UOČI lokalnih izbora Index će u Index Studiju ugostiti kandidate za gradonačelnike, ali i jednu kandidatkinju za županicu.

Live intervjui održavaju se od ponedjeljka do petka. Već su gostovali kandidat za gradonačelnika Splita Željko Kerum, kandidatkinja za županicu Splitsko-dalmatinske županije Ivana Ninčević Lesandrić te kandidati za gradonačelnika Zagreba Pavle Kalinić i Davor Bernardić. Jutros je bio gradonačelnik Splita Ivica Puljak, a kasnije stižu kandidati za gradonačelnika Zagreba Tomislav Jonjić i Ivica Lovrić. 

Intervju s Lovrićem mogli ste pratiti ovdje od 11 sati.

Tekstualni prijenos

Gospodine Lovrić, bili ste član vladajuće opcije od 2009. kao pročelnik Ureda za obrazovanje, kulturu i sport. 

Dakle, 2009. sam postao pročelnik gradskog Ureda za obrazovanje, kulturu i šport. Negdje 2018. smo iz toga izdvojili posebno sport, a posebno kulturu, pa je ostao samo ured za obrazovanje. Od 1988. moj fokus je u obrazovanju, a prva moja politička stranka je bila Stranka rada i solidarnosti, pa onda Plavi grad. Neki mi pripisuju SDP, no nisam bio u toj stranci. Mislio sam da nikada neću biti član nijedne stranke, pa me život kaznio da osnujem dvije. 

Bili ste vrlo bliski s Milanom Bandićem.

Prije izbora 2015. se nalagalo da se ipak osnuje stranka. Neovisni puno teže dolaze do izražaja. Prvo je bila udruga, vidimo da nas je Možemo kopirao. 

Vaša vladavina Gradom Zagrebom nije bila bez kontroverzi. Dugo ste bili v.d., niste cijelo vrijeme imali legitimitet?

To je bilo pred kraj mandata, ali i puno kraće nego što su Tomaševićevi pročelnici. Pogledajte Danijelu Juroš Pečnik, pune je četiri godine v.d. Gospodin Ladišić isto, Dinko Bilić je bio dvije godine. Kad govorimo o rekorderima, onda se ja ne mogu ni mjeriti s Tomaševićevim pročelnicima. 

V.d. ste bili i zbog uhićenja, bili ste višestruki USKOK-ov optuženik.

Vrlo jasno sam imao dvije optužnice i dva suđenja - u oboje sam bio pravomoćno oslobođen i vrlo sam ponosan na to. Teško ćete naći osobu u Zagrebu koju je pravosuđe toliko temeljito obradilo i proglasilo je nevinom. Vi ste isto znali pisati o tome, ali ste iznosili neke krive činjenice.

To su možda vama bile krive činjenice...

Krivo ste napisali da nisam bio na početku pročelnik Ureda za obrazovanje, kulturu i šport. Pa ste napisali da sam vodio Bandićevu kampanju, a nisam. 

Ali jeste...

Dopustite da govorim o činjenicama. Imao sam dva suđenja i vrlo sam ponosan na ta dva suđenja. 

Ali ste imali četiri službene istrage.

Tomašević ih ima trenutno 50-ak. A on je samo četiri godine na vlasti. Ostale dvije istrage su pravomoćno odbačene. Stavite naglasak na to. Sudilo nam se da smo po povlaštenoj cijeni davali Željki Markić štandove za skupljanje potpisa. Jeste li primijetili da Možemo svakodnevno koristi štandove Gradskih tržnica za prikupljanje potpisa? To je bila jedna stupidna optužnica jer se tad željelo pošto-poto eliminirati Bandića iz političkog života. Što god mi mislili o sudovima, pravda ipak u konačnici dođe na svoje.

Nije to ugodno, 13 dana sam proveo u Remetincu, obitelj vam prođe kalvariju, ali nakon toga mogu biti samo ponosan na to.

A, recite mi, kako ste skupili 400.000 kuna jamčevine?

Nisam ja, skupili su moji poznanici. Kad je vraćeno, vraćeno je njima. Da vam budem iskren, nisam se bavio time, bavili su se odvjetnici. Ja nisam imao te novce ni mogućnosti. 

Još su dva slučaja bila vezana uz Cibonu, između ostalog, i posudba Šariću.

To je bio jedan od najboljih poslova. Nakon dovođenja Dražena Petrovića ovo je bilo drugo najbolje dovođenje. Spasili smo karijeru Darija Šarića. Cibona je bila na izdisaju. Naravno da su tu optužnicu potencirali naši košarkaški suparnici. 

Ciboni je 2014. dug bio veći od 40 milijuna kuna.

Nije istina. Ja sam došao krajem 2010. kad su igrači donijeli odluku da neće više nastupati. Dugove koje je uprava Cibone natukla bili su oko 120 milijuna kuna. Zaposlenici nisu 24 mjeseca primili plaću, isključeno je bilo grijanje, prijetilo je isključivanje struje i vode... 

