Ispovijest food blogera: "Iza kamere jedemo iznad sudopera i kante za smeće"

JUSTINE Doiron većinom kuha za internet kao autorica recepata i kreatorica sadržaja poznata pod imenom @justine_snacks. S druge strane, Eli Sussman uglavnom kuha za goste kao partner i glavni kuhar restorana Gertrude’s u Brooklynu, iako se povremeno bavi i stvaranjem memova i videa za stranicu @thesussmans, usmjerenu na ugostiteljsku industriju.
Nitko od njih nije planirao postati profesionalni "poster" - oboje su karijeru započeli u korporativnom svijetu, Doiron u odnosima s javnošću, a Sussman u oglašavanju. U nedavnom razgovoru za Eater, raspravljali su o takozvanoj "traci za trčanje" stvaranja sadržaja te otkrili što zapravo jedu kada ne pripremaju hranu za druge, bilo u stvarnom životu ili online, piše Eater.
Životni vijek kreativnog projekta
Razgovor je započeo Sussmanovim iskustvom sa zatvaranjem restorana. "Samesa je radila osam godina, na više lokacija i u raznim oblicima. Sada sam se pomirio s činjenicom da sam nešto zatvorio. To je vrlo emocionalno izazovan aspekt posjedovanja restorana, pogotovo kada ste kuhar", objasnio je Sussman, dodajući kako je zatvaranje strastvenog projekta priznanje da on poslovno ne funkcionira. "Posao, kreativni projekt, gotovo sve ima konačan životni vijek", istaknuo je i postavio pitanje Doiron o stalnoj potrebi za stvaranjem sadržaja.
"Mislim da traka za trčanje dolazi kada se kreativnost susretne s poslom", odgovorila je Doiron. "Za mene je rad s hranom započeo kao kreativan pothvat, a vrlo brzo se pretvorio u posao. Želim da ljudi pripremaju moju hranu kod kuće i da im to poboljša život. Ali s tim, želite da se stvari vide, i tu dolazi hrčkov kotač", pojasnila je.
Sussman se nadovezao: "Kao netko tko je počeo u kuhinjama i zatim pravio memeove, a sada radim stvari pred kamerom, uvijek razmišljam - što je sljedeća stvar koju ću ‘morati učiniti? Stavljam ‘morati učiniti’ pod navodnike, jer uživam u tome, ali sam, do određene mjere, prisiljen to činiti kako bih ostao relevantan."
Pritisak i autentičnost na internetu
Doiron je priznala da se često boji propuštanja prilika ako ne usvoji novu platformu na vrijeme. Istaknula je kako se danas od kreatora očekuje da imaju cijele timove - od autora recepata do pisaca za blogove - što mijenja internetski krajolik i količinu sadržaja koju pojedinci moraju proizvesti. Sussmanov je pristup, kaže, jednostavniji. "Ponekad smislim ideju, snimim je i objavim u roku od otprilike pet minuta, a to često ne uspije", priznao je.
Na pitanje koliko je onoga što prikazuju na ekranu stvarna osoba, a koliko kreirani lik, Doiron je imala jasan odgovor. "Mislim da sam bolno autentična, isključivo zato što želim da znaju pravu mene", rekla je, iako je priznala da je njezina hrana na internetu visoko stilizirana. "Trebate vidjeti stvari koje jedem za pravu večeru."
Što kuhari jedu kad se kamere ugase?
Sussman se složio, otkrivši da se njegova prehrana uglavnom sastoji od "sendviča iz kvartovske trgovine, proteinskih pločica, Red Bulla i dijetalne Cole". Na pitanje što najradije kuha za večeru, odgovara da je čin pripreme večere za nekoga davanje svega od sebe. "Ja obično jedem iznad sudopera ili kante za smeće", rekao je.
"Osjećam se tako duboko viđenom", nadovezala se Doiron, dodajući da su njezini obroci najčešće ostaci onoga što je snimala. Ipak, oboje se slažu da je ljepota interneta u povezivanju s ljudima. "Unatoč svim užasima interneta, mislim da je stvarno vrijedno moći poslati nekome poruku i pitati ga kako je nešto napravio", kazao je Sussman.
Svoju su suradnju i put opisali kao srodan. "Smatram da smo srodne duše: radili smo za druge ljude i odlučili aktivno slijediti put kojim bismo mogli pokušati biti kreatori vlastitog puta", zaključio je Sussman.

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati