U LJETO 1942. godine japanske snage izvele su neočekivan potez okupiravši otoke Attu i Kiska, najzapadnije dijelove Aleutskog otočja, u sklopu svoje strategije stvaranja obrambenog perimetra na sjevernom Pacifiku.

Ova akcija, dio šire Aleutske kampanje, imala je za cilj odvlačenje pažnje američkih snaga s glavnih bojišta (posebno bitke za Midway) i osiguravanje strateških položaja za potencijalni nadzor nad sjevernim Pacifikom, uključujući prijetnju Aljasci i zapadnoj obali Sjedinjenih Američkih Država.

Amerikanci krenuli u veliki napad, uvjeti su bili očajni

Amerikanci, svjesni i simboličke i strateške važnosti povratka vlastitog teritorija, započeli su pripreme za protuofenzivu s ciljem oslobađanja otoka. Bitka za Attu započela je 11. svibnja 1943. godine, kada su se američke trupe, pod zapovjedništvom generala Alberta E. Browna, iskrcale na otok.

Oko 11.000 do 15.000 američkih vojnika suočilo se s otprilike 2.500 japanskih vojnika pod vodstvom pukovnika Yasuya Yamasakija. Japanske trupe bile su dobro ukopane i iskoristile su strmo, snijegom prekriveno tlo otoka kako bi usporile američki napredak.

Iskrcavanje je izvedeno na dva ključna područja – Holtz Bay na sjeveru i Massacre Bay na jugu – ali magla, jak vjetar i ledeni uvjeti ozbiljno su otežavali koordinaciju i opskrbu.

Subarktičko okruženje, s temperaturama ispod ništice, snijegom i lošom vidljivošću, predstavljalo je ogroman izazov za obje strane. Američki vojnici, nedovoljno pripremljeni za arktičke uvjete, borili su se ne samo protiv neprijatelja, već i protiv bolesti poput rovovske noge i promrzlina.

Ukopani Japanci pružili žestok otpor

Japanske trupe, iako brojčano slabije, pružale su snažan otpor iz svojih utvrđenih položaja. Nakon gotovo tri tjedna iscrpljujućih borbi, američke snage uspjele su probiti japanske linije. Suočeni s neizbježnim porazom, japanski vojnici izveli su očajnički banzai napad 29. svibnja – jedan od najvećih takvih napada u cijelom ratu na Pacifiku.

Gotovo svi japanski vojnici poginuli su u tom jurišu, uključujući pukovnika Yamasakija. Sljedećeg dana, 30. svibnja 1943., Amerikanci su preuzeli potpunu kontrolu nad otokom.

Dalekosežne posljedice

Pobjeda na Attuu imala je dalekosežne posljedice. Strateški, omogućila je Sjedinjenim Državama osiguravanje Aleutskog otočja i uklanjanje japanske prijetnje Aljasci. Simbolički, riječ je o jedinoj velikoj kopnenoj bitci Drugog svjetskog rata vođenoj na teritoriju pod američkom upravom, što je ostavilo snažan psihološki učinak na američku javnost.

Bitka je također otkrila ozbiljne slabosti američke pripreme za ratovanje u ekstremnim uvjetima, što je kasnije dovelo do poboljšanja logistike i obuke za slične operacije.

Cijena pobjede bila je visoka. Od američkih trupa, poginulo je 549 vojnika, više od 1.200 je ranjeno, a tisuće su pretrpjele posljedice hladnoće i bolesti.

Japanske snage bile su gotovo potpuno uništene – preživjelo ih je manje od 30, a većina je zarobljena. Nakon osvajanja Attua, Amerikanci su usmjerili pažnju na otok Kiska, koji su saveznici zauzeli 15. kolovoza 1943., ne znajući da su se Japanci potajno evakuirali dva tjedna ranije. Time je završila Aleutska kampanja.