KADA danas govorimo o "mračnim devedesetima" mislimo na sve one autoritarne aspekte vladavine Franje Tuđmana i HDZ-a, koji u to vrijeme nisu uopće trpjeli neistomišljenike i kritičare. Tako su devedesetih godina prošlog stoljeća Tuđman i HDZ organizirali medijske hajke na svoje kritičare, naređivali da se masovno špijuniraju novinari i nepoćudni mediji te svojom huškačkom retorikom izazivali i fizičke napade na političke protivnike, čega je vjerojatno najpoznatiji primjer napad na Vladu Gotovca u predsjedničkoj kampanji 1997. godine.

Zapamćen je i slučaj novinara Novog lista Romana Latkovića, koji je početkom 1996. napisao oštar tekst pod naslovom "Tuđman definitivno pokazao da je brutalni diktator", nakon čega je uslijedila organizirana hajka režimskih medija na njega.

Hajka na novinara Romana Latkovića

U Dnevniku HTV-a, koji je cijele devedesete funkcionirao kao propagandni organ HDZ-a, 10. siječnja 1996. objavljena je de facto potjernica za Latkovićem, koji je sljedećih mjeseci bio izložen nevjerojatnim pritiscima i progonu te je u kolovozu 1996. dobio politički azil u SAD-u. Time je u praksi dokazana brutalno-diktatorska priroda Tuđmanovog režima, koji se redovito služio medijskim i inim hajkama i potjernicama kako bi širio strah i gušio demokratski pluralizam u Hrvatskoj.

Nakon Tuđmanove smrti i dolaskom Ive Sanadera na čelo HDZ-a, a kasnije i hrvatske vlade, ta se praksa ipak uveliko promijenila. HDZ je ostao vjeran svojim koruptivnim praksama i nacionalizmu, ali se više nije stalno upuštao u hajke na "žute i zelene vragove" i "stoku sitnog zuba", kako je nekoć govorio Tuđman. To se promijenilo kada je stranku 2012. godine preuzeo Tomislav Karamarko, koji je otvorio veliki javni lov na veleizdajnike i one "koji nisu željeli Hrvatsku", čime je nakon desetljeća širenja prostora demokracije u Hrvatskoj ponovno krenula antidemokratska desničarska hajka na sve one koji "mrze sve hrvatsko".

Karamarko je doveo Kuščevića na nacionalnu političku scenu

Lovro Kuščević baš Karamarku može zahvaliti lansiranje na nacionalnu političku scenu, s obzirom na to da za ovog načelnika općine Nerežišća šira javnost nije znala dok nije postao HDZ-ov ministar graditeljstva u vladi Tima Oreškovića i prvog potpredsjednika Karamarka. Kuščević se odmah na početku svoje nacionalne političke karijere pozicionirao kao tvrdi Hrvat katolik, stranački desničar koji na konferencijama za medije novinare pozdravlja "Hvaljen Isus". No kada je HDZ preuzeo Andrej Plenković, nakon što je Karamarko srušio vlastitu vladu, Kuščević se brzo prešaltao u ekipu vjernih suradnika novog predsjednika stranke i premijera te prestao pozdravljati s "Hvaljen Isus", ali ostao je ministar, ovaj put u resoru uprave. Još važnije, dokazao se kao lojalan suradnik samoprozvanog europejskog premijera Plenkovića, spreman provesti svaki njegov nalog, pa je imenovan i političkim tajnikom HDZ-a.

Kuščević se već nekoliko tjedana nalazi usred goleme afere zbog otkrića Indexa i drugih medija o malverzacijama sa zemljištem na Braču u općini Nerežišća dok je bio načelnik. Rezultat tih muljaža je da je Kuščević jedan od Plenkovićevih najbogatijih ministara, koji sam kaže da ne zna koliko kuća ima jer ih ima mnogo. Najjednostavnije rečeno, mediji su otkrili da je Kuščević kao načelnik općine vlastito zemljište od poljoprivrednog pretvorio u građevinsko te mu tako višestruko povećao vrijednost i postao milijunaš. 

Ministar uprave je politički "dead man walking"

Ministar uprave tvrdi da je sve po zakonu - a kad to nije po zakonu kad HDZ-ovci pljačkaju državu i građane? - a premijer Plenković ga već danima brani, iako je svima jasno da duboko kompromitiranog Kuščevića treba smijeniti, ako već sam nema namjeru dati ostavku. 

Kuščević se danima brani od svih utemeljenih kritika, drži se noktima za ministarsku fotelju koja mu izmiče, ne shvaćajući da je politički gledano "dead man walking". No sve što je Kuščević do jučer plasirao u javnost bila je standardna HDZ-ovska bahatost te muljaža na kakvu smo navikli od Sanadera do danas i koja se u hrvatskoj javnosti smatra donekle podnošljivom. Njegov jučerašnji post na Facebooku je zato nešto posve drugo, nešto neprihvatljivo u civiliziranoj i demokratskoj zemlji koja je članica Europske unije.

Podsjetimo, Jutarnji list je u svojem nedjeljnom izdanju objavio reportažu s Brača u kojoj obrađuje temu Kuščevićevih sumnjivih poteza, a jedan od sugovornika bio je i poznati hrvatski prevoditelj Srđan Dvornik. On je govorio o tome kako je u malverzacijama sa zemljištem izgubio djedovinu na Braču, ali Kuščevića nije uopće spomenuo. 

Kuščevićev Facebook-progon Srđana Dvornika i Đurđe Knežević

Kuščević je nakon toga na svom Facebooku objavio paranoidni huškački post u kojem je brutalno napao Dvornika, ali i njegovu bivšu suprugu Đurđu Knežević, što je novi nivo ludila. 

