POGLEDAJTE kako to glatko ide. Najprije je napadom na Igora Rađenovića zaboravljen napad na Dušana Miljuša. Onda je premlaćivanje Josipa Galinca gurnulo u drugi plan priču o nalogodavcima premlaćivanja Igora Rađenovića. Pa je ubojstvom Ivane Hodak zaboravljen napad na Galinca, da bi brzo zatim likvidacija Ive Pukanića zasjenila slučaj Ivane Hodak.

Onda opet nije trebalo dugo da najprije američki izbori, a zatim i financijska kriza u Hrvatskoj, naprasno iz javnosti uklone priču o naručiteljima Pukanićeva ubojstva. A sada su godišnjica pada Vukovara i suđenje Srbiji pred Haaškim sudom za genocid u Hrvatskoj opet idealno poslužili da se kritike na račun Vlade i premijera Ivu "Grincha" Sanadera (privremeno?) gurnu u drugi plan.

I tko se danas još sjeća Miljuša? Čak je i Jutarnji list sa svojih stranica uklonio famoznu "brojalicu", rubriku u kojoj su brojali koliko je dana prošlo od premlaćivanja njegova novinara. Napadači još nisu pronađeni, a novine je očito izdalo strpljenje.

Koga briga za domaću i srpsku mafiju kada se bavimo božićnicama i domjencima?

I tko danas više spominje Ivanu Hodak? Napadač (mafijaš, pljačkaš, osvetnik...) nije pronađen, o naručiteljima da se i ne govori. I taman kad se javnost već počela sprdati s policijom koja je tapkala u mjestu, bombaški napad usmrtio je Ivu Pukanića. I sve je krenulo ispočetka.

Slično bi moglo i završiti. Istina, Pukanićeve ubojice su pronađene, ali - otprilike kao u slučaju Igora Rađenovića - potraga za nalogodavcima naprasno je prekinuta. Jer, Sanader je ukrao Božić. I koga sada više briga za srpsku i domaću mafiju, za Zagorca i Karamarka, za Jocu Amsterdama i Mirjanu Pukanić, kad se sada intenzivno bavimo božićnicama i domjencima i penzionerima i rastrošnošću države.

I probajte pogoditi što se onda dogodilo? Upravo kad se narod ispucao na internetskim forumima i Facebook demonstracijama, iz Haaga je stigla vijest da je odobren zahtjev Hrvatske da se Srbiji sudi za genocid. I sada svi mediji deru po tome. U ovoj Hrvatskoj ništa ne pali kao Thompson i Domovinski rat.

S nestrpljenjem iščekujemo novu medijsku kost

Zbog svega toga, s nestrpljenjem iščekujemo da nam se baci nova medijska kost i da možemo krenuti ispočetka. Kao što smo ispočetka kretali proteklih mjeseci i godina. Jedna afera potisnula je drugu i sve prethodne padale su u zaborav: ne samo zaborav javnosti, nego još važnije, u zaborav države, policije, pravosuđa, medija...

Ako su Hrvati u nečemu svjetski rekorderi, onda je to disciplina kratke pameti. U proteklih nekoliko mjeseci, pa i godina, izbrušena je specifična vještina kojom se afere - medijski prožvakane, ali ne i procesuirane - bacaju u ormar, kako bi se otvorio prostor novim, opet kratkotrajnim senzacijama. Tko se više sjeća Maestra i Brodosplita? Što će biti s odbjeglim dr. Ognjenom Šimićem? Gdje je nestao pompozno najavljivani obračun s nogometnim huliganima? Što se dogodilo s USKOK-ovim kopanjem po Zagrebačkom holdingu?

I konačno, hoćemo li ikada dobiti odgovor na pitanje što će biti s naručiteljima napada na Miljuša, Rađenovića i Galinca, kao i sa spektakularnom najavom obračuna s organiziranim kriminalom nakon ubojstava Ivane Hodak i Ive Pukanića?

Nažalost, čini se da u ovakvoj Hrvatskoj najvažnije pitanje ipak glasi: je li nekoga uopće briga?

Foto: Index