obiteljsko okruženje
Odrastanje u nestabilnom domu iskustvo je koje često dovodi do prekida odnosa s roditeljima u odrasloj dobi. Djeca iz takvih obitelji često nisu imala zadovoljene osnovne potrebe, zbog čega su se morala usmjeriti na preživljavanje umjesto na bezbrižno djetinjstvo, prijateljstva i igru.
Psihoterapeut Patrick Teahan opisuje takve obitelji kao "sustav kaosa", u kojem su česte neispunjene obveze, nepredvidljive promjene i nedostatak stabilnosti, prenosi YourTango. Djeca iz takvih domova razvijaju snažnu neovisnost, vođenu osjećajem srama zbog odrastanja u kaotičnim uvjetima. Kao odrasli, teško se prepuštaju bliskosti i boje se da će svaki emocionalni odnos naglo završiti.
Pretjerano visoka očekivanja
Roditelji postavljaju očekivanja, no ako su previsoka i nedostižna, mogu narušiti djetetovo samopouzdanje i dovesti do udaljavanja u odrasloj dobi. Stručnjakinja za razvoj djece, Pat Tanner Nelson, objašnjava da "realna očekivanja omogućuju djeci da dožive uspjeh i izgrade pozitivan osjećaj vlastite vrijednosti. Kada roditelji traže savršenstvo, djeca često osjećaju da nikada nisu dovoljno dobra".
Posramljivanje kao odgojna metoda
Djeca, koja su roditelji posramljivali, teško se od toga oporavljaju jer im to dugoročno narušava samopoštovanje. Takva posramljujuća iskustva postaju duboke emocionalne rane koje oblikuju način na koji ti pojedinci kasnije prolaze kroz život.
Roditelji koji koriste sram kao disciplinarnu metodu ne postižu željeni učinak. Umjesto da ih motivira na promjenu ponašanja, sram djecu tjera da sumnjaju u sebe na način koji se može odraziti kroz cijeli njihov život.
Tiha kazna (ignoriranje)
Pojedinci koji su od roditelja u djetinjstvu doživjeli tihu kaznu, odnosno ignoriranje, primaju poruku da moraju biti neprimjetni i savršeno prilagođeni roditeljskim očekivanjima. Uz ovakav oblik kazne nema prostora za greške. Tiha kazna je zapravo suptilni oblik emocionalnog zlostavljanja jer roditelji prekidaju komunikaciju i povezanost s djetetom.
Stručnjakinja za odnose, dr. Margaret Paul, objašnjava: "Tiha kazna se koristi kao način kažnjavanja djeteta uskraćivanjem ljubavi i pažnje. No, djeca ne razumiju da ne mogu kontrolirati reakcije drugih. Zbog toga u odrasloj dobi razvijaju osjećaj nesigurnosti i prekidaju odnose s njima kako bi zaštitili emocionalno zdravlje."
Uvlačenje djeteta u roditeljske sukobe
Triangulacija je pojam koji opisuje situaciju kada se netko uvlači u sukob između dvoje drugih ljudi. Kada roditelji uključuju djecu u vlastite probleme i emocionalne konflikte, to može imati ozbiljne posljedice na njihov emocionalni razvoj. Djeca se tada osjećaju odgovornima za rješavanje roditeljskih problema, iako to nikada ne bi smjela biti njihova uloga.
Ova vrsta opterećenja ne nestaje kad djeca odrastu. Naprotiv, odrasli koji su kroz djetinjstvo bili emocionalni posrednici između roditelja, često prekidaju odnose s njima kako bi konačno osjetili unutarnji mir koji nikada nisu imali.
Nedostatak emocionalne potvrde
Umjesto da priznaju djetetove osjećaje, roditelji ih umanjuju kako bi zaštitili sliku o sebi. Djeca trebaju osjećaj da su njihovi osjećaji prihvaćeni i razumljivi. No, ako ih roditelji stalno ignoriraju, odbacuju ili preusmjeravaju razgovor kad se pojavi nešto teško, dijete može odrasti s osjećajem da su njegova iskustva nevažna.
Ovo je oblik suptilnog gaslightinga, roditelji svojim ponašanjem poručuju djetetu da su njihovi osjećaji nebitni ili pretjerani. Kada to traje godinama, odrasli često odlučuju prekinuti odnos kako bi sačuvali vlastiti osjećaj identiteta, prenosi YourTango.
Preveliko dijeljenje roditeljskih problema
Djeca se oslanjaju na roditelje kako bi ih vodili kroz djetinjstvo i osigurali im stabilnu osnovu za budućnost. No, kada roditelji brišu granice i opterećuju djecu svojim problemima, to ih često sprječava u zdravom razvoju.
Preveliko dijeljenje osobnih problema s djecom često je znak parentifikacije, fenomena u kojem djeca preuzimaju emocionalne ili praktične uloge odraslih i brinu o roditeljima. Odrasli koji su kroz djetinjstvo bili opterećeni roditeljskim teretom često prekidaju odnose kako bi napokon uspostavili vlastite granice.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati