IAKO ju se u javnosti često predstavlja kao nezavisnu kandidatkinju, Marija Selak Raspudić na lokalnim izborima nastupa kao predsjednica i kandidatkinja političke stranke koja nosi njezino ime – Marija Selak Raspudić - Nezavisna lista.

Gomila medija Mariju Selak Raspudić naziva nezavisnom kandidatkinjom, dijelom zato što je neovisnost oduvijek važna sastavnica njezina političkog identiteta. Dodatnu konfuziju stvara i naziv njezine političke stranke, koji uključuje sintagmu "Nezavisna lista", što neki novinari nerijetko površno izjednačavaju s njezinim stvarnim političkim statusom.

No, ime stranke ne mijenja činjenicu da iza nje stoji stranačka infrastruktura, koliko god ona bila nova ili malobrojna.

Koja je razlika između stranke i nezavisnih listi?

Politička stranka je formalno registrirana organizacija koja ima pravnu osobnost, statut, tijela i članstvo te pravo na redovito financiranje iz državnog i lokalnog proračuna, što je regulirano Zakonom o političkim strankama. Stranka može kontinuirano primati donacije i sredstva, voditi financije tijekom cijele godine itd.

S druge strane, kandidacijska lista grupe birača privremena je skupina građana okupljena isključivo za određene izbore, nema pravnu osobnost ni formalnu strukturu, ne postoji izvan izbornog ciklusa i nema pravo na trajno financiranje.

Tko su ljudi u toj stranci?

Što je sporno u tome što Selak Raspudić nazivaju nezavisnom kandidatkinjom, odnosno, što ona i dalje gaji taj imidž? Da bi Marija Selak Raspudić osnovala stranku, po zakonu je morala okupiti najmanje 100 ljudi i osnovati tijela. No, tko su ti ljudi? Za što se zalažu? Javnost o njima ne zna gotovo ništa.

Zbog toga se postavlja pitanje transparentnosti: ako već nije nezavisna kandidatkinja, nego ima stranku, zašto se ne zna tko su ljudi koji su s njom u tom projektu? Tko donosi odluke, tko sjedi u upravljačkim tijelima stranke, tko su osnivači? Sve to ostaje nepoznato.

Za birače je važno znati tko stvarno stoji iza svake liste i kandidata. Kad je sve jasno i transparentno, lakše je odlučiti kome dati povjerenje i glas.

Index se obratio Mariji Selak Raspudić. Pitali smo je smatra li da je sama svojim izjavama i načinom predstavljanja doprinijela toj percepciji da ju se doživljava kao nezavisnu kandidatkinju te tko su ljudi koji su s njom osnovali stranku i tko su članovi upravljačkih tijela. Pokušali smo doći do nje putem nekoliko kanala, no nije se javljala.

Stranka je osnovana daleko od očiju javnosti

Stranka je osnovana 12. ožujka ove godine, kako vidimo u registru političkih stranaka. Sjedište stranke nalazi se u stanu čiji su suvlasnici Marija Selak Raspudić i njezin suprug Nino Raspudić. Na osnivačkoj skupštini nije bilo medija, održana je u Slavonskom Brodu, daleko od očiju javnosti.

Ono što se zna jest da je član stranke Nino Raspudić. U medijima se spekuliralo da je plan da stranka nakon izbora dobije novo ime.

"Ujedinit ćemo se s nekim drugim nezavisnim opcijama, okupit ćemo još više ljudi i tada ćemo se odlučiti za jedan klasičan naziv. Međutim, rokovi su nam zbog lokalnih izbora kratki, a znamo da je u politici najvažnija prepoznatljivost", pojasnila je za Večernji list.

Tko je na listi za Zagreb?

Liste Marije Selak Raspudić za lokalne izbore u Zagrebu vrlo su raznolike: od novih, politički neaktivnih ljudi do bivših članova stranaka.

Tu je Damir Firšt kao kandidat za dogradonačelnika, Kristina Tabak, Bruno Samardžić, Milka Rimac Bilušić, Dragana Turkalj, Anica Gregović, Kruno Vuk, članice obitelji Turković poznate po istupima oko Jakuševca te više kandidata iz Sokolgradske ulice, gdje živi i sama Selak Raspudić. Na nižim listama za vijeća gradskih četvrti dvadesetak ljudi nekoć je bilo na Bandićevim listama.

