TRI AFGANISTANKE koje su talibani brutalno javno izbičevali nakon što su ih optužili za "moralne zločine" hrabro su progovorile o okrutnosti koju su pretrpjele. Guardian im je promijenio imena radi zaštite identiteta.

Prema sudskim zapisima i izvještajima medija, od povratka talibana na vlast 2021. godine više od tisuću ljudi, od kojih najmanje 200 žena, javno je bičevano. Pravi broj vjerojatno je znatno veći. Među njima su žene optužene za "moralne zločine", što uključuje izlazak iz kuće bez bliskog muškog rođaka kao mahrama (skrbnika) ili viđanje u razgovoru s muškarcima koji im nisu rodbina.

Sve tri žene koje su govorile za Guardian i afganistansku novinsku agenciju Zan Times rekle su da su bile prisiljene priznati navodne moralne zločine prije nego što su bile kažnjene.

Deeba: Nazvali su me prostitutkom

S obzirom na to da joj suprug radi u Iranu, 38-godišnja Deeba sama uzdržava svojih sedmero djece. Kao krojačica u svojoj kući šije mušku odjeću i sama je dostavlja kupcima.

U posljednje dvije godine dva puta ju je uhitila talibanska "moralna policija". Prvi put bio je kada je iznajmljivala šivaći stroj od muškarca koji joj nije bio rodbina. Kaže da su je pretukli, nazvali prostitutkom i zadržali u zatvoru četiri noći.

Drugi put uhićena je tri mjeseca kasnije, dok je sjedila u kafiću i punila mobitel. Nosila je dugi kaput i veliki šal, ali to nije spriječilo talibane da je ispitaju. "Pitali su: 'Zašto si otkrivena? Zašto si sama bez mahrama?' Rekla sam im: 'Potres (Afganistan je 2023. pogodilo nekoliko njih) mi je otežao povratak kući. Nema struje. Zato sam došla ovamo napuniti mobitel i pojesti sendvič.'"

Taj odgovor ih je još više razbjesnio. "Izbacili su vlasnika sendvičarnice iz vlastite radnje i ošamarili ga, vičući: 'Zašto si pustio ovu ženu u trgovinu? Kakav je tvoj odnos s njom?' Kad sam vidjela kako se ponašaju prema njemu, počela sam raspravljati s njima."

"Vikala sam, molila. Bacili su me u samicu"

Dva dana kasnije Deeba je ponovno uhićena te optužena za vrijeđanje policije i za to što se nalazila izvan kuće bez mahrama. Držali su je u zatvoru 20 dana.

"Bilo nas je 15 u jednoj ćeliji. Četiri kreveta, ostale su spavale na podu. Nisu nam davali hranu. Pokrivači su bili prljavi. Tražila sam mobitel da nazovem djecu jer mi je kći bila bolesna i nije znala da sam uhićena, ali talibani su to odbili. Vikala sam, molila. Umjesto toga su me bacili u samicu."

Deebu su izveli pred talibanski sud. Nije imala odvjetnika. Sudac ju je proglasio krivom za to što je bila bez muškog skrbnika i za vrijeđanje "vjerskih učenjaka". Osuđena je na 25 udaraca bičem. "Odveli su me na javno mjesto, prekrili mi glavu i izbičevali me pred svima", kaže. Nakon toga zadržana je još dva dana kako bi joj rane djelomično zacijelile.

Nakon povratka kući Deeba kaže da se teško nosi s poniženjem javnog bičevanja i da uzima lijekove zbog traume.

"Kad sam izašla, čak su me i najbliži prijatelji počeli drugačije gledati. Nazivali su me pogrdnim imenima, govorili o meni s gađenjem jer su im rekli laži o onome što se dogodilo. Bilo je to jednostavno preteško. Nepodnošljivo teško. Može li itko shvatiti kako je to kad te ošamare pred gomilom, udaraju pred ljudima, prekriju i izbičuju na javnom mjestu?"