"Ne znam kako ga lakše opisati nego kao lijevog aktivista. Dok je Domovina još bila u ratu i dok su se spremale najveće vojne operacije za oslobođenje okupiranih teritorija, Bljesak i Oluja, Dvornik je 1994. počeo raditi kao izvršni direktor u Soroševom Institutu otvoreno društvo, koji će financirati oporbene stranke i udar na HDZ. Tamo je radio do smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Svojevremeno je osnivao Udruženje za Jugoslovensku inicijativu, a radio je u raznim domaćim i stranim ljevičarskim fundacijama", napisao je Kuščević na Facebooku o Srđanu Dvorniku.

Njegovu bivšu suprugu Đurđu Knežević - koja uopće nije bila spominjana u članku u Jutarnjem listu - ministar uprave Kuščević napao je kao "političku aktivisticu, feministicu, osobu koja želi izbaciti vjeronauk iz škola". 

Dvornik i Knežević su dvoje običnih građana Republike Hrvatske, ljudi koji nisu na ikakvim političkim ili javnim funkcijama, te je posve neprihvatljivo da se jedan ministar s njima tako obračunava u javnosti, kopa im po biografijama i privatnim životima. Da su Dvornik i Knežević, primjerice, istaknuti članovi opozicijskih stranaka koje traže Kuščevićevu smjenu, njegov bi napad preko Facebooka još bio i podnošljiv, iako je suštinski vulgaran, ali je za svaku osudu kada se jedan ministar, koji si je ufurao da je on malomišćanski brački Tuđman, krene na tako podao i beskrupulozan način obračunavati s građanima.

Povratak u mračne devedesete

Kuščević tako u hrvatsku javnost vraća HDZ-ovsku praksu iz mračnih devedesetih po kojoj svatko može biti meta vlasti ako se usudi u javnosti nešto kritički reći o toj istoj vlasti. Plenkovićev ministar uprave time inaugurira praksu progona građana koji mu iz ovog ili onog razloga nisu po volji. Kuščevićev jučerašnji post na Facebooku u kojem se obrušava na građane Srđana Dvornika i Đurđu Knežević jedan je od najvećih i najskandaloznijih udara na demokraciju i slobodu govora u Hrvatskoj.

Iako se Plenković stalno zaklinje u europske vrijednosti, neovisne studije pokazuju da se Hrvatska tijekom njegove vladavine strmoglavila po kriterijima demokratskih vrijednosti. 

Primjerice, britanski časopis The Economist objavio je početkom ove godine svoj godišnji Democracy Index (Indeks demokracije), rang-ljestvicu 167 zemalja s obzirom na stanje demokracije u njima. Prema tom indeksu Hrvatska stoji sve gore. Naša zemlja, naime, na njemu nazaduje još od 2016. - kada je SDP-ovog Zorana Milanovića na mjestu premijera zamijenio Tihomir Orešković na čelu koalicijske vlade HDZ-a i Mosta.

Urušavanje demokracije u Hrvatskoj otkako vlada Plenković

Štoviše, Hrvatska - sada s Andrejem Plenkovićem na čelu HDZ-ove vlade - stoji najgore od početka vođenja ovog indeksa 2006. Dok je lani bila na 58. mjestu sa 6,63 (od maksimalnih 10 bodova), sada je na 60. mjestu sa 6,57 bodova. Kao i dosad, svrstani smo u kategoriju "demokracije s pogreškom" (eng. "flawed democracy").

Posebno je alarmantno što Hrvatska stoji gore i od problematičnih zemalja članica Europske unije koje analitičari često opisuju kao "neliberalne demokracije", Mađarske i Poljske. Mađarska je sad na 57. mjestu, a Poljska na 54. Samo tri mjesta ispod Hrvatske je i Srbija sa 6,41 bodom, a to je zemlja koja je još vrlo daleko od članstva u EU. 

Stasijevske metode Lovre Kuščevića koje podržava premijer Plenković

Od jučer urušavanju demokracije u Hrvatskoj možemo pribrojiti i skandalozni Kuščevićev post na Facebooku, u kojemu ministar pokreće hajku na dvoje građana RH. Teško je zamisliti nekog njemačkog ministra koji bi se tako obrušavao na obične njemačke građane, prozivao ih imenom i prezimenom, prekopavao njihove profesionalne biografije i analizirao njihove privatne živote. To je zapravo praksa zloglasne istočnonjemačke tajne službe Stasi, a ne nešto što se radi u demokratskim državama.

Premijer Andrej Plenković i HDZ se nisu ogradili od jučerašnjeg stasijevskog Kuščevićevog posta na Facebooku, što znači da u njemu ne vide ništa problematično. Čak i po (suludim) kriterijima koje je promovirao nekidan, a koji kažu da nije važno što su njegovi ministri radili prije nego što su postali ministri, Plenković bi Kuščevića ipak trebao ne samo smijeniti nego ga i javno oštro osuditi jer indirektno prijeti građanima koje je uzeo na svoj ministarski zub.

Kuščević mora otići

Treba jasno reći: sve što su mediji otkrili o Kuščevićevim malverzacijama na Braču više je nego dovoljan razlog da se tog čovjeka hitno makne s ministarske pozicije, ali ono što je jučer Kuščević objavio na Facebooku bi ga trebalo zauvijek isključiti iz politike i pristojnog građanskog društva.

Takav ministarski udar na osnovne demokratske vrijednosti i obične građane RH se nikako ne smije tolerirati, pa čak ni u manjkavoj demokraciji poput hrvatske.