VEĆESLAV Holjevac (Karlovac, 22. kolovoza 1917. – Zagreb, 11. srpnja 1970.) bio je hrvatski general, političar i vizionar razvoja Zagreba.

Školovao se u rodnom Karlovcu gdje je pohađao gimnaziju. Radio je kao privatni namještenik i djelovao u sindikalnim savezima. Od 1939. bio je član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Ubrzo se istaknuo kao jedan od organizatora antifašističkih partizanskih postrojbi na Kordunu. Tijekom Drugoga svjetskog rata obnašao je važne vojne i političke dužnosti – bio je zapovjednik operativne zone te politički komesar korpusa.

Nakon rata obavljao je niz istaknutih funkcija: bio je zapovjednik grada Zagreba, zatim Vojne uprave Jugoslavenske armije za Istru i Slovensko primorje, poslanik u Ustavotvornoj skupštini i Saveznoj narodnoj skupštini. Kasnije je bio zastupnik u Saboru NR Hrvatske, ministar rada u vladi FNRJ, ministar prometa u vladi NRH, a djelovao je i kao član Centralnog komiteta SKH. Dosegnuo je čin general-potpukovnika.

Proširio Zagreb preko Save

Najznačajnije razdoblje njegova političkog djelovanja bilo je vrijeme kada je obnašao dužnost gradonačelnika Zagreba (1952.–1962.). U tih deset godina ostavio je dubok trag u urbanom razvoju grada.

Njegova najvažnija vizionarska odluka bila je širenje Zagreba južno od Save – projekt koji je u to vrijeme mnogima izgledao rizičan i preambiciozan. Holjevac je inzistirao na povezivanju tada rijetko naseljenih područja preko Save s užim gradskim središtem.

Pod njegovim vodstvom izgrađen je Zagrebački velesajam, preseljen sa Savske ceste na južnu obalu Save, čime je udaren temelj Novom Zagrebu. Na tim prostorima započela je sustavna stambena izgradnja, čime je Zagreb po prvi put urbanistički zakoračio preko Save. Holjevčeva vizija i hrabrost u planiranju učinili su ga jednom od ključnih ličnosti modernog urbanog razvoja hrvatske metropole.

Osim gradonačelničkog razdoblja, bio je član Izvršnog vijeća SR Hrvatske te predsjednik Matice iseljenika Hrvatske. Isticao se i kao predstavnik nacionalno-demokratske struje u SKH, naglašavajući važnost jasnijeg definiranja hrvatskih nacionalnih interesa.

Nakon što je 1967. objavljena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, Holjevac je bio podvrgnut stranačkoj istrazi i prisiljen se povući iz političkog života. Autor je djela Hrvati izvan domovine (1967) i Zapisi iz rodnog grada (1972, posthumno). Umro je u Zagrebu 1970. godine.