U četiri godine smo uspjeli svesti dug na 15-ak milijuna kuna, u to je bila uključena i predstečajna nagodba. Sve što je vrijedilo u hrvatskoj košarci je stvoreno u te četiri godine u Ciboni. Predstečajna nagodba je išla, to je bio jedan od načina na koji smo mi rješavali te dugove. Dio igrača koji su imali enormne ugovore je odustao od svojih potraživanja, Grad je pomogao, a ostalo se rješavalo nagodbom. Sve je išlo do Tomaševića, koji je ultimativno traži odlazak prof. Bušića 2021., postavlja svoju ekipu i imate ovo što imate danas. Vratio je Cibonu gdje je bila 2010. 

Tragedija Cibone se ponavlja od 2021. do danas, odgovorni su isključivo Tomašević i njegovi ljudi.

Kad ste spomenuli prostore, tu je i Saloon. Josip Klemm je jedno jutro pokazao ugovor s KK Cibonom, nasilno ušao u prostor i devastirao ga skroz. Vi ste kao predsjednik Cibone priznali da ugovor nije bio valjan, on je morao izaći. Vi ste oslobođeni, a vlasnici prostora, obitelj Srezović je i danas na sudu.

Obitelj Srezović nije vlasnik Saloona. Saloon je zatvorena porezna uprava, Srezović je bio jedan od najvećih poreznih dužnika. Ja nisam dao Klemmu da uđe u taj prostor, a o odnosima Srezovića i Klemma razgovarajte s njima dvojicom. Srezović je podnio nekoliko prijava protiv mene i sve su odbačene. Preko 30 godina je imao ugovor s Cibonom, a nije platio ni centa zakupnine. Uzurpirao je taj prostor - pokušao sam napraviti reda i žao mi je što nisam uspio. Srezovićima nije tamo mjesto. 

Odbijate povezanost s Klemmom?

Nemojte vi mene, ja sam vama jako lijepo objasnio. Godinama sam igrao basket s Klemmom. Na koncu konca, zašto biste vi meni birali prijatelje? Vi imputirate, možete mi pisati nešto iza leđa, ali mi ne možete imputirati nešto u razgovoru u četiri oka. 

Klub Cibona je uvidio da je došlo do propusta u prostoru na Tuškanovoj, to ste mi poslali 2014. kao predsjednik i pročelnik. 

Vi imate svoje političke favorite, pitajte ovo sve Tomaševića u petak. Znam da nećete. 

Lovrić počeo čitati isprintane tekstove Indexa

Zato kad govorimo o tome koja je najveća prevara Grada Zagreba? Gdje vi u svom tekstu nalazite uporište za ovaj naslov? 

Najveća prevara odnosi se na vašu kampanju, o kojoj ćemo malo kasnije. Napisali ste na billboardu da gradite metro, niste ga gradili ni kad ste bili na vlasti.

Pustite vi Bandića, on nije u studiju. Hoćete da kažem što sam izgradio u Zagrebu? Preko 100 škola, dvorane, Muzičku akademiju... Sazrelo je vrijeme za metro jer EU na kraju svojih smjernica za urbanu mobilnost sufinancira željeznice s 85 posto. To Zagreb ne može sam financirati, ali može uz EU. U doba Bandića nije bilo vrijeme za metro, fondovi su ranije bili usmjereni prema manjim sredinama, brojke govore istinu.

Kad kažete da ja ne kritiziram Tomaševića, onda vi uopće ne čitate Index. Pisao sam o bolnici, pisali smo o smjenama u zagrebačkom Holdingu, Dinamovom stadionu...

Index je portal koji najčešće posjećujem jer ste najaktualniji, ali vi svoje analitičko novinarstvo ne usmjeravate prema aktualnoj gradskoj vlasti, puno više se bavite pokojnicima. 

Što vam je smetalo u stranci Milan Bandić?

Ja sam imao sasvim jednu viziju razvoja stranke, trebala je doživjeti velike promjene. Međutim, onaj dio koji je bio u prilici odlučivati je mislio drugačije, pa sam se ja odlučio maknuti. Ja ne idem olako s bojišta, nisam imao razloga bježati. Ostavku sam na pročelničko mjesto dao nekoliko dana prije nego što je Tomašević došao na vlast, nisam je morao podnijeti. Nekoliko dana prije drugog kruga sam bio konzultiran od stranke Možemo da ostanem još neko vrijeme, ali sam se ja zahvalio i rekao da neću. 

Reći ću vam iskreno, iako sam bio na drugoj strani, od Tomaševića sam očekivao puno kvalitetnije vođenje Grada. No iz dana u dan vidim u kojem smjeru to ide. 

