Foto: FAH

KAD su agenti američkog FBI-a u rujnu 2015. otkrili da su računala Demokratskog nacionalnog komiteta (DNC) hakirana, znali su točno o kome se radi. Već su imali posla s timom za cyber-špijunažu povezanim s ruskom vladom, kojem su dali nadimak "Dukes" (eng. vojvode).

FBI je, naime, već godinama prije toga pokušavao izbaciti ove hakere iz neklasificiranog e-mail sustava Bijele kuće, State Departmenta, čak i vrhovnog vojnog tijela Joint Chiefs of Staff, čiji računalni sustav je jedan od najbolje zaštićenih.

No kako piše New York Times, ovo je bio prvi znak nove kampanje cyber-špijunaže i informacijskog ratovanja s ciljem utjecaja na predsjedničke izbore 2016. što je prvi takav pokušaj strane sile u američkoj povijesti. Prema zaključcima američkih obavještajnih službi, ono što je počelo kao prikupljanje informacija pretvorilo se u pokušaj da se našteti jednom kandidatu, Hillary Clinton, a pomogne drugom - Donaldu Trumpu.

Istraga New York Timesa, koji je razgovarao s desecima meta hakerskih napada, obavještajnim agentima koji su istraživali ove napade i članovima administracije predsjednika Baracka Obame, utvrdila je niz propuštenih signala, presporih reakcija i podcjenjivanja ozbiljnosti kampanje koja se na kraju pokazala uspješnom.

Prekasno reagirali na napad

DNC je nespretno i prekasno reagirao na upozorenja FBI-a, dok je Bijela kuća propustila odlučno odgovoriti na ruski cyber-napad, koji je na taj način prošao nekažnjeno. Ruski hakeri su zahvaljujući suzdržanoj reakciji mogli gotovo sedam mjeseci slobodno kopati kroz mrežu DNC- prije nego su njegovi najviši dužnosnici upozoreni, nakon čega su angažirali cyber-eksperte da bolje zaštite sustav. Hakeri su u međuvremenu već prešli na privatni e-mail račun ravnatelja DNC-a Johna Podeste. Ni Podesta, koji je 2014. napisao izvještaj o cyber-privatnosti za Obamu, nije u početku shvatio težinu hakiranja.

Kada su ovog ljeta povjerljivi dokumenti i privatni e-mailovi Podeste i drugih visoko rangiranih demokrata počeli izlaziti na Wikileaksu i drugim stranicama, već je bilo kasno. Trump ih je ushićeno čitao na svojim predizbornim skupovima, znajući koliko mu idu u korist.

Posljednjih dana, Trump, dvije velike stranke i obavještajne službe vode javnu prepirku oko toga koji su točno dokazi da je ruski predsjednik Vladimir Putin naredio svojim službama da prijeđu s uobičajene špijunaže na operaciju potkopavanja američke demokracije i određivanja budućeg predsjednika.

Mnogi suradnici Clinton uvjereni su da je rusko hakiranje imalo znatan utjecaj na izbore, ali priznaju da su i drugi faktori pomogli Trumpu: slabost Clinton kao kandidata, skandal s njenim e-mail serverom, kao i objava ravnatelja FBI-a o nastavku istrage o tom skandalu.

Za Trumpa je otkriće obavještajnih službi smiješno

No koliki god utjecaj imala, jasno je da je Rusija iskoristila oružje koje je već testirala ranije u Ukrajini i drugim europskim državama. Za zemlju s oslabljenim gospodarstvom, cyber-napad se pokazao kao savršeno oružje: jeftino, a teško za detektiranje i utvrđivanje počinitelja.

Naravno, Rusija nije jedina koja koristi ovo oružje. SAD su i same vršile cyber-napade, a CIA je u posljednjih nekoliko desetljeća pokušala ili uspjela potkopati višestruke izbore u stranim državama. Ali ruski napad tumači se kao povijesna prekretnica - s iznimkom novoizabranog predsjednika Trumpa, koji je odbacio otkriće obavještajnih službi kao "smiješno", inzistirajući da "nemaju pojma" tko zapravo stoji iza napada.

Trump se pritom pozvao na razilaženje između FBI-a i CIA-e oko pravog motiva napada. Dok FBI smatra da je Putinov motiv bio samo narušiti demokratski proces, CIA je uvjerena da je izričiti motiv bio izbor Trumpa za predsjednika.