NOVO istraživanje otkrilo je da su ljudi u ranosrednjovjekovnu Englesku migrirali iz mnogo daljih krajeva nego što se dosad pretpostavljalo. Genetska analiza kostura s groblja u Dorsetu i Kentu pokazala je da su dvije osobe iz sedmog stoljeća imale podrijetlo koje seže sve do Zapadne Afrike, piše Science Alert.

Dalekosežne veze

Analiza DNK mlade žene i muškarca pokazuje da su se njihovi preci doselili u južnu Britaniju tijekom kasne antike, otprilike stoljeće ili dva nakon što je Bizantsko Carstvo ponovno uspostavilo kontrolu nad Sjevernom Afrikom. Obje osobe imaju između 20 i 40 posto genetskog srodstva sa skupinama iz današnje Zapadne Afrike.

Njihovi interkontinentalni preci živjeli su dvije do četiri generacije ranije, što sugerira da su njihovi pradjedovi ili djedovi napustili Sjevernu Afriku između sredine 6. i početka 7. stoljeća.

"Naši zajednički rezultati naglašavaju kozmopolitsku prirodu Engleske u ranosrednjovjekovnom razdoblju, ukazujući na raznoliku populaciju s dalekosežnim vezama koja je, unatoč tome, bila potpuno integrirana u tkivo svakodnevnog života", izjavila je arheologinja Ceiridwen Edwards sa Sveučilišta Huddersfield.

Život i smrt u Kentu

Mlada žena afričkog podrijetla, koja je umrla na pragu adolescencije, pokopana je u Kentu na način tipičan za to vrijeme i mjesto. U grobu su pronađeni nož, češalj i ukrašena posuda, što sugerira da je bila cijenjena članica zajednice.

Njezin mitohondrijski DNK ukazuje na majku iz sjeverne Europe, no autosomni DNK jasno otkriva neeuropsko podrijetlo. Prema međunarodnom timu istraživača, predvođenom arheologom Duncanom Sayerom, značajan dio njezina DNK podudara se sa skupinama iz današnje Zapadne Afrike.

Genetsko nasljeđe iz Dorseta

Muškarac pokopan u Dorsetu također predstavlja genetski izuzetak. Istraživači, predvođeni arheogenetičarom Georgeom Foodyjem, objašnjavaju da je njegova majka bila Europljanka, dok očeva linija potječe iz Zapadne Afrike.

Na temelju DNK analize, i on i mlada žena iz Kenta vjerojatno su imali djeda iz Zapadne Afrike. Čini se da su se muški imigranti i njihovi potomci u potpunosti integrirali u ranosrednjovjekovna britanska društva, a način na koji su pokopani ne razlikuje se od ostalih članova zajednice.

"Značajno je da je upravo ljudska DNK – a time i kretanje ljudi, a ne samo predmeta – ono što sada počinje otkrivati prirodu interakcije na daljinu s kontinentom, Bizantom i Afrikom", ističe Sayer.

Most između kontinenata

Ova otkrića sugeriraju da je bizantska kontrola nad Sjevernom Afrikom omogućila značajnu genetsku razmjenu između vrlo udaljenih populacija. Moć Bizantskog Carstva, koja se protezala sve do Engleske, stvorila je most između dviju regija kojim su putovali ne samo zlato, odjeća i nakit, već i ljudi.

"Ova studija je uvelike poboljšala našu interpretaciju arheoloških rezultata otkrivajući ne samo fascinantnu obiteljsku dinamiku, već i uzbudljive veze na daljinu između skupina i pojedinaca", zaključuje arheologinja Lilian Ladle, direktorica iskopavanja u Dorsetu.

Nevjerojatno je što DNK samo dviju osoba može otkriti o ljudima i carstvima izgubljenima u vremenu.