Jezikom bez dlake Vedrana Rudan polizala Pukanića
VELIKA fajterica za prava žena, pogotovo onih maltretiranih, ujedno i kolumnistica Nacionala, Vedrana Rudan, napisala je za broj u kojem tjednik nije više mogao ignorirati što se dogodilo u četvrtak 3. travnja, vrlo neobičnu kolumnu. U njoj se gnuša na sve koji imaju veze s privođenjem supruge njezinog šefa, osim na njega samoga - kojega ista ta žena (za koju je kolumnistica "bila uvjerena da je bolesna") optužuje za maltretiranje, podvođenje, silovanje, i na posljetku, ono što su kamere zabilježile - bezrazložno trpanje u ludnicu protiv njezine volje. Gadi se Rudanici puno ljudi, ali najviše, neoprostivo joj se gadi "Država" koju navodi velikim slovom, s tim da joj se ne gadi "Luj XIV." koji je, bit će, tu državu mobilizirao. On? Nikako.
"Gadi mi se zemlja koja šalje policajce na ženu koja želi novinarima reći svoju istinu. Gade mi se policajci koji tanke ruke nemoćne žene okivaju lisicama. Gade mi se liječnici koji trpaju u ludnicu zdravu ženu. Gadi mi se Dorica Nikolić", oštra je Rudanica, tek u četvrtom pasusu teksta kojega je nazvala "Slučaj građanke V.R.".
Pravdanje čitateljima da je na rubu bankrota, pa...
Prva tri pasusa su nevjerojatno uvlačenje Ivi Pukaniću i glavnoj urednici Sini Karli, gdje im je poimence zahvalna čak dva puta za pet godina koliko je trajala senzacija pisanja u Nacionalu. Pa tu nabraja kako je to njeno pisanje "slobodno, bez cenzure i autocenzure fenomenalan doživljaj, malo ima toliko privilegiranih novinara kako sam to (bila?) ja".
(Bila?) je teza koju Rudan provlači kroz cijelu kolumnu, jer piše da joj je nakon ovakvog oštrog teksta protiv Države radno mjesto neizvjesno. A ona sirota živi od tog pisanja i zastrašujuće joj je kako je "od bankrota dijeli jedna plaća". Oprašta se od svojih šefova i čitatelja nekoliko puta, iako je jasno kao dan da je tekst čisto dupelizanje i da je vjerojatno čeka i stimulacija. Svoje honorare, zahvaljuje se opet, dobiva svaki mjesec na vrijeme.
Nitko neće odgovarati pa ni žena koja na televiziju uredno dolazi u ogrtaču, s nacrtanim modricama i viklerima na glavi
Igranjem na socijalnu kartu, pokušava zapravo objasniti kako se velika fajterica za ljudska prava ipak neće pofajtati sa svojim šefom, kao što se nije suviše gnjavila ni kolegu kolumnistu Srećka Jurdanu, kojega je žena isto prijavila za obiteljsko nasilje. Njezin hrabri, senzacionalni tekst o Državi koja ne funkcionira (neviđena tema na ovim prostorima) mogao bi je svaki čas izbaciti na ulicu, pa se vi mislite. Nakon gnušanja u četvrtom pasusu, Rudan piše i ovo:
"A opet, ponosna sam što u ovoj gadnoj zemljici postoje neki ljudi i neki novinari koji su ipak uskočili i prisilili Državu da prizna grešku. Naravno da liječnici neće odgovarati, ni policajci, ni gadna Dorica Nikolić, ni ministrica pravosuđa Lovrin koja ništa nije znala o predmetu koji je digao Hrvatsku na noge... Nitko neće odgovarati za ovo što je učinjeno građanki Pukanić jer je Hrvatska zemlja zločinaca, ubojica i varalica", navodi Rudan rezignirano i beskrajno bespomoćno (što je popularna fama kod dijela koji ne želi da se išta promijeni, pa neće ni pokušavati).
Tu objašnjava zapravo gadno licemjerje kojem će upravo pribjeći - izvući će se iz ovoga, (poput zločinaca, ubojica i varalica, a vjerojatno i svog šefa) kao da se ništa nije dogodilo, i dalje će samu sebe nazivati Onom Koja Brine Za Potlačene Žene. Zadnji je pasus sačuvala za patetiku na omiljenu temu - "zlostavljana žena".
Žalosna Vedrana Rudan
"Okovi na njenim rukama (Mirjane Pukanić), okovi su na mojim rukama. Želim pisati slobodno. Znam da tražim previše, tražim previše jer sam godinama pisala u listu koji mi je davao apsolutnu slobodu. Nacional je kriv što mi lisice smetaju. Zbogom, gospodo. Ili doviđenja? Ovo 'doviđenja' shvatite i kao nadu i kao zajebanciju. Kao nadu zato što mi se ne odlazi, kao zajebanciju zato što ne želim biti žalosna iako jesam", zaključuje Rudan, najozbiljnije zabrinuta što će vjerojatno morati dati otkaz jer joj ovakvu kolumnu neće objaviti.
Ostali zaključuju samo - žalosno, Vedrana Rudan. Ali, makar nam je odala koja će Pukijeva strategija biti u ovom kaosu koji je zakuhao s nebrojenim greškama, a koje su vjerojatno posljedica njegove bahatosti koju su mu godinama dozvoljavali njegovi prijatelji - Država će biti Pedro.
Ana Benačić