POČETKOM svibnja švedske oružane snage održale su bizarnu i pomalo jezivu vojnu vježbu: u ruralnom području oko 100 kilometara sjeverno od Stockholma fiktivno je pokopano 500 švedskih i savezničkih vojnika "poginulih" u ratu protiv neimenovanog neprijatelja.

"Kapa dolje! Pao si za Švedsku. Izvršio si svoju dužnost. Pokop se obavlja iz nužde i privremen je. Počivaj u miru i čekaj ovdje", izgovorio je pastor Mattias Thurfjell desetke puta pred zajedničkom grobnicom u koju su položene smeđe vreće za tijela pokojnika.

Polje pored male crkve prekopano je kako bi se u okviru šire vojne vježbe Aurora 26, u kojoj je sudjelovalo 18.000 pripadnika oružanih snaga iz 13 članica NATO-a, simuliralo pokapanje većeg broja poginulih švedskih, ali i neprijateljskih vojnika.

Privremena grobnica na polju uz crkvu

U vrećama, dakako, nisu bila tijela, nego ogrjevno drvo u težini prosječnog vojnika. Označene su brojevima i etiketom s izmišljenim brojem socijalnog osiguranja. Iako su sve vreće položene u jedan dugački rov, nije riječ o masovnoj, nego privremenoj grobnici. "Pokojnici" bi trebali završiti na grobljima u svojim prebivalištima, kad to "ratne okolnosti" budu dopuštale.

"Ovo je element koji se mora vježbati. Ne treba iz ove vježbe zaključivati ništa više od toga da ponovno stječemo sposobnost koja je posljednjih godina bila podcijenjena. Ljudi će umirati u ratu. Pitanje je samo u kojem broju, nećemo moći spasiti svakoga", rekao je za Dagens Nyheter potpukovnik švedskih oružanih snaga David Bergman.

Zapovjednica švedske vojne kapelanije Jenny Ahlén kaže da je vježba osmišljena kao simulacija zbrinjavanja palih vojnika na dostojanstven način u najgorim mogućim uvjetima. Hladno dodaje kako umiranje u oružanim snagama stvara dugačak lanac papirologije i administracije koji mora funkcionirati čak i dok bijesni rat.

"Želim poći u bitku sa sigurnošću da će moji suborci učiniti sve da me spase. A ako se dogodi najgore, pobrinut će se da se moji posmrtni ostaci prevezu kući. Reći će nešto dostojanstveno mojoj obitelji i na mom sprovodu. Upravo ta kohezija omogućuje nam da se učinkovito borimo", objasnio je potpukovnik Bergman, a na pitanje neće li ove realistične vježbe na grobljima uplašiti mlade novake, odgovara:

"Umanjivanje rizika bila bi medvjeđa usluga"

"Rekao bih da će učinak biti baš suprotan. Umanjivanje i uljepšavanje rizika bila bi medvjeđa usluga. Naša je odgovornost dati budućim vojnicima realnu i vjernu sliku onoga što mogu očekivati u oružanim snagama."

Ovakve vježbe dio su šire švedske pripreme za mogućnost rata. Švedska se posljednjih godina ubrzano naoružava, povećava obrambeni proračun, obnavlja sustav civilne obrane, vraća ozbiljnost konceptu totalne obrane i, nakon ulaska u NATO, sve intenzivnije uvježbava scenarije koji su se donedavno činili nezamislivima.

Poruka državnih vlasti i vojske građanima sve je otvorenija: rat više nije apstraktna prijetnja negdje daleko od Europe i Skandinavije, nego mogućnost za koju se država mora pripremiti unaprijed, hladno, sustavno i bez uljepšavanja.