KAKO je jedna ozbiljna stranka, a SDP se smatra ozbiljnom strankom, u Davoru Bernardiću prvo vidjela budućeg zagrebačkog gradonačelnika, a zatim i prvog čovjeka vlade, zaista je vrlo teško dokučiti, ako pri tome isključimo političko samoubojstvo. Bernardić nije imao ni "k" od političke karizme, nije bio ni za sučeljavanja, niti je imao i najmanju volju za konfrontaciju oko pitanja koja polariziraju javnost te je bio itekako sklon nevjerojatnim gafovima, uvredama, ponižavanju žena i raznozraznim glupostima.

Da nema srama bilo je odavno jasno

Da nema ni malo srama bilo je jasno još prije 15 godina u Varšavskoj ulici. Izbjegavao je političku odgovornost izjavama da se u ključnom trenutku "izgubio u mislima". Kao šef najjače oporbene stranke reklamirao je kupus i čokoladu, a u jeku najveće afere vlade Andreja Plenkovića, afere Agrokor, pisao je kako je "Zagreb lijep po kiši". Kao čelnik ljevice čestitao je neonacistu na vjenčanju. 

Imao je, zapravo, Bernardić samo jedan talent.

Nepogrešivo je znao s kim treba sklapati paktove da ovlada strankom. No, kada je na izborima 2020. godine doživio debakl, nije mu bilo spasa. Izbacili su ga. Jučerašnjim ispadom podsjetio je na Ivana Pernara. No, krenimo redom.

Karijera krenula nezamjeranjem 

Politički put Davor Bernardić započeo je s 18 godina jer su ga, kako kaže, frustrirali tajkunska privatizacija i poremećen sustav vrijednosti. Zbog Ivice Račana odlučio se za SDP, a u toj stranci radio je sve - lijepio plakate, dijelio letke, nosio transparente i slično. Već 2005. godine bio je predsjednik stranačke mladeži grada Zagreba, da bi 2007. godine postao zastupnik u Gradskoj skupštini grada Zagreba.

Na parlamentarnim izborima krajem 2007. godine bio je kandidat u II. izbornoj jedinici, a u Sabor nije ušao po rezultatu, već kao zamjenik Milana Bandića koji je bio gradonačelnik. Nakon ulaska u Sabor stižu i jače stranačke funkcije pa je tako od 2008. godine član Glavnog odbora SDP-a te predsjednik Mladeži stranke.

U rujnu 2009. godine se kao šef mladeži SDP-a odlučio kandidirati za šefa vladajuće stranke u glavnom gradu Hrvatske. Njegov izborni program bio je tada da nije na strani ni Zorana Milanovića, tadašnjeg šefa SDP-a, ni Bandića.

Trčanje u toalet

Već u toj prvoj ozbiljnoj kampanji mogao se nazrijeti populizam i nedostatak bilo kakve karizme koji će obilježiti Bernardićevu karijeru. Uglavnom je u svojim istupima naglašavao da je bitna stranka, a jedinstvo SDP-a temeljio na šutnji o svemu lošem što je radio tadašnji gradonačelnik Bandić. Dobio je te izbore za šefa zagrebačkog SDP-a iako je bio autsajder.

Epizoda koja je obilježila tog "ranog" Bernardića svakako je bijeg u toalet tijekom glasanja u Skupštini koje je dovelo do masovnih prosvjeda u Varšavskoj ulici. Naime, Bernardiću se zamjeralo da je kukavički izbjegao glasovanje u Gradskoj skupštini o kontroverznom Horvatinčićevom projektu Cvjetni prolaz u Varšavskoj ulici i gradnju podzemne garaže u istoj ulici.

Zagrebački SDP bio je podijeljen pri glasanju pa je tako 10 vijećnika SDP-a stalo uz Bandića i podržalo kontroverzan projekt, a sedmero zastupnika, među kojima je bio i Ivo Josipović, ostalo je suzdržano pri glasanju. Za Bernardića se tvrdilo kako nije bio ni za jednu ni za drugu opciju tako da je u vrijeme glasanja u Skupštini otrčao u toalet.  

Nisam bježao!

