SLIJEDI li zabrana turske vladajuće stranke - Stranke pravde i razvoja (AKP) znat će po završetku sudskog procesa koji se od danas vodi protiv iste pred turskim Ustavnim sudom.
Zabranu stranke još je u ožujku ove godine zatražio glavni državni tužitelj Abdurrahmana Yalcinkaya i to zbog njezinog islamskog fundamentalizma uperenog protiv sekularnog ustroja turske republike.

U podnesenoj tužbi, ispisanoj na 162 stranice, među ostalim se navodi da ne postoji drugi način zaštite sekularnosti turskog društva, zagarantiranog ustavom, osim onog koji podrazumijeva ukidanje vladajuće stranke. Turski sekularisti vjeruju da je AKP naumio spojiti vjeru i državu, koje su odvojene još 1924. godine, turskim ustavom donesenim u doba Mustafe Kemala Ataturka.

Povod za tužbu je to što je AKP kao dominantna stranka u parlamentu izglasala zakon po kojem se dopušta nošenje marama na sveučilištima. Poslije samo tri mjeseca isti je zakon proglašen protuustavnim pa je poništen.

Zabrana političkog djelovanja 71 člana vladajuće stranke

Tužbom se ujedno traži zabrana političkog djelovanja čak 71 osobe, a na toj listi se našao i turski premijer Tayyipa Erdogana, ali i predsjednik Abdullaha Güla.

Pa ipak, nitko ne može zanemariti kako je AKP napravio velika iskorake u cilju gospodarskog razvoja. Zemlja se time otvorila stranim ulaganjima, a i približila Europskoj uniji. Iz same stranke poručuju kako se drže konzervativnom demokratskom strankom, pa i da su raskinuli s političkim islamom. Stoga optužbe državnog tužitelja doživljavaju kao najobičniji atak na vlast izabranu putem izbora.

S optužbama turskih sekularista ne slaže se i tursko javno mijenje. Naime, AKP je još uvijek najpopularnija stranka - podržava je 53,3 posto ispitanika. Dio njih zabrinut je zbog političkog kaos do kojeg bi moglo doći ukoliko se Ustavni sud odvaži zabraniti stranku - takvih je približno 37 posto.

Stranku AKP podržava i europski povjerenik za proširenje Olli Rehn upozorivši da ovakve političke "obračune" ne poznaje demokratska Europa, pa i da se ovakvi konflikti moraju rješavati u parlamentarnoj okvirima, a u pravosudnim.

Ig.M.
Foto: AFP arhiva