UKRAJINSKE oružane snage (OSU) uspjele su tijekom proteklog mjeseca usporiti napredovanje ruske vojske u središnjem Donbasu, no taj je uspjeh plaćen visokom cijenom. Značajne snage prebačene su s drugih bojišta kako bi se ojačala obrana, što je ostavilo druge sektore ranjivima na ruske prodore. Ruski neovisni portal Meduza donosi analizu i karte stanja u bojištu.

Visoka cijena obrane Donbasa

Premda su ukrajinske snage uspjele usporiti rusko napredovanje u središnjem Donbasu, cijena tog uspjeha je visoka. U kolovozu je Ukrajina morala prebaciti značajne snage s drugih bojišta kako bi ojačala obranu oko ključnog ruskog proboja između Pokrovska i Kostjantinivke. To je druge sektore fronte učinilo znatno ranjivijima.

Posljedice su već vidljive: ruske snage napreduju prema Slovjansku duž obje obale rijeke Siverski Donjec, gdje su zauzele strateški važne Kreminske šume, područje pod kontrolom OSU-a od jeseni 2022. godine. Istovremeno, druga ruska grupacija gotovo bez otpora napreduje prema zapadu duž granice Dnjepropetrovske i Zaporiške oblasti. Manje krize za ukrajinsku obranu pojavile su se i kod Orihiva, južno od Zaporižja, te oko Kupjanska u Harkivskoj oblasti.

Ruski proboj kod Dobropillja

Situacija na bojišnici između Pokrovska i Kostjantinivke postala je jasnija posljednjih tjedana. Početkom kolovoza, ruske jedinice iz 51. armije napredovale su otprilike 20 kilometara u dubinu ukrajinske obrane i stigle do ceste Dobropillja-Kramatorsk. Ruske snage uočene su i na sjeveroistočnim prilazima Dobropillji.

Do sredine kolovoza, OSU je na to područje prebacio rezerve s drugih bojišta, prvenstveno iz Sumske oblasti, ali i s položaja kod Kupjanska, Časiv Jara i istočnog Dnjepropetrovska. Ta su pojačanja omogućila ukrajinskim snagama da potisnu ruske trupe s ceste Dobropillja-Kramatorsk. Ipak, pokušaji da se ruski klin u potpunosti odsječe bili su neuspješni.

Rusija je također dovela pojačanja. Prvo su stigle dodatne jedinice 51. armije, zatim dijelovi 20. motorizirane streljačke divizije, a u rujnu su raspoređene najmanje četiri brigade mornaričkog pješaštva. Do početka listopada ruske snage vjerojatno su stabilizirale bazu svog proboja.

Iako ukrajinski izvori tvrde da su u protunapadima ponovno zauzeli neka naselja poput Dorožnog i Novog Šahova, za to nema vizualne potvrde. Na istočnom boku, rusko mornaričko pješaštvo napreduje prema Šahovu i Sofijivki kako bi osiguralo svoje položaje. Unatoč stabilizaciji, obnovljeno rusko napredovanje prema Dobropillji ili Kramatorsku čini se malo vjerojatnim zbog velikih logističkih problema, jer ne kontroliraju ključne ceste ni veća naselja u tom području.

Posebno je teška situacija u Pokrovsku, čiji cijeli južni dio trenutno predstavlja takozvanu "sivu zonu". Iako su ruske trupe uspjele prodrijeti do samog središta grada kroz uništene četvrti, nisu uspjele uspostaviti čvrsto uporište i učvrstiti svoje položaje. U međuvremenu, ruske snage koje napreduju iz smjera Torecka i Časiv Jara stigle su do jugozapadnih predgrađa Kostjantinjivke, pojačavajući pritisak na grad. 

Stanje kod Siverskog Donjeca

Nakon višegodišnjih borbi, ruske snage uspjele su zauzeti Kreminske šume, prostrano šumovito područje na sjevernoj obali rijeke Siverski Donjec. Ovaj značajan napredak omogućen je s dva ključna proboja: jednim duž južne obale rijeke, od Bilohorivke preko Serebrjanke prema Dronivki, te drugim duž sjeverne pritoke, rijeke Čorni Žerebec, gdje su napredovali od Torskog prema Jampilu. Pretpostavlja se da su se ukrajinske snage, koje su branile šumovito područje, povukle preko rijeke na suprotnu obalu kod Dronivke.

