ZANIMLJIVO je i pomalo paradoksalno da u svijetu šaha, igre čija je suština potpuno mentalna, postoje zasebne lige i zasebne titule samo za žene, iako nema uvjerljivih dokaza da su kognitivne sposobnosti žena i muškaraca bitno različite, naprotiv.

Naravno, zasebne lige imaju jasno opravdanje u sportovima u kojima mišićna masa i hormoni poput testosterona, koji snažno utječu na snagu, brzinu i izdržljivost igraju ključnu ulogu. No zašto to postoji i u šahu?

Dva glavna argumenta za odvojene lige

Navedimo kratko za početak dva ključna razloga, odnosno dvije teze koje tumače ovaj naizgledni paradoks.

Kao prvo, budući da je šah tradicionalno muška igra, u koju su se žene počele uključivati tek relativno nedavno, u svijetu šaha i danas ima puno više muškaraca nego žena. A kada imate značajno veći bazen talenata, u njemu ćete lakše pronaći više genijalaca.

Drugi razlog je taj što žene još uvijek treba poticati da se uključe u svijet šaha. Kada bi već u startu nailazile na nepravednu konkurenciju, koja očekivano proizlazi iz muške tradicionalne brojnosti, bile bi obeshrabrene pa bi lakše odustajale.

Kognitivna jednakost i razlike

Za početak, odgovorimo na pitanje što znanost kaže o razlikama između muškaraca i žena u kognitivnim sposobnostima? Postoje li one, u čemu i kolike su? Prema sustavnim pregledima i meta-analizama, prosječni IQ kod muškaraca i žena praktički je isti, no postoje neke male razlike u specifičnim sposobnostima. Na primjer, žene imaju malu prednost u jezičnim vještinama, a muškarci u prostorno-vizualnoj orijentaciji.

Naš stručnjak za inteligenciju, prof. Denis Bratko s Filozofskog fakulteta u Zagrebu kaže da opći testovi inteligencije, odnosno G faktor, kada su uravnoteženi tako da podjednako boduju sposobnosti u kojima je bolji jedan od spolova, pokazuju da nema bitnih razlika između njih u IQ-u.

"Postoje doduše neke populacijske studije koje pokazuju da kod muškaraca postoji malo veća varijabilnost - malo veće odstupanje u gornjem i u donjem dijelu razdiobe IQ-a. No, to još nije dovoljno istraženo i potvrđeno", kaže Bratko.

Treba istaknuti da kognitivne sposobnosti ovise o mnogim čimbenicima kao što su prehrana, obrazovanje, motivacija, dostupnost treninga, društveni kontekst i sl. Dakle, one nisu isključivo stvar "urođenog talenta".

Što je važnije – talent ili trening?

Tu dolazimo do pitanja što je važnije - urođeni talent ili trening. Većina suvremenih studija slaže se da su kognitivne sposobnosti otprilike 50 % rezultat naslijeđa (prirode), a 50 % rezultat okolnosti, odgoja i iskustva (okoliša).

Jedan od najcitiranijih pregleda na tu temu je meta-analiza objavljena u časopisu Psychological Bulletin, koja, među ostalim, zaključuje da se naslijeđena inteligencija uvećava s godinama te da se kreće od oko 20 % u djetinjstvu do čak 80 % u odrasloj dobi, jer ljudi s vremenom sve više sami biraju okruženja koja pojačavaju njihove urođene potencijale.

Talent za šah

Opće kognitivne sposobnosti ne treba izjednačavati sa specijaliziranim vještinama koje su ključne za kompleksnu igru kao što je šah. Naime, mogli bismo pretpostaviti da bi neke od specifičnih sposobnosti kao što su sposobnost analize, pamćenja, prepoznavanja uzoraka, prostorne imaginacije i sl. mogle biti više muški talenti.

U izvješću FIDE-inog Foruma "Činjenice i mitovi o spolovima u šahu" navodi se kako postoje neki dokazi da bi neki biološki čimbenici mogli utjecati na dio razlike u postignućima muškaraca i žena, no ističe se da nije jasno koji točno niti koliko.

Također, upozorava se da stereotipi i društveni čimbenici negativno utječu na žene u šahu, da žene odustaju od igranja brže i češće nego muškarci, i to u svim dobnim skupinama.

No, zapravo nema uvjerljivog znanstvenog dokaza da žene u šahu ne bi mogle doseći jednako visoke razine kao muškarci.

