NOVINSKI naslovi posljednjih mjeseci sve češće bave se porastom nasilja među mladima. Tučnjave, masovne tučnjave i ubojstva gotovo da se na dnevnoj bazi pojavljuju kao teme raznoraznih rasprava a čak i ako niste posebni „frik“ u vječnoj potrazi za senzacionalističkim naslovima, mogli bi reagirati kao sav normalan svijet i konstatirati da su stvari otišle predaleko i da smo potpuno izgubili kontrolu nad našom djecom. S jedne strane, to je možda i istina jer u neprestanoj trci za financijama koje trebamo sve više, a njima kupujemo sve manje, gubimo kao roditelji i odgojnu ulogu preuzimaju TV i kojekakve druge pizdarije koje ćemo u konačnici kriviti za vlastite propuste. Stara je to i izlizana priča koju su preko ustiju i pera prevalili gotovo svi oni koji se bave bilo kojim vidom javnog djelovanja. No, sve se češće postavlja pitanje jesu li „novi klinci“ luđi.

Stariji stanovnici RH mogli bi vrlo lako doći do zaključka da je to nepobitna činjenica i da su mlađe generacije uistinu gore od onih prijašnjih. No, nije li oduvijek tako? Ne svodi li se na kraju sve na to da staro govno smrdi slabije i da ćete, da parafraziram Baza Luhrmana, pod stare dane tvrditi da su u „vaše vrijeme“ cijene bile niže, glazba je bila bolja, filmovi smisleniji, nasilja je bilo manje, a političari su bili pošteniji? Nije li stvar u tome da se ipak radi o svojevrsnoj nostalgiji za mlađim danima koja vas tjera da cjelokupnu situaciju gledate kroz prizmu mladosti kada je, eto, mnogo toga bilo lakše a život se činio kao otvorena i nepregledna cesta puna mogućnosti i novih iskustava?

Valja se zapitati što se korijenski promijenilo u posljednjih godinu dana? Nije moguće da su svi ti klinci u godini dana razvili neko neobjašnjivo ludilo koje ih tjera da postanu zloguki vjesnici groznih vremena koja nam predstoje. To su isti ti klinci koje smo donedavno hvalili zbog buke koju su podigli protiv Vlade, Primorca i ekipe čije su poteze smatrali nepoštenim. Djeluje kao da se zbilo preko noći, ali novine i portali odjednom su ih počeli prikazivati kao male demone koje na ulicama treba zaobilaziti u širokom luku, posebno kada su okupljeni u veću grupu jer tada su skloni raščerečiti lovinu.

No, ako malo bolje promotrite cijelu situaciju, shvatit ćete sljedeće. Jedino što se u posljednjih šest do dvanaest mjeseci promijenilo jest to da su se novinari počeli baviti baš svakom, pa i onom najnebitnijom tučnjavom koja se odigrala u nekoj vukojebini u kojoj su se takve gluposti dešavale otkad je prvi čovjek drugog zatukao kamenom. Kada počnete analizirati sve te „masovne tučnjave“ i „krvave školske i ulične obračune“ nije li istina da ste poslije svega zaključili da je ipak riječ o senzacionalističkom naslovu koji nema previše poveznica s onim što se nalazi u samom tekstu?

Zgražanje nad tučnjavom klinaca je dokaz da smo civilizacijski napredovali

Naravno, nitko ne kaže da, primjerice, ubojstvo Luke Ritza nije nešto što bi valjalo uzbuniti javnost, ali isto tako to ne bi trebao biti povod za stvaranje zlikovca od svakog klinca koji se potukao u školi. Da, klinci se mlate i to ponekad čine do krvi. To nije normalno, nije civilizirano, nije nešto što valja na bilo koji način relativizirati, ali upravo je naše zgražanje dokaz da smo civilizacijski napredovali i da su stvari danas puno bolje nego prije. Upravo je ta sablazan nad običnom tučnjavom (da, svaka tučnjava koja završi krvavim usnicama i razbijenim nosevima, obična je tučnjava) koja se zbila u školi dokaz da današnji klinci nisu gori već smo svi mi daleko osjetljviji na fizičko rješavanje sukoba.

Svatko tko je na svijetu proveo dulje od 25-30 godina znat će da su se i prije ekipe iz različitih kvartova određenog grada obračunavale koristeći šake, letve, lance i noževe. I to nije ništa novo. Ekipe prije njih obračunavale su se još i gore jer stav masa nije bio toliko kritičan prema fizičkim okršajima. Razmislite kako bi svijet reagirao kada bi u ovo vrijeme skupina seljobera u „pickupu“ pokupila dva-tri crnca i objesila ih negdje u šumi ili ih zavezane za automobil vukla ulicama grada. Možete biti siguran da bi svijet počeo srati cigle i da bi to odjeknulo kao atomska bomba u svim medijima. Upravo su se takve stvari odigravale prije samo 40 godina. Četrdeset godina. Neki od vas bili su živi u to vrijeme ali upravo ćete vi biti prvi koji će zaključiti da današnja mladež nije normalna jer su upropaštena televizijom, video igrama, divljom glazbom i internetom.

Istina je ipak drugačija. Današnja mladež jest luda, ali luda je za „ovo„ vrijeme. A priča će uvijek ostati ista, kada ljudi dođu u određene godine zaboravljaju kako je bilo jer „nekad“ je u njihovim glavama isto što i „bolje“. Jedina je razlika ta da ćete danas znati za svako šamaranje koje se odigralo bilo gdje u zemlji, a prije ste živjeli u neznanju. I ako ćemo iskreno, nekako se čini kako porasta nasilja u hrvatskim školama nema, ali s druge strane, broj novinara po hrvatskoj školi vjerojatno se utrostručio.    

Foto: ilustracija