Odlaskom iz Gradske uprave zapošljavate se u tvrtki svoga sina. Prije par mjeseci je otkriveno kako su njegove nekretnine založene, sami ste u svojim nastupima govorili o problemu kocke. Pričali smo prije intervjua hoćemo li razgovarati o tome ili ne.

Hvala vam što ste bili korektni, pa ste me pitali prije emisije. No nema pitanja na koje vi smijete ne biti spremni odgovoriti. Moj sin je imao jednu vrlo uspješnu karijeru i sve je to do prije tri mjeseca bilo gotovo pa idilično. Nakon toga je zapao u velike dugove i razlog tome je kocka. Mi smo se desetljećima bavili prevencijom ovisnosti od droga, ali jako malo kockom. Nisam bio svjestan do prije tri mjeseca koliko je to izražen problem. 

Za ovisnost je rješenje liječenje. Uspjeli smo pokrenuti taj dio, sin je na svakodnevnom liječenju. U Hrvatskoj je takvih slučajeva oko 200.000, a ja kao gradonačelnik ću se baviti time da upozoravamo druge koliko je to veliki problem. On je bio jedan od direktora u tvrtki kćeri, a supruga i ja smo imali naslijeđene nekretnine koje smo sustavno dali svojoj djeci. Nismo spadali u one koji će imati nekretninu, a djeca će živjeti u njima. Sad kad razmišljam je možda bolje da to nismo napravili. 

Bili ste ljuti na nas zbog slučaja vaše snahe i posudbe novca iz vrtića zbog dugova.

Nisam bio ljut, već mi je bilo žao jer se radi o posuđenom novcu koji je bio vraćen. No te podatke je medijima dostavio Tomislav Tomašević. Međutim, Index nije iznio cijelu istinu. 

Otvorili ste temu otpada.

Tomašević je rekao da će zatvoriti Jakuševec – pa nije.

Tomašević je za svoju najjaču referencu predstavio umijeće gospodarenja otpadom, a vidite što je napravio. Otpad se ne odvozi, Jakuševec je razoren jer je tamo vozio biootpad koji ima 80 posto vode. Kad ta voda ispari, brdo se sruši. U tom brdu su postavljene cijevi za otplinjavanje. Odlomljene su te cijevi kod prvog odrona i zato je došlo do eksplozije. To tako nekako ipak prolazi, kao da je Tomašević napravio nešto dobro za Zagreb.

Mislim da je Pripuz dio Tomaševićevog rješenja. S Bandićem je Pripuz u 21 godinu ugovorio 15 milijuna eura posla, a s Tomaševićem samo prošle godine 41 milijun eura. Ove godine će to biti i preko 50 milijuna eura. Mi ćemo doći u ovom mandatu do blizu 200 milijuna eura koje je Tomašević dao Pripuzu. 

Polovica problema postoji jer je Čistoća u ogromnim gubicima, jer CIOS-u dajemo tolike novce za zbrinjavanje odvojenog otpada. Meni je šokantno da je slučajno na Tomaševićevom mjestu Bandić, već bi bio pod istragom zbog toga. Zastupam da Centar za gospodarenje otpadom sa sortirnicom ne treba. Da Tomašević nije došao na vlast, Pripuz bi davno izgubio priliku raditi s Gradom. 

Jedna vaša izjava me zaintrigirala - otvorili biste Jarun za automobile. Zašto?

Apsolutno. Automobili su bili na Jarunu do dolaska Tomaševića na vlast. Dajte da vam dam jedan financijski efekt - ako pogledate izvješće koje je objavio jučer Nacional oko Ustanove za sportske objekte, tamo stoji da su u godini izgubili 550.000 eura jer je Jarun zatvoren za automobile. Izgubili su sportaše koji ne mogu doći automobilom, restorane... Na Jarunu gotovo da nije bilo kupača jer ne možete s hladnjačama i ostalim hodati kilometrima. Ugostitelji su tamo pred bankrotom.  

Koliki bi bili gubici kad bi javni gradski prijevoz bio besplatan, kako ga vi želite?

Pao je jako broj putnika koji koriste ZET. 2019. je ZET preuzeo 260 tisuća putnika, lani 150.000. Devastiran je vozni park, skoro 40 posto tramvaja i autobusa je neispravno i ljudi su prisiljeni sjesti u auto. Zagrepčane moramo vratiti ZET-u i to možemo samo na dva načina - ili žurno osposobiti tramvaje i automobile i motivirati ljude da počnu opet koristiti ZET.

Pitali smo građane što im smeta u Zagrebu i jedno pitanje se odnosi upravo na to.

Radili smo jedno istraživanje prije godinu i pol dana i daleko na vrhu prioriteta je bio promet, a onda je bio otpad. Govore vam to i brojke, u Gradu Zagrebu da se smanje gužve, 25 milijuna eura nije ništa.