U VOJNOJ bazi, na sigurnoj udaljenosti od fronta, jednog listopadskog jutra krajem prošle godine okupila se neobična skupina - deseci Latinoamerikanaca spremnih pridružiti se ukrajinskoj vojsci. Među njima su bili Brazilci, Čileanci, Urugvajac, Argentinac, Španjolac te najbrojniji Kolumbijci. Službeni brifing za nove regrute održan je, znakovito, na španjolskom jeziku, što svjedoči o novom pristupu ukrajinskih oružanih snaga, piše Kyiv Post.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Ovaj sustavni pristup rezultat je golemog priljeva boraca s hispanskog govornog područja, ponajviše iz Kolumbije, tijekom posljednje dvije godine. Cilj je integrirati ih u oružane snage Ukrajine, obučiti ih kao redovne vojnike i zaštititi ih od iskorištavanja, umjesto da ih se kao plaćenike žurno šalje na bojište. Kako objašnjava Luis Ortiz, ključna osoba u ovom procesu, ispravna dokumentacija presudna je za sigurnost novih regruta.

Posvetio se novačenju nakon ranjavanja

Ortiz je Kolumbijac s najvišim činom u oružanim snagama Ukrajine, gdje se nalazi od ljeta 2023. godine. Nakon što je u borbi zadobio lakšu ozljedu noge, preuzeo je novačenje latinoameričkih boraca. On je most između dviju kultura, a njegov čin priznanje je važne uloge koju su Latinoamerikanci odigrali i koju će tek odigrati u ukrajinskoj ofenzivi.

U rodnoj Kolumbiji, Ortiz je bio časnički namjesnik u marincima, a vojsci se pridružio sa 16 godina. U Ukrajinu je stigao s bratom te se 2023. počeo boriti u Hersonu. Sudbina je htjela da se njihove jedinice sretnu na bojištu, pa su dva dana proveli boreći se rame uz rame u istom rovu.

Nekoliko mjeseci kasnije, Ortiz je bio jedan od desetorice kolumbijskih vojnika prebačenih u 79. brigadu, koja je poslana u zloglasnu bitku za Avdijivku. Samo su trojica preživjela. U jednom trenutku, bili su tri dana opkoljeni u lokalnom uredu ukrajinske pošte. U eksploziji koja je uslijedila, geler je smrskao Ortizovo koljeno.

U početku su ga suborci ignorirali

Impresioniran njegovom hrabrošću, zapovjednik mu je nakon oporavka ponudio administrativnu ulogu u logistici, gdje sada pomaže pri prihvatu sve većeg broja latinoameričkih boraca - njih oko 1200 samo u prva četiri mjeseca. Ortiz je izgradio takvu reputaciju da ga novi regruti traže čim stignu u zemlju, a njegovo ime poznaju čak i na poljskoj granici.

"Odjednom su mi drugi vojnici donosili hranu u krevet. Dobio sam i pola boce votke", smije se kolumbijski dobrovoljac Ortiz: "Jedan ukrajinski vojnik mi je posudio jaknu kad je bilo smrzavajuće hladno."

Njegovo djelovanje danas je ključno jer podsjeća Ukrajince da su Kolumbijci korisni suborci. "Došli smo podržati Ukrajinu u borbi, a ne da bismo nekome ukrali tvornički posao!", kaže Ortiz. Malo-pomalo, kaže, Kolumbijci ostavljaju dobar dojam: "Imam ukrajinskog prijatelja Artura koji me jako poštuje. Priča drugima o kolumbijskoj kavi, nikad ne spominjući Pabla Escobara. Čak uči španjolski!"

Ukrajina je bila financijska prilika za "Starog vuka"

Vrijeme provedeno u Ukrajini omogućilo mu je i dublji uvid u mentalitet domaćina: "Sada razumijem da kada vam ukrajinski vojnik pokaže fotografiju svoje obitelji, to je znak da ste dobili prijatelja za cijeli život".

Među novacima su i veterani poput Wíldera, bivšeg kolumbijskog generala koji je u Ukrajini više od dvije godine. Za njega, kojeg suborci zovu "Stari vuk", Ukrajina je bila financijska prilika, ali i šansa da se ponovno osjeća korisnim.

Ipak, priznaje da nije lako. "Steknete nove prijatelje, a onda ih gledate kako nestaju u borbama", rekao je Wílder: "Teško nam je. Pritišću nas i postaje jako hladno, a dronova je sada više nego ikad prije."

S druge strane je España, mladi regrut koji je u Ukrajini tek tjedan dana: "Stvarno je korisno imati toliko Kolumbijaca s iskustvom koji nas savjetuju. Bilo je tako lijepo biti dočekan na kolumbijskom španjolskom!" España je svjestan dezinformacija koje kruže internetom. "Čuo sam horor priče na TikToku. Zato je stvarno važno da ovo ispravno shvatim", dodao je, ističući važnost službene procedure.

"Došao sam pomoći, ne zaraditi novac"

Možda najopušteniji od svih bio je Edwin, kojemu je vojni ugovor istekao nakon 14 mjeseci na prvoj crti bojišnice s Međunarodnom legijom. Prije Ukrajine, radio je kao tjelohranitelj u Dubaiju za visoku plaću.

"Došao sam pomoći, ne zaraditi novac", kaže Edwin. "Za mnoge moje sunarodnjake radi se o novcu jer naši vojnici često dolaze iz skromnog porijekla. Kolumbijska vlada ne plaća dobro našu vojsku." Edwin je sada oženjen Ukrajinkom, uči jezik i uživa u druženju s lokalnim stanovništvom: "Ukrajinci su dobri ljudi. Poput nas Kolumbijaca, i oni su zaluđeni nogometom".