IVO SANADER uvijek je imao jednostavan način upravljanja državom. On se temeljio na obećanjima koja se nisu ispunjavala, na demagoškim projektima i na izbjegavanju odgovornosti. Zadnji potezi koje je povukao prije povlačenja s premijerske pozicije potpuno su u skladu s time.

Jedno od Sanaderovih predizbornih obećanja bilo je da će nova vlada imati manje ministarstava nego prethodne. Već su kadrovske raspodjele nakon samih izbora, vidljive u izmišljanju ministarstva turizma da bi se udovoljilo HSS-u i cijepanju ministarstva poljoprivrede da bi se u vladu stavilo i Petra Čobankovića i Božidara Pankretića dokaz neispunjavanju tog obećanja. Nova kadrovska preslagivanja koja se najavljuju prikazuju kako Sanader i HDZ politiku vide kao disciplinu u kojoj se pravila mogu mijenjati svakog trenutka. Kao da se igra nogomet na školskom igralištu, pa se izabiru nove momčadi nakon svake odigrane utakmice, a ne da se vodi država.

Ministre nam daj

Kao prvo, HDZ usred najlošijeg gospodarskog stanja od 1999. uvodi dva (!) nova ministra. Bianca Matković trebala bi postati nova ministrica bez portfelja za europske integracije. Iako su Sanaderovi razlozi za ovaj potez jasni, ponovno je dubiozno kako se na račun poreznih obveznika situira sebi vjerne ljude, i to na najvišim državnim mjestima. Vraća se i politički dinosaur Davorin Mlakar, koji je nakon vođenja ministarstva uprave u Tuđmanovim vladama i loše veleposlaničke afere u Japanu otišao raditi u Agrokor. Treba biti iskren na ovom mjestu, instaliranje Mlakara i Matković nije "iznenađenje", kako pišu domaći mediji, nego je jednostavno bezobrazno s obzirom na situaciju u koju je HDZ sa svojim satelitima doveo državu.

Pankretić bježi nakon havarije koju je HSS prouzročio u ministarstvu poljoprivrede, a odgovornost za njegove neuspjehe preuzet će simpatični Petar Čobanković. To ima smisla, ministarstvo se jednostavno vraća na ono što je trebalo biti da nije dolazilo do kadrovskih promjena, ali Pankretić ne bi trebao ići na mjesto potpredsjednika vlade, nego bi zajedno sa Sanaderom trebao dati ostavku. Iz osobnih razloga, zbog neuspjeha, da uštedi troškove svoje plaće ili zbog bilo kojeg drugog razloga, ali nemoguće je godinu i pol dana biti praktički nepostojeći ministar i onda dobiti promaknuće.

Groteskna situacija

Groteskna je situacija u kojoj HDZ nabija deficit od 15 milijardi kuna, u kojoj ga sa svih strana pritišću da smanji državnu potrošnju, što u svojim obraćanjima javnosti priznaje i sam ministar financija, u kojoj treba donositi rebalans proračuna, a u kojoj premijer daje ostavku i u naslijeđe ostavlja nova ministarstva, pojačava administraciju i nabija nove troškove. Naravno, rebalans proračuna koji se najavljivao u roku od dva tjedna neće biti donesen, jer Hrvatska sad ima sapunicu oko nove vlade i mogućih novih izbora. Također, budući da treba razriješiti kadrovska pitanja i podijeliti ono malo preostalog plijena, trenutna i eventualna buduća Vlada neće moći isplatiti sve dugove i ispuniti monumentalna obećanja koja je dala da bi izbjegla političke neugodnosti.

To je ono pravo lice Sanadera i njegove stranke. Državu se sustavno vodi u jednu ili drugu propast i onda, kad više nema nikakvog izlaza iz problema u koje su se svojom nesposobnošću zapetljali, povlače se dramatični potezi koji javnost trebaju zabaviti dovoljno dugo da zaboravi na sve probleme u kojima se još uvijek grca. Ti problemi neće nestati samo zato što se svi zabavljaju dokučivanjem razloga Sanaderove ostavke i nagađanju o tome kad će se i kako vratiti u politiku.

Jadna nam majka.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje