DVA NOVA fosila otkrivena blizu jednog jezera u Keniji podržavaju teoriju odvojenog razvoja Homo habilisa i Homo erectusa, što je u opreci sa prihvaćenom teorijom razvoja čovjekovih predaka.

Prvi fosil je čeljusna kost hominida (čovjekovog pretka) vrste Homo habilis star 1.44 milijuna godina, u vrijeme kada su napredniji hominidi poput Homo erectusa već nastanjivali Ileret, područje istočno od kenijskog jezera Turkana gdje je fosil iskopan.

Znanstvenici su često pretpostavljali da je Homo habilis evoluirao u većeg Homo erectusa, od kojeg se i naša vrsta najvjerojatnije razvila. No, ako su te dvije vrste koegzistirale, vjerojatnije je da su se razvili odvojeno od zajedničkog pretka, piše u izvještaju u časopisu Nature.

Najstariji habilis i erectus fosili pronađeni u istočnoj Africi stari su 1.9 milijuna godina, što znači da su vjerojatno nastanjivali istu regiju barem pola milijuna godina. "Problem je što ne postoji jasan datum posljednjeg pojavljivanja Homo habilisa", rekao je koautor studije Fred Spoor, profesor evolucijske anatomije na Londonskom sveučilištu. Spoor tvrdi da je još uvijek otvorena mogućnost da se erectus razvio od habilisa na nekom drugom mjestu, te da su se vrste ponovno susrele na području jezera Turkhana.

Ako ta teorija nije točna, zajednički predak te dvije vrste trebao je živjeti prije dva do tri milijuna godina. Jedini ostaci iz tog vremena su fragmenti kamenog oruđa i nekoliko zubiju, što bi moglo značiti da je predak bio mnogo različitiji od obje vrste ili sličniji starijem habilisu, kaže Spoor.

"Mnogi od nas već su odbacili ovu jednostavnu teoriju" da se erectus razvio iz habilisa, tvrdi paleoantropolog Philip Rightmire sa sveučilišta Binghamton i Harvard. "Ja mislim da je sve razumnije pretpostaviti da se neko stvorenje slično habilisu uspjelo proširiti iz Afrike u Euroaziju prije 1.8 do 1.7 milijuna godina."

Istraživači su također otkrili 1.55 milijuna godina staru lubanju erectusa, najmanju do sada pronađenu. Volumen joj je tek 691 kubični centimetar, dok je prosječni volumen oko 900 kubičnih centimetara. Ta razlika implicira da su se, za razliku od ljudi i čimpanza, mužjaci i ženke erectusa značajno razlikovali veličini, poput gorila i australopiteka, još ranijih hominida.

Društvo gorila i drugih majmuna kod kojih postoji značajna razlika u veličini između mužjaka i ženki organizirano je oko dominantnog mužjaka, što znači da je takav ustroj mogao biti i kod erectusa, rekao je Spoor. "Oduvijek smo mislili da je organizacija oko jednog dominantnog muškarca nestala s rodom Homo".