Ne znamo tko je od svih nabrojanih u samoj stranci Selak Raspudić.

Nezavisnost je bitan dio njezina imidža

Marija Selak Raspudić i dok je bila povezana s Mostom, isticala je svoju neovisnost. Na parlamentarne izbore 2020. godine izašla je kao nezavisna kandidatkinja na listi Mosta. Nakon razilaženja s Mostom, ona i Nino Raspudić nastavili su djelovati kao nezavisni zastupnici.

Pred predsjedničke izbore, na kojima je bila nezavisna kandidatkinja, govorila je da je njezina situacija specifična "kao nezavisne kandidatkinje" i da "nezavisnost uvijek ima svoju cijenu". Jednom prilikom je kazala i kako jedina promjena može doći od nestranačke osobe.

Uz ove lokalne izbore govorila je da ne nastupa uz stranačku mašineriju.

"U ovoj utrci sam bez stranačke mašinerije, ali s čistim obrazom, stručnim timom i jasnim programom. Vi ste vlast, ja sam punk – i teško vam je to podnijeti", poručila je aktualnom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću.

"Ja sam došla potpuno sama, iza mene nitko ne stoji i ja sam čistog obraza", također je rekla u kampanji.

Puhovski: Mogla se pojaviti samo kao političarka općeg zahvata

O temi nezavisnosti Marije Selak Raspudić popričali smo s političkim analitičarom Žarkom Puhovskim.

"Mislim da je Selak Raspudić pravi primjer, personifikacija činjenice da imamo falsifikat komunalnih izbora jer se radi o nacionalnim, svjetonazorskim, stranačkim izborima koji su samo zemljopisno raspodijeljeni po selima, gradovima, kvartovima i županijama. Unutar tog konteksta, ona može biti kao zadnja točka obrane od radikalno ljevičarske politike Možemo.

Vidimo i da je Domino objavio da ona brani nacionalne vrijednosti. "Očito ih na lokalnim izborima treba braniti protiv razbarušene radikalne ljevice", rekao je.

"No, Selak Raspudić a) nema iskustva u upravljanju, b) nema iskustva u upravljanju gradom, c) nema stranku. I mogla se pojaviti samo kao protukandidatkinja koja je političarka općeg zahvata i tako se pojavila.

Uz to, ona na konkretna pitanja izbjegava odgovore, ona binarnu formulu ne može podnijeti - ima problema s odlučivanjem, sve okreće u svjetonazorska pitanja jer je valjda kao intelektualka nespremna padati u opreke nego je sklona nečemu trećem", govori.

"Očito smatra kako joj nezavinost ide u korist"

"I tu smo na organizacijskoj zavrzlami gdje je također malo neovisna, malo stranačka. Vidjeli smo i da je osnivačka skupština održana u ilegali. To se u Hrvatskoj samo još dogodilo s Komunističkom partijom 1919. i strankom Dalije Orešković. Ali i to je moguće jer izbori nisu komunalni nego svjetonazorski. Zato joj je dovoljno reći da ima kompetentnu ekipu iako tu nema nijednog imena o kojem netko nešto zna, što ne znači da nisu dobri", dodaje.

Dotaknuo se i načela liberalne demokracije.

"To što ju se naziva nezavisnom sporno je u mnogim aspektima. Nije formalno jer se stranka tako zove i zato što stranka ovisi o njoj, a ne ona o stranci. Protivno načelima liberalne demokracije jest da stranka umjesto programa nosi ime žive osobe. Ta je moda počela s Milanom Bandićem.

Ima tu i paradoks na kojem inzistira, što radi i Tomašević kad kazuje o krupnim ribama poput Nobila, kako je sramota zastupati interese. Kantova ideja bezinteresnog sviđanja jest pitanje estetike, a ne politike. Kad to čujemo, onda se obično radi o skrivanju interesa, odnosno interesa koji smetaju kandidaturi.

Očito smatra kako joj u korist ide da je se smatra nezavisnom, onom koja inzistira na svjetonazorskim pitanjima, a koju nije lako vezati uz spomenute interese. No to je naprosto pripisivanje nadljudskih osobina sebi. Kod normalnih, običnih i pristojnih ljudi to nije moguće. To je jedan od problema. Kad toliko inzistirate na neovisnosti, pojavljuje se neka vrsta božanske pozicije koja naprosto ljudima nije dostupna", kazao je.