VIJEĆE sigurnosti Ujedinjenih naroda osnovano je 1945. godine nakon Drugog svjetskog rata s ciljem očuvanja međunarodnog mira i sigurnosti. Trebalo je biti mehanizam koji će učinkovito sprječavati ratove i rješavati međunarodne sporove - svojevrsna snažnija i funkcionalnija verzija propale Lige naroda.

Od velike četvorke do velike petorke

Sjedinjene Američke Države u početku su predlagale da stalne članice Vijeća budu četiri sile pobjednice: SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sovjetski Savez i Republika Kina. Sovjetski Savez protivio se takvom sastavu, bojeći se da će biti nadglasan od strane zapadnih saveznika. Rješenje je pronađeno dodavanjem Francuske kao pete stalne članice, čime je uspostavljena ravnoteža između blokova.

Sovjetski Savez se protivio početnom sastavu Vijeća jer su SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i tadašnja Kina bili politički saveznici, pa je postojala realna mogućnost da SSSR bude redovito nadglasan. Kako bi spriječio da odluke budu donesene protiv njegovih interesa, inzistirao je na uvođenju prava veta za stalne članice te podržao uključivanje Francuske kao dodatnog aktera koji bi mogao povremeno uravnotežiti zapadni blok.

Tako je od samog osnutka Vijeće sigurnosti imalo pet stalnih članica: SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, SSSR, Francusku i Republiku Kinu, te dodatnih šest nestalnih članica (kasnije proširenih na deset).

Kina mijenja Kinu

Jedina stvarna promjena u stalnom članstvu dogodila se 25. listopada 1971. godine. Tada je Generalna skupština UN-a izglasala Rezoluciju 2758 kojom je priznala Narodnu Republiku Kinu kao jedinog legitimnog predstavnika Kine u Ujedinjenim narodima. Time je Narodna Republika Kina preuzela mjesto stalne članice od Republike Kine (Tajvana).

Ova odluka bila je posljedica geopolitičkih promjena tijekom Hladnog rata i sve većeg međunarodnog priznanja Pekinga, posebice nakon kinesko-sovjetskog raskola i otvaranja prema Zapadu.

Rusija nasljeđuje SSSR

Druga promjena dogodila se 1991. godine, kada je nakon raspada Sovjetskog Saveza njegovo mjesto stalne članice Vijeća sigurnosti preuzela Ruska Federacija. Taj je prijenos članstva prihvaćen bez formalnog glasanja, jer se Rusija smatrala pravnom sljednicom SSSR-a.