"Ako još jednom povisiš glas, ubit ćemo tebe i tvog rođaka"

Sahar (22) prošle je godine bila jako bolesna. Otac joj je radio u Iranu, a majka vodila radionicu za tkanje tepiha u selu u zapadnom Afganistanu. Nije bilo nikoga tko bi je odvezao do klinike u kojoj su radila njezina dva ujaka. Majka je pozvala njezinog muškog rođaka da je preveze. Talibani su ih zaustavili netom prije dolaska u kliniku i pitali kakav je njihov odnos.

"Kad smo rekli da smo rođaci i da nismo u braku, postali su agresivni. Pretukli su mog rođaka, razbili nam mobitele i natjerali me da se sakrijem u kamion kojim su me odvezli u svoju postaju", kaže Sahar.

Potom su je odveli u pritvor. "Bila sam prestravljena, plakala sam, nisam mogla disati. Rekla sam im da sam bolesna i tražila lijek. Tada su me ošamarili i nekoliko puta udarili nogom. Jedan od njih je rekao: 'Ako još jednom povisiš glas, ubit ćemo tebe i tvog rođaka.'"

"Morala sam priznati, prijetili su da će me mučiti"

Sahar kaže da ju je ispitivala žena pod velom. "Pitala me tko mi je rođak, jesam li djevica, jesmo li u vezi. Rekla sam da nismo. Upozorila me da moram priznati, a ako ne poslušam, bit ću mučena."

Sljedeći dan Sahar i njezin rođak izvedeni su pred talibanski sud. Kaže da je bila prisiljena lažno priznati da je bila u vezi s rođakom. Nije imala odvjetnika. Iako su prisustvovali rođaci koji su svjedočili da su u srodstvu, talibani nisu priznali da je riječ o dozvoljenom mahramu.

"Natjerali su me da priznam, pred majkom, ujakom, da sam učinila nešto loše. Nisam to htjela reći. Ali su me udarali, prijetili rođaku. Bila sam prestravljena", kaže. Sahar je osuđena na 30 udaraca bičem, a njezin rođak na 70.

"Kaznu su objavili preko razglasa. Moja mlađa sestra bila je u gomili. Prije je govorila da sam joj uzor. Vidjela sam je kako plače. To me slomilo." Nakon što se vratila kući, Sahar je bila prisiljena napustiti selo. "Nakon svega pogled ljudi na nas se potpuno promijenio. I da 50 ljudi nije vjerovalo u optužbu, 100 jest. To nas je natjeralo da napustimo dom i preselimo se u grad."

Karima: Zavezali su me i gazili

Sličnu priču ispričala je i 18-godišnja Karima iz druge zapadne pokrajine. Godine 2023., tada šesnaestogodišnjakinja, putovala je s rođakom kako bi kupila šivaći pribor za majku kad su ih zaustavili talibani. "Zaustavili su nas na cesti. Pitali su za dokumente. Rekla sam da mi je rođak, ali su rekli: 'To nije valjan mahram. Nemaš pravo biti s njim.' Odmah su nas uhitili."

U zatvoru je provela dva mjeseca i doživjela napadaje panike i halucinacije. "Izgubila sam svijest", kaže Karima. "Kad sam se probudila, zapešća su mi bila u lisicama i krvarila, a druga zatvorenica rekla mi je da su me zavezali i gazili po meni."

Karima kaže da su ona i rođak bičevani na glavnom trgu grada u kojem su živjeli. Dobila je 39 udaraca bičem, a rođak 50. Potom su vraćeni u zatvor. "Zadržali su nas još tjedan dana. Rekli su da ne možemo izaći dok rane ne zacijele. Nisu htjeli da ljudi vide što su nam učinili."

Po izlasku iz zatvora talibanski dužnosnici su joj rekli da ne smije napustiti zemlju: "'Pod nadzorom si', rekli su mi. 'Nemaš dopuštenje otići u inozemstvo.'" Međutim, kao i Sahar i Deeba, bila je prisiljena napustiti svoje selo jer su je ljudi gledali i šaptali o njoj kad bi izašla. Preselila se u drugi grad u Afganistanu.