AKO HRVATSKA ne proglasi ZERP sada, neće ni nakon ulaska u Europsku uniju, upozorava Josip Friščić. Ako ZERP proglasi sada, Hrvatska neće tako brzo ući u Uniju, odgovaraju iz Bruxellesa. Kvaka 22? Zapravo i nije, stvari su prilično jednostavne. Glavno je pitanje hoćemo li put prema EU kompromitirati zbog Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa, kojeg ionako ne možemo kontrolirati ni eksploatirati, a bogami ni odrediti.

ZERP je već godinama talac hrvatskog napredovanja prema Europskoj uniji, kao što je hrvatska vlast već godinama talac tog nesretnog ZERP-a. I dok se godinama kupovalo vrijeme i čekao bolji trenutak, kako to obično biva, on se ukazao u najgore vrijeme. Formiranje vladajuće koalicije dovelo je natezanje oko ZERP-a gotovo do točke bez povratka. Ako Ivo Sanader želi okupiti većinu, mora prihvatiti zahtjeve HSS-a. Među osnovnima je proglašenje ZERP-a od prvog siječnja iduće godine. Iako je Josip Friščić nedavno izjavio da to pitanje ipak ne bi dovelo do njegova protestnog napuštanja Vlade, posljednjih dana u zaoštravanju koalicijskih pregovora zaoštrio je stav i prema ZERP-u. Baš kao što ga je zaoštrila i Europska unija. A da stvari budu još neobičnije, radi se zapravo o pojmu koji graniči s apstrakcijom. 

Bundžija Sanader preuzeo vrući krumpir

Hrvatska nema ni ribarsku flotu koja bi eksploatirala zaštićenu zonu u međunarodnim vodama, nema mornaricu koja bi štitila pojas od stranih ribarica i tankera-zagađivača, a nema ni definiranu granicu sa Slovenijom pomoću koje bi odredila dokle seže taj zaštićeni pojas. Radi se o pravnom pitanju koje je postalo glavni instrument političkog pritiska i to prvenstveno opozicije na vlast. Od početka nametao ga je HSS. Još dok mu je na čelu bio Zlatko Tomčić, HSS je premijera Ivicu Račana ucjenjivao da njegova koalicijska vlada proglasi gospodarski pojas na Jadranu. Kad je on to napokon učinio u listopadu 2003. godine, morao je odgoditi primjenu te ekološko-ribolovne zone na godinu dana zbog pritisaka Italije i u manjoj mjeri Slovenije koja još nije bila članica EU. Tada je glavni bundžija protiv takvog kompromiterstva bio šef HDZ-a Ivo Sanader, isti onaj koji je svoje zastupnike izveo iz sabornice kad se prihvaćao Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. On je zahtijevao da se gospodarski program proglasi odmah u cijelosti, bez obzira na pritiske iz Bruxellesa. Štoviše, izrugivao se s Račanovim "kompromiterstvom".

No, čim je Sanader postao premijer, njegov prethodnik sa zadovoljstvom promatrao kako nespretno žonglira tim "vrućim krumpirom". Trećeg lipnja 2004. godine, dakle samo pola godine po dolasku na vlast, Sanader je u Saboru izglasao "kompromiserski" zakon prema kojem se od primjene ZERP-a izuzimaju članice Europske unije. Već dan kasnije, njegov državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova (a zapravo Sanaderov ministar bez portfelja) Hido Bišćević u Bruxellesu je s Italijom, Slovenijom i EU potpisao i sporazum (ili ugovor?) kojim je dodatno potvrdio zakonsku odredbu.

Jedna od apsurdnih posljedica takvog sporazuma jest da po tome ispada da u tom zaštićenom pojasu neće moći ribariti hrvatski ribari jer Hrvatska nije članica EU. Još je apsurdnija posljedica bila odluka Italije i Slovenije da nakon tog sastanka same proglase zaštićene zone na Jadranu.

Suočen sa žestokim pritiskom opozicije u Hrvatskom saboru da se proglasi ZERP i primijeni na sve zemlje, pa i na članice Europske unije, Sanader je preuzeo inicijativu i izglasao Zakon o ZERP-u koji će se primjenjivati od prvog siječnja 2008. godine, odnosno do nakon parlamentarnih izbora. Sanader je time želio postići dvije stvari: eventualno taj vrući krumpir vratiti ponovno Račanu (odnosno njegovu nasljedniku) i kupiti vrijeme da nakon nove izborne pobjede proglasi novu odgodu. No, nije računao da će zapeti na Friščiću.

Nije ni računao da će se Bišćevićev potpis na zapisniku sa sastanka u Bruxellesu, Ljubljani i Rimu tumačiti kao ugovorna obveza Hrvatske. Ollie Rehn javno je time prijetio, Vincent Degert, veleposlanik Europske komisije, zbog njega trpio Sanaderova vrijeđanja, da bi sada bivši/budući premijer bio doveden pred zid. Bišćević je (u Sanaderovo ime) zakuhao kašu iz koje je pitanje kako se možemo izvući, Europska unija jasno je poručila da će blokirati daljnje pregovore ako ZERP stupi na snagu i primjenjuje se na njezine članice,  Friščić očito još nije shvatio da se za ZERP najlakše zalagati - iz opozicijske hladovine.

Netko će morati popustiti

Diplomatski krugovi ovih dana predlagali su da Sanader odgodi primjenu ZERP-a idućih godinu i pol dana dok se ne završe pregovori o ribarstvu s EU. Neki stručnjaci nudili su mogućnost da se pitanje ribarenja između Hrvatske i EU riješi partnerskim ugovorom, kakve je Unija sklopila sa 20 drugih zemalja. No, do stupanja zakona o ZERP-u ima još petnaestak dana i on će vjerojatno stupiti na snagu - sve dok Sanader na brzinu ne izglasa neki novi. Ako mu to Friščić dopusti.

Premijerova razvikana diplomatska vještina tako je još jednom zablistala u punom sjaju. Nije riješio ni jedno od važnih vanjskopolitičkih pitanja, dapače, zaoštrio je odnose s BiH i Slovenijom, a sada i s Europskom unijom oko ZERP-a. No, znajući njegovu sposobnost izvlačenja iz gliba, nema sumnje da će uspjeti ishoditi neku novu ili ograničenu primjenu ZERP-a. Pritom će Friščić naprosto morati popustiti, jer tu nema previše manevarskog prostora. Ako se zainati pa zbog toga razvrgne koaliciju sa Sanaderom, ni kod SDP-a neće naići na preveliko razumijevanje. Milanović jest za primjenu ZERP-a, ali još više za ulazak u EU, pri čemu ovisi o suradnji s njezinim susjednim članicama. Ulazak u EU ipak je strateški cilj Hrvatske, a na tom putu sva su sredstva očito dozvoljena. A prepreke zanemarive.

Tomislav Klauški