S OBZIROM na sadašnje odnose sa SAD-om nameće se pitanje zašto je dobar dio njemačkih državnih pričuva u zlatu još uvijek u Americi. No njemačka središnja banka tu postupa pragmatično, piše Deutsche Welle.

"Prenesite naše zlato kući", zahtijeva na primjer Michael Jäger, predsjednik europske Udruge poreznih platiša u izjavi za njemački javni servis ZDF. Zlato je u glavama ljudi još uvijek "najveće blago" koje država ima, a što ovaj američki predsjednik čini sa svim federalnim institucijama, to svi vidimo. Direktor američkog Feda Jerome Powell bio je dovoljno iskren da kaže što misli o Trumpovim mjerama u gospodarstvu tako da se ne čini kako će još dugo ostati na tom položaju. A što će onda biti s njemačkim zlatom u Americi?

Bundesbank, njemačka središnja banka zapravo je sve do 2013. objavljivala stanje državne pričuve u zlatu, ali nije htjela reći - gdje se ono nalazi. To je pak uzrokovalo i divlja nagađanja što Berlin čini s državnim blagom tako da je i središnja banka postala iskrenija.

Nešto preko polovice u Njemačkoj

Da, točno je: Njemačka je koncem 2024. imala 3.352 tone zlata, što je druga po veličini državna pričuva u zlatu na čitavom svijetu: samo SAD ima još više. Isto tako je točno i da je 1.236 tona, dakle nekih 37% u trezorima Federal Reserve Bank u New Yorku, 409 tona su kod Bank of England u Londonu i ostatak, dakle još uvijek nekih 51% zlata koje Njemačka ima, su na "povjerljivoj lokaciji" u Frankfurtu na Majni.

Njemačka je ranije imala mnogo više zlata u inozemstvu: od 2013. do 2017. je iz New Yorka prevezeno ukupno 300 tona zlata, a i u francuskoj središnjoj banci je bilo 374 tona njemačkog zlata koje je sad u Njemačkoj.

Razlog zašto Njemačka uopće drži zlato u inozemstvu tek donekle potječe iz povijesti: nakon sloma nacizma su njemačko zlato - barem ono do kojeg su došli - zapadni saveznici preuzeli kao jamstvo za likvidnost ove zemlje. Još u Bretton Woodsu je tako dogovoreno i po pravilima tadašnje Europske platne unije se to zlato vraćalo Njemačkoj u skladu s njenim državnim suficitom od pedesetih godina prošlog stoljeća. Sve do 2013. je gotovo 70% njemačkog zlata bilo u inozemstvu i iz drugih, strateških razloga: u doba Hladnog rata i u slučaju da on ipak postane "vruć" pribojavalo se da će Njemačka brzo biti preplavljena sovjetskom vojskom ili sravnjena sa zemljom nuklearnim oružjem. Tu je oprez onda nalagao da i zlato bude nešto dalje od granice s Istočnim blokom.

Blizu mogućeg tržišta

Mnogo njemačkog zlata još uvijek jest u inozemstvu, ali sad iz pragmatičnih razloga: "Zlato u Frankfurtu u slučaju nužde ili krize ne može biti brzo zamijenjeno u inozemne pričuvne valute i zato Bundesbank i dalje drži određen dio u inozemstvu", piše u odgovoru Savezne banke novinarima njemačkog javnog servisa ARD. "Odlučujuće u raspodjeli zlatnih pričuva su sigurnost i brza raspoloživost kako bi se zlato, u slučaju potrebe, moglo prodati. Na temelju tih kriterija Bundesbank redovito provjerava svoje zlato tamo gdje je smješteno."

Vodi se knjiga - kod njemačkog blaga je to debela knjižurina na 2.373 stranice - o svakoj pojedinoj zlatnoj poluzi, one su označene brojevima i stručnjaci iz Njemačke redovito odlaze i u London i u New York gdje provjeravaju je li i težina i čistoća tog "njemačkog" zlata još uvijek onakva kako stoji u knjigama. Još nikad se nije dogodilo da su ljudi iz Bundesbanka imali ikakvih poteškoća kod provjera stanja, bilo u Velikoj Britaniji, bilo u SAD-u.

Potpuno je svejedno i tko je na čelu američkog Feda, a međunarodnim zakonom i potpisanim sporazumima do tog zlata ne može niti američki predsjednik. "New York Fed je bio i ostao važno mjesto pohrane našeg zlata. Nemamo ni najmanje sumnje da s njim nemamo povjerljivog i pouzdanog partnera u pričuvi našeg zlata", piše u odgovoru glasnogovornika Bundesbanke. A s obzirom da je raspoloživost najvažniji čimbenik, Njemačka nema namjeru još više zlata "donositi kući".

Što će Njemačkoj toliko zlata?

Ali onda se nameće i pitanje: zašto Njemačka uopće ima toliku planinu zlata? Na primjer, Hrvatska dugo vremena uopće nije imala zlatnu pričuvu i tek stupanjem u zonu eura je bila prisiljena kupiti barem nešto tog žutog metala. Cijena zlata je trenutno odlična i vrijednost njemačkog zlata bi u ovim danima bila preko 340 milijardi eura.

No u Bundesbanku o tome ne razmišljaju: najprije, vrijednost je tu izračunata tek pučkoškolskom računicom. Kad bi se na tržištu ponudila tolika masa zlata, to bi neminovno dovelo do bitnog pada vrijednosti. A drugi je razlog opet povijest i psihologija: već odavno ne postoji "zlatni standard" novca u opticaju, a bogatstvo neke države se ne mjeri u zlatu, nego po ukupnom gospodarskom učinku. Ali Nijemci su u 20. stoljeću i prečesto morali gledati kako njihov novac postaje bezvrijedan papir tako da je i njihovo zlato "važan temelj osjećaja sigurnosti građana Njemačke", kaže predsjednik Savezne banke Joachim Nagel.