BRANKA UDOVIČIĆ-MARTINIS poslala je reakciju na članak pod naslovom "Ljekarne ili profit na tuđoj grbači" objavljen 27. srpnja u Jutanjem listu. Reakciju mr. Udovičić-Martinis objavljujemo u cijelosti.

"Gđa Goranka Jureško je još jednom i po tko zna koji put pokazala, a čini se i dokazala, kako pojedini novinari pojma nemaju o onome o čemu pišu, a ponekad pojma nemaju niti što pišu. Upravo takav je i komentar novinarke Goranke Jureško objavljen u Jutarnjemu listu dana 27. srpnja 2004. godine na 12. stranici u rubrici Fokus pod naslovom "Ljekarne ili profit na tuđoj grbači".

Ljekarništvo je oduvjek bila časna i cijenjena struka, a ljekarnici ugledni građani. Ljekarnici su tako bili netko između znanstvenika, alkemičara i magičara. Poslije studija medicine i strojarstva, farmacija je vjerojatno jedan od najtežih studija. Pola studija provedete u laboratorijima i na obveznim vježbama za što neki studiji poput novinarstva nikad nisu ni čuli. Neki drugi se mogu studirati i dopisno. Dobivanjem diplome magistra farmacije još se ne stječe i pravo na samostalan rad, dok se pisanjem može baviti svatko, od Goranke Jureško do mene ovdje i sada.

Prvo dolazi godina pripravništva u raznim laboratorijima i različitim vrstama ljekarni, zatim pravi, a ne simulirani državni stručni ispit, a onda svake godine do kraja radnoga staža slijedi neprekidno obrazovanje i stjecanje novih znanja iz farmaceutike, farmaceutske tehnologije, kliničke farmakologije, znanja o neželjenim pojavama, novim interakcijama lijekova, raznim bolestima, indikacijama, kontraindikacijama, novim lijekovima i njihovim izvedenicima, imenima lijekova, proizvođačima, spojevima, oblicima ... Dok se ljekarnici samoobrazuju, idu na predavanja, savjetovanja, kongrese i konferencije, Goranka Jureško se usavršava po obilnim domjencima i u kabinetima.

Novinarka Jureško s nevjerojatnom lakoćom premeče stotine milijuna kuna pokušavajući velikim brojkama zadiviti čitatelje, a istovremeno izazvati odbojnost prema ljekarnicima, pa onda i prema nekim njihovim problemima u struci ali i izvan nje. A profesionalna pravila novinarstva nalažu da prvo pomno pogleda i lice i naličje, a ne da ocrnjuje i blati cijelu struku koja je društveno nezamjenjiva. Jer da je provjerila ono što nije, onda bi saznala što sve tih mizernih pet kuna predstavlja.

Prvo, tih pet (broj koji se piše sa samo tri slova!) kuna uključuje provjeru ispravnosti recepta u njegovih dvadesetak sastavnih dijelova. Za pogrešku prema korisniku - bolesniku, nije odgovoran liječnik koji je lijek možda nepravilno ili pogrešno propisao, a onda izdao neispravan recept, nego jedino i isključivo ljekarnik. O tome, gđo Jureško, ovisi vaše zdravlje i život, kao i zdravlje i život 4,5 milijuna stanovnika ove države! Ali vi niste mislili na to, nego podmećete grabež onima koji časno rade za vas i u vašu korist. Ljekarnik je taj koji na kraju provjerava je li lijek primjeren za dijagnozu s kojom je pacijent došao, je li doza ispravna, zna li pacijent kako i kada će ga uzimati, na što treba paziti, ima li lijek kontraindikacija, što ako dođe do nuspojava …

Osim toga, današnji pacijenti su bombardirani svakakvim porukama. Tu su televizija i radio, novine i Internet. Oni žele znati i puno više nego ranije. I ne boje se pitati kao ranije. To je na kraju njihovo pravo. I u tome im ljekarnik pomaže. Pruža im savjete. Pacijenti se često više pouzdaju u svoga ljekarnika nego u svoga liječnika. Netko ih ipak mora zaštititi od nestručnih, dobro honoriranih novinskih članaka o nazovi-lijekovima koji nam stižu iz cijeloga svijeta i liječe sve.