"Nisam bježao, vozio sam bolesnu majku u bolnicu", govorio je Bernardić godinama kasnije o toj kontroverznoj odluci. Unatoč toj epizodi, Bernardić se pojavio na prosvjedu u Varšavskoj ulici zajedno s tadašnjim predsjednikom Gradske skupštine Borisom Špremom. Dobio je jednostavnu poruku svih prosvjednika među kojima je bio i današnji gradonačelnik Tomislav Tomašević - "nosite šminkere!".

Nakon izbacivanja Bandića iz SDP-a, Bernardić se predstavljao kao njegov nasljednik u Zagrebu s obzirom na to da je bio šef gradskog SDP-a. Vrh stranke 2013. godine na novim izborima za predsjednika gradskog SDP-a suprotstavio mu je čak dva tadašnja ministra - Gordana Marasa i Miranda Mrsića.

"Teški seljakluk u SDP-u", bio je jedan od naslova Indexa sa sučeljavanja SDP-ovih kandidata Miranda Mrsića, Davora Bernardića i Gordana Marasa. Bio je to, ukratko, cirkus. No Bernardić je uporno čekao svoju pravu šansu u SDP-u te je spremno izvršavao naloge s vrha.

"Odlutale su mi misli"

Najbolji primjer je kada je povukao već javno najavljenu kandidaturu za gradonačelnika Zagreba i pozvao Gradski odbor SDP-a da opovrgne svoju odluku. Što je najgore, učinio je to nakon višemjesečnih pritisaka Zorana Milanovića, nakon uvreda i poniženja, anonimnih prijetnji preko medija, pa čak i ucjena supruginim zaposlenjem. Osramotio se i povukao.

Milanović je za gradonačelnika htio Rajka Ostojića kojeg će Bandić bez problema potući 2013. godine na izborima za gradonačelnika Zagreba. Bernardić je te godine, na lokalnim izborima, bio nositelj liste koalicije lijevih stranaka predvođenih SDP-om. Osim po rezultatima na izborima, Bernardić se nije dovoljno istaknuo ni kao zastupnik ni u zagrebačkoj Skupštini. Bandićevi planovi uvijek su nekako prolazili u Skupštini uz pomoć SDP-ovaca.

Jedna od poznatijih epizoda iz tog vremena je kada je Bernardić ignorirao sjednicu Skupštine na kojoj su zastupnici prihvatili izdvajanje niza tvrtki u nove tvrtke iz Zagrebačkog holdinga. Bernardić je danima u javnosti "trubio" protiv toga da bi na kraju na sjednici nije ni glasao protiv izdvajanja. Razlog?

"Pri samom glasanju misli su mi odlutale i nisam primijetio da je počela glasačka procedura", napisao je na Facebooku Davor Bernardić, dodavši kako se ispričava što nije glasao.

Nakon Milanovićevog ubijanja SDP-a, bio je red na Bernardića

Nije se proslavio ni u komentiranju korupcijskih afera unutar SDP-a. Izbjegavao je, primjerice, dati jasan odgovor o Marini Lovrić Merzel, a kada su ga upitali o Slavku Liniću, citirao je Ivana Pavla II. te poručio: "Mržnja se može pobijediti samo ljubavlju." U jeku velikih prosvjeda za kurikularnu reformu Bernardić je jedino sudjelovao primjedbom da bi on stavio više matematike u školu.

Nitko od njega nije očekivao da nekada u budućnosti vodi grad Zagreb, a kamoli vladu, no znao je kako napredovati unutar SDP-a. Njegova pobjeda 2016. godine za šefa SDP-a samo je za neupućene bila iznenađenje.

SDP je te 2016. godine bio u velikim problemima nakon što su na dva izbora poraženi, prvo od Tomislava Karamarka, pa od Andreja Plenkovića. Milanovićeva politika vođenja SDP-a svodila se na odmak od ljevice. Savršeni nasljednik te politike bio je Bernardić.

No, dok je SDP na životu održavala Milanovićeva urođena prgavost, želja za konfrontacijom oko pitanja koja polariziraju te dobra pripremljenost na sučeljavanjima, Bernardić je bio sušta suprotnost. Teško je navesti sve gafove i krive korake Bernardića na čelu tada najjače oporbene stranke.