Eksperiment Lászlóa Polgára

Bratko ističe da je jedan od najupečatljivijih primjera koji pokazuje koliko golemu ulogu u razvoju vrhunskih sposobnosti mogu imati trening i motivacija eksperiment mađarskog pedagoga Lászlóa Polgára iz 1960-ih i 70-ih godina.

"On je u svojem eksperimentu krenuo od tada vrlo popularne pretpostavke da se ljudi rađaju kao prazna ploča - tabula rasa, te da geni nisu presudni, odnosno da se izuzetna postignuća mogu postići intenzivnim, strukturiranim treningom od rane dobi", kaže Bratko.

Naime, Polgár je odlučio svoje tri kćeri - Susan, Sofiju i Judit - od najranije dobi sustavno podučavati šah. IBio je solidan šahist, ali ne i velemajstor. No, bio je odličan pedagog i osmislio je edukativnu strategiju s ciljem da dokaže kako se "genijalci ne rađaju, nego stvaraju", navodi.

Ispostavilo se da je u dobroj mjeri bio u pravu. Njegova kći Judit postala je 1991. najmlađa osoba koja je do tada stekla titulu velemajstora u šahu - sa samo 15 godina i četiri mjeseca – čime je oborila dotadašnji rekord slavnoga Bobbyja Fischera. Sve tri kćeri postale su vrhunske šahistice, a Judit je ravnopravno nastupala protiv muških velemajstora i više puta pobjeđivala top 10 svjetske igrače. Nikada nije igrala u ženskoj ligi jer je smatrala da nema muškog i ženskog šaha, već samo dobrog i lošeg šaha.

Polgár je smatrao da talent ne postoji, da je sve stvar obrazovanja i treninga. No, kasnija istraživanja pokazala su da u uspjehu sudjeluje više čimbenika, uključujući genetske predispozicije, motivaciju i podršku.

Šah kao tradicionalno muška igra

Koliko je muški bazen talenata u šahu veći? Šah je formalno i tradicionalno stoljećima bio muška igra. U vrijeme formiranja modernih šahovskih institucija i titula, sudjelovanje žena bilo je praktički zanemarivo. Čak i danas među članovima FIDE-a žene čine tek oko 11 % ukupnog broja aktivnih igrača, a u nekim federacijama samo 4 %.

Jedna studija pokazala je da se "96 % uočene razlike između muških i ženskih igrača može pripisati jednostavnoj statističkoj činjenici - ekstremne vrijednosti u velikom uzorku vjerojatnije će biti veće nego u malom."

Kakvu funkciju ima zasebna ženska liga?

Iz svega navedenog postaje jasno zašto postoji zasebna liga i ženske titule u šahu. Jedna studija navodi da u FIDE-ovim turnirima na svakih 100 muškaraca dolazi oko 11 žena. Manja osnovna populacija znači manje "vrha". To je statistički glavni razlog.

Ako žena ima malo u "otvorenoj" dominantno muškoj ligi, imat će manje šanse za vidljiv uspjeh, što može demotivirati. Posebna ženska liga nudi prostor u kojem žene mogu biti tretirane kao ravnopravne, mogu steći iskustvo natjecanja, vidljivost i motivaciju.

Zbog manjeg broja ženskih igrača, neke mjere (ženske lige, ženske titule) uvedene su kako bi potaknule ulazak i ostanak žena u šahu.

Društveni i psihološki čimbenici

Osim toga, postoje dokazi da se žene u šahu susreću s pristranostima i stereotipima, s manjim očekivanjima roditelja i trenera što dovodi do većih stopa napuštanja. Primjerice, jedna studija pokazala je da postoji negativna pristranost roditelja i mentora kada je riječ o ženama u šahu.

Put prema jednakosti

Sve navedeno znači da ženska liga može biti "sigurniji" uvod u natjecateljski šah za žene.

Zasebna liga doživljava se kao prijelazni korak prema situaciji u kojoj bi žene, uz jednaku podršku i sudjelovanje, mogle konkurirati na istim razinama kao muškarci. Drugim riječima, ona nije nužno trajna segregacija, nego instrument potpore.

Očekivano, postoje i kritičari koji smatraju da separacija liga po spolu može štetiti ženama. Primjerice, jedan od problema može biti to što vrhunske šahistice neće imati toliko prilike svakodnevno igrati protiv najjačih šahista i time napredovati.