Ofenziva duž Siverskog Donjeca predstavlja ozbiljnu prijetnju ukrajinskoj kontroli nad Siverskom, koji se nalazi u nizini, dok ruske snage drže uzvisine na istoku i sjeveru.

Liman se već nalazi u gotovo potpunom okruženju. Ruske snage zauzele su selo Šandriholove, sjeverozapadno od grada, i stigle do ceste koja povezuje Liman i Izjum. Jedina preostala linija opskrbe za branitelje Limana vodi preko riječnih prijelaza kod Rajhorodoka, na periferiji Slavjanska. Međutim, mostovi su tamo uništeni, a trajektni prijelaz pod stalnim je ruskim zračnim udarima, što znatno otežava opskrbu veće skupine snaga sjeverno od rijeke.

Ruski napad na Liman razbio je ukrajinske snage u tom području, posebno 3. armijski korpus. Jedinice 3. jurišne brigade, zajedno s drugim elementima korpusa, odsječene su od glavnih snaga koje brane Liman. Unatoč tome, 3. jurišna brigada pokušava podržati obranu grada napadima na sjeverni bok ruske grupacije.

Rusi u Dnjepropetrovskoj oblasti napreduju gotovo bez otpora

Ruske snage dobile su značajna pojačanja ne samo u sektoru proboja kod Dobropilje, već i na području južnije od Pokrovska, na strateški važnom spoju Dnjepropetrovske, Donjecke i Zaporiške oblasti. Na tom području ruske jedinice napreduju južno od rijeke Vovče, ciljajući ključnu cestu koja povezuje utvrđeni grad Huljajpole s Pokrovskom, glavnim logističkim čvorištem ukrajinskih oružanih snaga.

Rusko zapovjedništvo je, u sklopu nove ofenzive, prebacilo dijelove 90. tenkovske divizije na južnu obalu rijeke Vovče. Istovremeno, jedinice iz grupacije "Istok" preraspoređene su kako bi ojačale snage koje napreduju prema Huljajpolju.

S druge strane, ukrajinska obrana na ovom sektoru suočava se s velikim izazovima. Nakon što je nekoliko jedinica prebačeno kao pojačanje na područje Dobropilje, preostale snage primorane su na "mobilniju" obranu. To znači da više nisu u mogućnosti održavati čvrstu i neprekinutu liniju bojišnice, već se oslanjaju na lokalizirane protunapade kako bi usporile rusko napredovanje.

Unatoč tome što su ukrajinske snage uspjele privremeno vratiti kontrolu nad nekim naseljima, ruske trupe su u posljednjih mjesec dana ostvarile napredak od 12 do 17 kilometara na različitim dijelovima ovog fronta. Trenutno se nalaze na samo desetak kilometara od važne ceste Huljajpole-Pokrovske, gledano od sela Verbove.

Izazovi u Zaporiškoj oblasti

Osim prijetnje Huljajpolju s istoka, ukrajinska obrana u Zaporiškoj oblasti suočava se s dodatnim izazovima. Ruske trupe nastavile su ofenzivu prema gradu Orihivu, ključnoj bazi OSU-a tijekom ljetne ofenzive 2023. godine. Napadaju ga s juga, preko ruševina Robotina, i s istoka, kroz područje Male Tokmačke.

Zapadnije, duž rijeke Dnjepar, ruske snage također pojačavaju pritisak. Na području nekadašnje obale akumulacije Kahovka, koja je presušila nakon uništenja brane 2023. godine, ruske trupe bilježe uspjehe. Nakon što su prvotno zauzele naselje Kamjanske, tijekom posljednjih mjesec dana preuzele su kontrolu i nad južnim dijelovima Stepnohirska te selom Primorske.

Strateški značaj ovog napredovanja je velik. Ako ruske snage uspiju stići do rijeke Konke, koja se nalazi sjeverno od Primorskog, njihovi operateri dronova dobili bi mogućnost izravnog gađanja ciljeva unutar samog grada Zaporižja, što bi predstavljalo novu i ozbiljnu prijetnju za regionalni centar.