Čestitka neonacistu i uvreda svih žena

S Bernardićem na čelu SDP-a, Plenković je riskirao s parlamentarnim izborima usred krize koronavirusa. Procijenio je kako će glasači prije htjeti njega nego neuspješnog Bernardića. I bio je itekako u pravu. Bernardić je u kampanji postao meme i sprdnja jer je teško kontrolirao svoje javne nastupe.

Često se branio jer se protiv njega vodio postupak zbog primanja stipendije u iznosu od 263 tisuće kuna na poslovnoj školi Cotrugli u Zagrebu. Razbacivao se Bernardić klišejima, frazama, a već pripremljene argumente uništavao je gafovima i prostotama. Gordana Jandrokovića tako je nazvao rektalnim alpinistom. Htio je Bernardić reći rektalni speleolog, a ne alpinist, no nema veze. Već je bio sprdnja.

Kao čelnik najveće oporbene stranke čestitao je na ženidbi neonacistu i osuđenom dileru koji je plaćao prostitutke kokainom, Velimiru Bujancu. Zbog čega je lider najveće oporbene stranke uputio čestitku neonacistu koji, po riječima samog Bernardića, "širi zlo", nikada do danas nije smatrao potrebnim objasniti.

Uspio je Bernardić kao šef SDP-a i nemoguće, a to je da usred kampanje izazove bijes članova svoje stranke. Naime, Bernardić je, objašnjavajući zašto nije izabrao nijednu kolegicu za koordinatoricu na parlamentarnim izborima, rekao kako taj posao nije za eksperimentiranje već za dokazane operativce. To je izazvalo niz opravdanih kritika.

Bernardić je ostavljao dojam svadljivog djeteta, a kraj njega je Plenković izgledao kao ozbiljan političar. SDP je na izborima 2020. godine jednostavno pometen. Bernardić je u izbornoj noći, unatoč debaklu, održao pobjednički govor. Nakon toga se povukao.

Htio sam biti neopterećen

Na čelu SDP-a naslijedio ga je Peđa Grbin. Bernardić će već sljedeće godine biti izbačen iz SDP-a jer radi "nepopravljivu štetu". U listopadu 2021. godine u Saboru je oformio Klub socijaldemokrata u kojem su uz njega bili Domagoj Hajduković i Davorko Vidović te niz drugih "razočaranih" SDP-ovaca.

"Svaki kraj je početak nečeg novog," rekao je tada Bernardić najavljujući borbu u saboru. "Svaki kraj je početak nečeg novog, veli g. Bernardić. Joj, nije dušo, nije. Svaki kraj je kraj", napisala je Jadranka Kosor na Twitteru. I tako je i bilo. Socijaldemokrati su do izbora prošle godine imali 18 zastupnika i bili su najveći oporbeni klub, a nakon izbora prošle godine jednostavno su nestali s političke scene.

U prosincu prošle godine Bernardić je najavio da kao nezavisni kandidat želi na čelo Zagreba. Na pitanje zašto je izašao iz Socijaldemokrata, Bernardić kaže da je htio biti "neopterećen bilo kakvom stranačkom markicom u utrci za gradonačelnika glavnog grada".

Teški cringe

"Borio sam se protiv nepravde otkako sam ušao u stranku. Taj dječački ideal nosim i danas, želja mi je mijenjati društvo nabolje. Imam brojne diplome i priznanja i mogu živjeti bez nje, ali politiku nosim u sebi", rekao je na početku kampanje Bernardić.

A svoju kampanju počeo je na, recimo to tako, sebi svojstven način. Objavio je video na društvenim mrežama u kojem se narugao gradskim vlastima zbog gužvi u prometu. Bernardić u videu građanima pokazuje što sve stignu napraviti dok stoje u prometu: pojesti gablec, naučiti novi jezik, odspavati, pročitati novine, napokon pronaći papir, pogledati cijelu sezonu serije...

Zatim je objavio video na kojem, uz teško zaboravljiv urlik, namjerno pada s "Tomaševićeve klupice".

Uglavnom, cringe, susramlje. Kao i cijela Bernardićeva politička karijera koja se se sada potpuno svela na bizarluke i performanse kakve je izvodio Ivan Pernar, doduše uspješnije od Bernardića.

Dobili smo Pernara s Temua, Pernardića.