Drugo, to je usluga osiguranicima Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje. Otkud HZZO-u novac za to? Pa od onoga što vi gđo Jureško, ja, sam pacijent, ljekarnik i svaki drugi zaposleni građanin ove države uplaćuje za svoju zdravstvenu skrb kao zdravstveno osiguranje.

Nije to nikakav proračunski novac kako novinarka Jureško pokušava prikazati, nego novac fonda obveznog državnog zdravstvenog osiguranja koji se valjda jedino kod nas bilježi u proračunu da bi se njime moglo lakše baratati, u prijevodu manipulirati. Da ste se raspitali znali biste da HZZO vraća ljekarniku svaki recept koji sadrži pa i najmanje odstupanje od njihovih pravila. Izdani lijek po takvom receptu HZZO ne plaća! A zna se raditi o lijekovima čija je cijena po 200 ili 500 kuna, a katkad i o dvije kutije! Ako ljekarnik ipak pronađe liječnika, mora s njim dodatno dogovarati ispravak ili zamjenski recept, a onda i njegovu dostavu, odnosno preuzimanje, pa sve ispočetka. A vi govorite o pet kuna, nekakvom bogaćenju, drpanju proračuna i zaradi na nečijoj grbači!

Treće, to je usluga samome HZZO-u, jer ljekarnici za HZZO unose, obrađuje i na pladnju dostavljaju gotove podatke. Umjesto da podaci dođu od liječnika koji je izvor tih podataka.

Uzgred, ljekarnici obavljaju posao obuhvata podataka, kao da se radi o polukvalificiranim osobama s osnovnom naobrazbom koji su priučeni za unos. Za to od HZZO-a ne dobivaju baš nikakvu naknadu. Jeste li istražili ili štogod napisali o milijunskim kreditima svjetske i drugih inih banaka namijenjenih reformi i unaprijeđenju zdravstva. Za koliki iznos se Vlada zadužila? Gdje, kada i kako je taj novac potrošen? Kakvi su rezultati polučeni? Tko je za savjetničke intelektualne usluge čak među samim državnim službenicima, od toga novca raznim pravim, a možda i fiktivnim ugovorima, dobivao i po 200.000 kuna na godinu? Što mislite tko će taj novac otplaćivati? Građani - porezni obveznici! Zašto vas to ne brine i ne ljuti?

Četvrto, ljekarnici financiraju i HZZO, a time i zdravstveni fond, odnosno proračun kako vi kažete. Kako to čine? Vrlo jednsotavno! Ako je cijena obrtnoga kapitala 2% mjesečno, onda se na prosječnu cijenu lijeka od 50 kuna, iznos kojim ljekarnik sve to financira kroz šest mjeseci koliko HZZO-u treba da lijek plati, penje na 12 % ili na 6 kuna. Gospođo novinarko Gordana Jureško - 5 kuna je manje od 6 kuna! Kod lijekova čija je cijena 200 kuna cijena obrtnoga kapitala je već 24 kune, a kod onih od 500 kuna, trošak je vrtoglavih 60 kuna!!!

Peto, ljekarnici dobavljaju i skladište lijekove za HZZO, a time i za osiguranike HZZO-a. Isto doduše rade i veledrogerije, ali njihov način rada je drugačiji. Oni nisu u dodiru s tisućama i stotinama tisuća bolesnika. Za to ljekarnicima treba prostor od najmanje 85 m2. Jeste li kad razmišljali kolika je prosječna cijena poslovnoga prostora od 90 m2. Evo vam kratke računice - 1500 EUR/m2 * 90 m2 = 135.000 EUR za neuređen (rohbau) prostor. Dodajte još cijenu uređenja i raznih komunalnih priključaka, iznos za namještaj, ljekarničku i laboratorijsku opremu, pa i za računalnu opremu koju morate mijenjati svake dvije godine, pa onda za i prvo punjenje lijekovima od najmanje 30.000 EUR i sve se na samom početku penje na ogromnih 300.000 EUR! Sve to da bi vi onda popljuvali ljekarnike za 5 kuna ljekarničke usluge po jednom izdanom lijeku?!

