"Moji Studenci" naziv je monografije u kojoj je riječju i slikom ispisana povijest i sadašnjost Studenaca, mjesta pokraj Imotskoga. L

Knjiga, kakvom se ne mogu pohvaliti ni neki gradovi, nastala je na poticaj studenačkog župnika fra Frane Bilokapića, a plod je rada skupine Studenčana i njihovih prijatelja.

Tiskana je u nakladi župnog ureda Studenci, njezin glavni urednik je Vlado Šakić, a redakturu je obavio Mate Maras.

"Ova je knjiga nastala od ljubavi. Njezine sastavljače nije poticao nikakav novac, nije ih mamila varljiva slava", zapisalo je u knjizi Uredničko vijeće sastavljeno od 10-ak članova.

Kroz 10-ak poglavlja, na više od 350 stranica monografije ispisana je povijest Studenaca, obrađene su gospodarske i demografske značajke, narodni običaji i predaje, studenački rodovi, sakralni objekti i crkvena slavlja, žrtve Drugoga svjetskog i Domovinskog rata.

U knjizi je zapisan i dio pučke predaje - legende i priče o vilama i vukodlacima, a zabilježene su i gange.

Građu za monografiju autori su skupljali po maticama i arhivima, starim knjigama i novinama, ali i u razgovorima sa živućim svjedocima minulih zbivanja.

Monografija bilježi da se na studenačkom području u kontinuitetu živjelo od prapovijesnog doba, da su Studenci prvo selo u Imotskoj krajini koje je 1867. dobilo javnu školu, da je oko 1880. otvorena prva - Vranjkušina gostionica (radi i danas), a zanimljiva je po tome što su je od utemeljenja do danas držale - žene.

"Moji Studenci" vrijedan je i trajan zapis o Studencima, tim više što brojke neumoljivo govore o ne baš svijetloj budućnosti tog mjesta. Naime, dok je 1961. imalo 2171 stanovnika, 2001. mjesto ima svega njih 729, od toga ih 539 živi na Studencima, ostalih 190 samo su prijavljeni, a nalaze se u inozemstvu.