PREMA svemu sudeći, sukob na relaciji ministar Dragan Primorac - dr. Ivan Đikić dosegao je "točku usijanja". Naime, unatoč opravdanoj sumnji da je Primorčev pomoćnik Dragan Schwarz anonimnim pismima pokušao oklevetati Đikića u očima njegovih nadređenih na Sveučilištu Goethe po tom pitanju nije pokrenuta istraga, a na Đikićev račun su s iste adrese pristigle nove optužbe.

Podsjetimo, čelni ljudi Sveučilišta Goethe dobili su 12. siječnja 2006. anonimno pismo iz Hrvatske u kojem se iznose brojne neistine i traži istraga o "nezakonitom" angažmanu prof. Đikića i pomoći znanstvenicima u Hrvatskoj zbog navodne "krađe proračunskog novca iz Njemačke za privatni institut u Splitu".

Tijekom proteklog razdoblja prispjela su još tri, ovaj puta potpisana pisma, adresirana na Đikićeve pretpostavljene u kojima se iznose nove laži o njegovom radu i javnim istupima u RH koji navodno štete i sramote Goethe Sveučilište. No, Đikić nije želio reagirati nego je čekao da mu premijer Sanader odgovori na službeni dopis, koji je u njegovo ime uputio odvjetnički ured Kuhbier iz Frankfurta (29.03.2006), a u kojem ga se obavještava o cijeloj aferi i traži njegovo očitovanje. Odgovor predsjednika Vlade RH Đikić još uvijek čeka.

No, umjesto Sanaderovog odgovora iz državnog vrha Hrvatske su došle nove optužbe na račun jednog od najuglednijih hrvatskih znanstvenika.

Naime, Berislav Živković, odvjetnik Dragana Schwarza, poslao je nekolicinu pisama direktoru Instituta i predsjedniku Sveučilišta Goethe te u ured Kuhbier, u kojima se traži istraga o Đikićevom radu i prijetnja tužbom.

"Potpuno je neprihvatljivo da odvjetnici koji zastupaju privatne osobe u RH dobivaju informacije iz službenog pisma naslovljenog na predsjednika Vlade RH, i koriste ih za napade na državnog službenika u drugoj zemlji. Osim brojnih neistina u svom dopisu g. Živković zahtijeva od direktora Instituta da mu odgovori imam li pravo koristiti službena pisma Sveučilišta Goethe u komunikaciji s predsjednikom Vlade RH, kao da nisam napadnut kao profesor na tom sveučilištu." - kazao nam je Đikić.

"Nakon nastavka ovakvih napada i sramoćenja RH u inozemstvu preostaje mi jedino javno upitati ministra Dragana Primoraca: zašto već 4 mjeseca nije pokrenuo istragu o počiniteljima tih djela? Živeći već 15 godina u inozemstvu (SAD, Švedska i Njemačka), nikada nisam bio izvrgnut ovakvim primitivnim napadima, lažima i omalovažavanju, nego sam, naprotiv, primao brojna priznanja, nagrade i vrhunske profesionalne ponude. Stoga me posebice žalosti da ovi napadi dolaze iz moje domovine. No, potpuno sam ustrajan braniti svoj profesionalni integritet i dostojanstvo koje sam stekao dugogodišnjim radom u inozemstvu." - ustvrdio je Đikić, pa dodao kako još jednom apelira na sve nadležne državne institucije u RH da razriješe ovaj slučaj na zakonom propisani način te da prekinu napade i širenje cijele afere van granica RH.

Sve je, dakle, izvjesnije da iza napada na dr. Đikića stoji upravo ministar Dragan Primorac i pripadajuća mu svita. Sam Đikić iznosi dovoljno argumenata koji potkrepljuju tu tvrdnju.

"U telefonskom razgovoru koji smo vodili 6.12.2004. godine ministar Dragan Primorac prijetio je da će me uništiti u javnosti jer je on jedan od najmoćnijih ministara u Vladi te da kontrolira većinu medija u RH. Razlog toj prijetnji bilo je odbijanje njegove ponude o povratku u RH u kojoj mi nudi 35 milijuna HRK (kredit
Svjetske banke) ukoliko pristanem javno kritizirati akademika Radmana i projekt MedILS-a." - kazao nam je Đikić.

Nadalje, Primorac i njegovi najbliži suradnici su nakon toga u desetak navrata u medijima javno napadali Đikića, tvrdeći da se radi o osobi koja koja laže i širi mržnju među hrvatskim znanstvenicima, koja je izmanipulirana i iskorištena od lokalnih političkih grupa, koja u inozemstvu radi protiv Hrvatske. Sve to, naravno, bez trunke dokaza.

Novinski članci ministrovih najbližih suradnika slani su zajedno s anonimnim pismima na EMBO u Heidelbergu te na Sveučilište Goethe u Frankfurtu, vodeće međunarodne znanstvene institucije, čiji je Đikić član.

I konačno, iako je Đikić osobno pisao ministru znanosti u nekoliko navrata i molio ga da pokrene istragu o anonimnim pismima, odgovor od ministra nikada nije dobio niti je poznato je li pokrenuta bilo kakva službena istraga, premda je to obaveza ministra prema zaključcima Rektorskog zbora (ožujak 2005. godine).

Đikić je rođen u Zagrebu gdje je završio medicinski fakultet. Doktorirao je iz područja molekularne biologije, a znanstveno se usavršavao u Sjedinjenim Državama na Sveučilištu New York. Na institutu Ludwig za istraživanje raka u Uppsali bio je voditelj skupine istraživača.

U 2003. je imenovan za profesora biokemije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Goethe u Frankfurtu. Đikić je jedan od najmlađih članova Europske organizacije za molekularnu biologiju (EMBO). Proteklog mjeseca dobio je nagradu za izvanredna dostignuća u istraživanju raka koju mu je dodijelila ugledna Američka udruga za istraživanje raka (AACR). Krajem ožujka Đikić je dobio Binderovu nagrade za inovacije 2006. godine, koju dodjeljuje Njemačko udruženje za staničnu biologiju (DGZ).

N.B.