Podijelite tih 145.000.000 kuna potrošenih godišnje kao naknadu ljekarnicima na 930 ljekarni pa ćete dobiti prosječno 12.990 kuna oporezivog prihoda mjesečno. Odbijete 35 % poreza na dobit pa ostaje samo 8445 kuna netto!? A to je samo prosjek. Neke ljekarne imaju samo 30 do 50 recepata na dan. To je onda 150 do 250 kuna na dan. Ili 3750 do 6250 kuna na mjesec. Od toga im ostane od 2400 do 4000 kuna netto. O kakvim novcima i profitima vi govorite gđo Jureško?! Pa vi više zaradite na dva ovakva pljuvačka članka.

Pišete o broju ljekarni i poštivanju nekakvih europskih normativa. Opet navodite nešto o čemu pojma nemate. Ne postoje nikakvi europski normativi. Svaka država Europske unije ima svoja pravila. Nije isto u Švedskoj ili u Portugalu, u Irskoj, Francuskoj ili u Slovačkoj. Broj ljekarni na broj stanovnika u nekoj zemlji ovisi o puno činitelja o kojima vi gospođo Jureško ništa ne znate. A niste se ni potrudili saznati. Kad bi ljekarnici poslovali samo sa zdravstvenim kunama, kako to vi navodite, brzo bi propali i nestali. Ono što pojedine ljekarne od toga zarade nije dovoljno ni za režijske troškove. Kad bi im to bio jedini izvor prihoda svi bi davno bankrotirali, a vi bi lijekove kupovali kod kumica na stražnjem dijelu placa. Samo napuhani ministri koji ne znaju rješavati probleme nego ih još stvaraju i neznalice poput vas mogu o tome tako govoriti.

No vaše istraživačko novinarstvo ne seže dalje od nekog kabineta gdje vam se podaci serviraju na pladnju. Vaš je zadatak da ih samo uokvirite u crno i ubacite u pljuvačnicu kojom gađate oko sebe, ovaj put ljekarnike, a sutra vjerojatno neke druge.

Osim za pljuvanje, Goranka Jureško je sposobna i za ismijavanje, a da bit stvari upće nije ni pogodila, a kamo li objasnila. Njoj je smiješna pobuda i nakana ljekarnika da ima svoju ljekarnu i da radi za sebe, a ne za druge, ma koliko to teško i složeno bilo.

U jednome ste gđo Jureško potpuno u pravu, ali sasvim slućajno. A to je da organizaciju ljekarništva u Republici Hrvatskoj treba u potpunosti promijeniti, što bi se reklo reformirati. No i tu ste promašili. U Ministarstvu zdravstva sjede i na tim poslovima rade potpuno nekompetentni ljudi koji se skrivaju iza slabih i nedorečenih paragrafa, umjesto iza svoje stručnosti. Zamislite struku koja niti je pravna, niti je gospodarska, a u kojoj glavnu riječ vode pravnici i poneki ekonomist i u potpunosti odlučuju o stvarima u struci i za struku s kojom veze nemaju. U Ministarstvu zdravstva o otvaranju ljekarni odlučuju pravnici te poneki liječnik.

U cijelom lancu nema niti jednog jedinog farmaceuta ili predstavnika koje druge zainteresirane struke ili skupine. Glavni i jedini referent je pravnik, vježbenik koji se tek ući je pravnik, voditelj odjela je pravnik, pomoćnik ministra za pravne poslove je naravno pravnik, tajnik Ministarstva je ekonomist, ali on ni o čemu ne odlučuje, državni tajnik je liječnik, a i ministar je liječnik. Dakle, nema jednog jedinog farmaceuta!? Slično je i u HZZO-u koji daje mišljenja.

Kako bi izgledalo da o otvaranju odvjetničkih ureda odlučuju agronomi ili inženjeri prometa, ili o arhitektima liječnici i građevinski inženjeri, ili o liječnicima fizičari i novinari? Kako bi to izgledalo da sanitarne dozvole izdaju sociolozi, a građevne dozvole recimo pravnici? Kako bi bilo da novinarske iskaznice odobravaju inženjeri šumarstva ili tekstilni dizajneri?

