PRIMJER iz Virovitičko-podravske županije pokazuje da poljoprivreda može biti uspješna. Mladi ratar Dario Sajko iz Čađavice napustio je tradicionalnu proizvodnju i okrenuo se uzgoju komorača. Zarada po hektaru dva je do tri puta veća nego kod pšenice, a biljka gotovo ne zahtijeva ulaganja ni napor pri uzgoju, piše HRT.

Na zemlji na kojoj su nekad rasli pšenica i kukuruz, Dario Sajko prije dvije godine zasijao je divlji komorač na čak 150 hektara. Odluku je donio nakon što je shvatio da mu te kulture donose samo dugove. "Kilogram pšenice stoji od 15 do 17 centi, a kilogram komorača od dva do tri i pol eura, ovisno o kvaliteti. Prednost je što ga nakon žetve izmalčiramo i do rujna iduće godine nemamo što raditi.

Kod pšenice je tijekom godine jako puno posla i troškova za strojeve, koji su danas skupi. Shvatio sam da mi traktor najviše zarađuje dok stoji u hali, kad ga ne palim i ne moram na benzinsku postaju po gorivo od eura i pol", objasnio je Sajko.

"Ovo nam je druga godina, a prinos se u odnosu na prvu znatno povećao"

Poljoprivredom se bavi od djetinjstva, a budućnost je pronašao u ovoj višegodišnjoj aromatičnoj, ljekovitoj i iznimno otpornoj biljci. Koristi se u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji te kao čaj. Komorač ne treba gnojidbu, navodnjavanje ni prskanje pesticidima.

Jednom posijan u proljeće, ukorijeni se i svake godine daje sve bolji urod, a suša mu ne smeta. "Sama riječ govori da je to divlja biljka. Ovo nam je druga godina, a prinos se u odnosu na prvu znatno povećao.

Žetveni ostaci ostanu, izmalčiramo ih i komorač je već počeo sam rasti. Za otprilike mjesec dana zatvorit će površinu i čuvat će vlagu, s kojom svi imamo problema zbog nedostatka padalina", istaknuo je Sajko.

"Kamilica je još isplativija, ali ima i više posla"

Osim komorača, Sajko na svojem OPG-u na 550 hektara uzgaja i kamilicu, s godišnjim prosjekom od oko tone cvijeta. Cijeli proces, od polja do finalnog proizvoda, odvija se u njegovu vlastitom pogonu, gdje zapošljava dvadesetak ljudi. Cijena kamilice kreće se od devet do 14 eura po kilogramu, ovisno o kakvoći.

"Isplativija je, ali oko nje ima puno više posla. Kad bi se usporedila kalkulacija za komorač i kamilicu, od sjetve do pakiranja u kutije, proces je dug i ima puno troškova. Kamilica je na prvu isplativija, ali zahtijeva znatno više posla i ručnog rada.

Kod komorača sve odradi kombajn, ovrši se, spremi u sušaru i onda se pakira. Manje je zahtjevan posao", objasnio je Josip Piskač, administrativni djelatnik na OPG-u. Sajko je opisao i proces proizvodnje komorača. 

"U Hrvatskoj su me ismijali"

"Mehanizacija za sjetvu i proizvodnju većinom je ista kao za ratarstvo. Koristi se klasična sijačica i kombajn. Jedina je razlika sušara s podnim rešetkama gdje ga osušimo, nakon čega ide u skladište. Poslije toga slijedi dorada, pročišćavanje, čišćenje, pakiranje u vreće i plasman na tržište", rekao je.

Svoje proizvode izvozi diljem svijeta, od Amerike, preko Španjolske i Njemačke, do Egipta. "Ništa od naših proizvoda ne ostaje u Hrvatskoj, sve ide u izvoz. Mogu vam reći, kad smo na samom početku krenuli s kamilicom i došli u neke hrvatske tvrtke ponuditi proizvod, ismijali su nas.

Govorili su: "Što ćeš ti, mali poljoprivrednik, OPG?". Tako da su nam te hrvatske tvrtke zapravo pomogle jer su nam otvorile oči", ispričao je Sajko. S obzirom na opseg posla, uključena je cijela obitelj Sajko.

"Želimo da i djeca nastave tradiciju"

"Vršimo ga, sušimo, vadimo iz sušara i onda prodajemo, ali prvo ga prerađujemo. Kamilicu isto beremo, sušimo i prerađujemo, i onda dobijemo fini čaj", objasnio je proces Darijev sin Jan. Njegova supruga Martina također radi na OPG-u.

"Najmlađe dijete ide u vrtić, a dok je on tamo, ja sam malo u knjigovodstvu. Uskoro ću početi raditi za stalno, jer će i stariji sin, nadam se, biti prva smjena u školi. Želimo da preuzmu obiteljski posao i nastave tradiciju", rekla je.

"Jedan veliki sustav ne može konkurirati meni"

Dario Sajko na kraju je poslao poruku drugim poljoprivrednicima. "Poručio bih svima da seljak ima proizvod, svoje oružje, koje velike tvrtke i kompanije nemaju. Potrebno je samo malo mašte, dodati vrijednost tom proizvodu i izaći na tržište. Jedan veliki sustav ne može konkurirati meni, koji sam i knjigovođa i računovođa, proizvođač i agronom.

U takvom sustavu radi dvadeset ljudi, a na malom OPG-u sve to radim sam", istaknuo je. Već sada radi na brašnu od boba, a iduće godine planira sijati i preslicu te proširiti proizvodni pogon. Kaže da su potrebe tržišta i do pet puta veće od onoga što nudi. Jer, kako zaključuje, na zemlji se ne živi samo od rada, nego i od dobre ideje i finalnog proizvoda.