Kažete tri ljekarne na 6 metara!? Zašto ne - po vama! Zar bi ostale dvije nudile nešto drugo od tisuću lijekova koji su za promet odobreni u Republici Hrvatskoj. Bi li njihova cijena, ako se izdaju samo na recept, bila drugačija. Dvije od njih bi sasvim sigurno ubrzo propale. Koji bi tu bio cilj? Da onaj snažniji i močniji nelojalnom konkurencijom istjera onoga koji je tu od ranije! To se nekima upravo i dogodilo! Ali što vas briga za to!

Ili, ako je u Hrvatskoj, po vašim tzv. europskim normativima, od ukupno 930 ljekarni, njih 100 viška, onda bi valjda umjesto jedne ljekarne na 5000 stanovnika kako je sada propisano, s dvije ljekarne na tri metra po vama, trebala biti jedna na samo 2500 ili čak samo na 1500 stanovnika? Gdje vam je tu logika?

A to da su, kako kažu iz udruge Magistra justicija, tajkuni na djelu, svima koji se bave ovim poslom odavno je jasno, jer su posljedice iskusili na svojoj koži. Ono što oni mogu političkim i drugim sredstvima ne mogu ostali. Quod licet iovi, non licet bovi. HZZO je tu samo ukrasni privjesak Ministarstva, dok Ljekarnička komora uglavnom zdušno puše u rog tih tajkuna ne štiteći svoje članove, nego naprotiv, uglavnom radi protiv velike većine njih. Skriveno i potajno.

Zato magistra Branka Crnošija ima potpuno pravo kad traži reviziju svih dozvola izdanih u posljednjih četiri-pet godina. A može se dodati - i reviziju svih rješenja o odbijanju. No ono što je udruga dosad iznijela u javnost i na što se žali, samo je vrh sante leda! Ostatak je skriven u spisima Komore i Ministarstva, a dio toga je na Upravnome sudu, pa se stoga gđo Jureško za ostalo javite na prave adrese i svoje istraživačko novinarstvo usmjerite tamo.

Dakako da je izdavanje dozvole za rad Gradskoj ljekarni Zagreb na Trgu bana Josipa Jelačića u suprotnosti sa svim pravilima, koliko god se neki trudili šutjeti o tome. No isto tako je bilo nepropisno izdati odobrenje i za ljekarnu Pod zidom kad nekoliko metara dalje postoji ljekarna na Dolcu. A i ta nepropisno radi na 1. katu zgrade iako bi trebala biti u prizemlju! Ovakvi primjeri se mogu nizati u nedogled.

I još nešto, možda netko većeg kalibra od vas može i usudi se istražiti kako je došlo do toga da veledrogerije mogu imati pa i imaju svoje ljekarne. Pa tako onda konkuriraju ostalim ljekarnama, a svojim kupcima!? Možda je i ovo također po nekim europskim normativima? Štoviše, pojedini sadašnji i bivši članovi uprava i nadzornih odbora nekih naših veledrogerija također imaju po nekoliko ljekarni, pa, osim što i oni nelojalno konkuriraju svojim kupcima, koriste svoje radno mjesto i utjecaj u zdravstvu, pogotovo u njegovom financijskom dijelu, da bi ostvarili povlašteni položaj na tržištu i dočepali se atraktivnih lokacija o kojima ljekarnici, obični smrtinici, mogu samo sanjati i dovikivati se preko medija.

Postoji nešto što se zove sukob interesa, a normalna poslovna etika i moral se tome suprotstavljaju. No vi se ovome možete samo ismijavati kako to uostalom u svome komentaru i činite.

Opće je poznata stvar da je korupcija upravno srazmjerna pravu donošenja diskrecijskih odluka, a obrnuto srazmjerna stupnju demokracije u društvu, javnošću podataka i pravu na informacije.

Od sveznalica opasniji su samo oni koji ne znaju da nemaju pojma. Njih se čuvaj!"

Branka Udovičić-Martinis, mr. pharm.